Stiglo je vrijeme i za redizajn argentinskog nogometnog dresa. Nakon 36 godina čekanja, iznad nacionalnog grba i srca stiže i treća zvjezdica. Argentina je treći put na nogometnom partenonu. Epilog je to 22. Svjetskog prvenstva u Kataru, gdje smo mogli, manje-više, uživati u 64 odigrane utakmice, a ona posljednja zaista je bila dostojna finala.

Ali, nakon svih preokreta, lutrije jedanaesteraca, slaviti može samo jedan. Sljedeće četiri godine titulom se sada s punim pravom mogu dičiti Gauči i najbolji od najboljih, Lionel Messi.



Stigla je Argentina u Katar kao jedan od favorita. No, odmah u prvoj utakmici stigao je "udarac u trbuh", poraz od Saudijske Arabije (1:2), koji pripada u skupinu najvećih iznenađenja ikad na SP-ima. Ali, taj kiks samo je dodatno mobilizirao vrstu izbornika Lionela Scalonija, koji se nije prepustio stihiji, nego je odlučno napravio preinake u udarnoj postavi. One su se odmah pokazale ispravnima, prvi je to osjetio Meksiko (2:0), a potom i Poljska. Sramota s otvaranja se isprala, osvojio se čak i primat u C skupini i nokaut-faza dočekana je u pobjedničkom ozračju. Redom su u njoj padali Australija (2:1), Nizozemska (2:2, 4:3 nakon penala), Hrvatska (3:0) i šećer za kraj, aktualni prvak Francuska (3:3, 4:2 s bijele točke).

Realno, mogli su i trebali Albiceleste sve privesti kraju u 90 minuta, jer su punih 80 dominirali travnjakom stadiona u Lusailu. Vodstvo od 2:0 nije nagovještavalo ono što se događalo u idućih 40+ minuta, u kojima smo samo još jednom svjedočili kako je nogomet varljiva igra. Ali, nakon što je Gonzalo Montiel u raspucavanju zabio četvrti 11-erac, krenula je argentinska erupcija u Kataru, ali i kod kuće. U Buenos Airesu i cijeloj zemlji zavladalo je ludilo kakovo može izazvati samo nogomet, a na licu mjesta, na travnjaku, sve je podsjećalo na bojno polje nakon velike bitke. Oni koji su slavili i plakali od sreće bili su u bijelo-nebeskoplavim dresovima, koji su zaslužili tu treću zvjezdicu.

Naravno, u ovakvim prigodama sve se vrti oko najveće zvijezde. Leo Messi je u razmaku od 17 mjeseci ispunio sve svoje snove. Nakon svih osobnih priznanja, kao i onih na klupskom planu, nikako nije mogao dočekati velike pobjede u najdražem dresu. Prva je stigla prošlog ljeta u Brazilu, kada je nakon 28 godina osvojena Copa America. No, za zatvaranje kruga nedostajao je još jedan, najveći trofej. Messi ga je osvojio u svojoj 35. godini, na travnjaku je bio sjajan, u finalu briljantan i dvojbi više nema.

Ovo ga je svrstalo uz bok do sada najvećem argentinskom nogometnom božanstvu, Diego Maradona dobio je i više nego dostojno društvo, možemo reći da je Messi na kraju i nadmašio svog najvećeg idola. Ipak, nije na svom putu u besmrtnost bio usamljen. Podrška suigrača bila je dostojna novog svjetskog prvaka, Messi ovo ne bi mogao izvesti sam, bez sjajnih izdanja i rola Angela Di Marije, Alexisa Mac Allistera, Juliana Alvareza, ludog vratara Emiliana Martineza i svih ostalih. Čestitke i mladom stručnjaku Scaloniju (44), koji je pokazao znanje, ali i hrabrost. Uspio je stvoriti momčad koja nije ovisna o svom najboljem igraču. Dvije titule u dvije godine najbolje pokazuju kakav se posao napravio, a nastavak berbe nije isključen, jer Leo ne želi u reprezentativnu mirovinu. Da u nju ipak ode već sutra, može biti spokojan, jer najdraži naslov napokon je osvojen.