Obično se kaže kako je jutro pametnije od večeri. Međutim novi dan, nakon skandaloznih događaja na riječkoj Rujevici, gdje je sudac Igor Pajač svojim odlukama unakazio Osijek i stavio mu "balvan" na putu prema finalu hrvatskog Kupa, nije bio ništa pametniji od te žalosne večeri.

Čovjek gleda i jednostavno ne vjeruje u ono što vidi, pa može samo sarkastično zaključiti: HR nogomet se na "velika vrata" vratio nakon koronakrize. Naivno smo se veselili ponovnom igranju nogometa na domaćim travnjacima. Ne samo zbog samog nogometa nego jer je to ujedno bio i jasan znak kako kriza s pandemijom koronavirusa popušta. No u toj tromjesečnoj apstinenciji od nogometa zaboravili smo kakvo se još zlo pod istim okriljem vraća s HNL-om. "Jahači apokalipse" prerušeni u sudačke odore također su se vratili i nisu gubili vrijeme kako bi ugledu hrvatskog nogometa pokušali zadati novi fatalni udarac. Te večeri nije teško oštećen samo Osijek nego i HNL u cjelini.

I zato danas, umjesto priče o odlično pripremljenoj i postavljenoj taktici bijelo-plavih u tom susretu, o njihovoj potpunoj kontroli utakmice dok u nju prste nije upetljao tendenciozni sudac Igor Pajač, moramo govoriti o mučnim scenama koje su se događale na riječkom stadionu. Scenama koje je režirao i potpisao arbitar iz Zeline. Svinjarije koje je Pajač radio Osijeku u toj utakmici, nitko nas više neće uvjeriti u suprotno, nisu slučajne. I prije prekida prvenstva Osijek je bio meta iživljavanja hrvatskih sudaca, pri čemu arbitri uopće nisu birali sredstva niti ih je ičega bio stid. Prvo baš na Rujevici, kada mu nije dosuđen čisti kazneni udarac u sudačkoj nadoknadi kod rezultata 1:0 za Rijeku, pa u Puli, gdje su mu poništena čak dva pogotka u razmaku od samo desetak minuta, i sada ovaj novi cirkus na Rujevici. Previše je toga da bi bilo baš slučajno jer više nije dovoljna samo jedna sporna odluka, nego su potrebne dvije ili tri, pa i više kako bi se zaustavilo bijelo-plave. Osijek je do 56. minute utakmice izgledao nepobjedivo. Imao je 2:0 pogodcima Petra Bočkaja, Grezda je svojom upornošću i agresivnošću posljednji red domaćina i vratara Pandura tjerao na panične i pogrešne odluke i reakcije. Izgledalo je kako bijelo-plave ništa ne može spriječiti na putu prema plasmanu u treće finale hrvatskog Kupa. No onda je stigla Pajačeva "balvan-revolucija". Prvo neopravdano isključenje (drugi žuti karton) Laszlu Kleinheisleru u situaciji u kojoj čovjek nije načinio ni prekršaj, a onda još skandaloznija odluka u kojoj je Pajač Riječanima poklonio kazneni udarac za izjednačenje, o kojem također ne može biti ni riječi. I jedna dobra utakmica pretvorila se u opći nered. Osječani su se mentalno posve raspali (a tko i ne bi nakon što su tako perfidno oštećeni, nap.a.), pa je bilo samo pitanje trenutka kada će im Rijeka zadati konačni udarac. Nervoza je uzela maha, a Pajač se branio brojnim kartonima u želji da susret koji je doveo do ruba regularnosti nekako privede kraju. Lakrdija bez presedana u HNL-u posljednjih godina.

- U 2020. godini, kada je dostupna sva tehnologija, u polufinalu Kupa ovakve stvari se ne bi smjele događati. Hajde, mogu razumjeti da nam na prošloj utakmici neke stvari nisu bile dosuđene i da nam u 90. minuti čisti penal nije sviran. U Puli smo izmasakrirani preko VAR-a, dva čista pogotka su nam poništena, ali ovakav cirkus koji se sada dogodio, ovo je doista nečuveno. Žao mi je da su ljudi koji su toliko dugo čekali jednu nogometnu utakmicu, polufinale Kupa, da su ovo morali vidjeti. Čestitam svojim momcima, doista su odigrali jednu fantastičnu utakmicu, ali protiv ove pošasti se nije moglo - rekao je Ivica Kulešević, trener Osijeka, vidljivo pod utjecajem jakih emocija, pa dodao:

- Svi me znaju da sam korektan, da do sada nisam jednu riječ rekao protiv suđenja, ali ovo je doista strašno. Bili smo blizu, jako smo željeli to finale, htjeli smo razveseliti naše najvjernije navijače, a cijela je Hrvatska vidjela zbog čega nam to nije uspjelo. Sada se moramo što prije oporaviti od ovoga i okrenuti se prvenstvu.

Nema dvojbe kako će se repovi od tog polufinalnog pakla na Rujevici još dugo vući, ali Osijek od toga neće imati nikakve konkretne koristi. Zapravo će to biti samo soljenje otvorene psihičke rane, za koju je pitanje koliko će vremena trebati kako bi posve zacijeljela. Pajač nije samo uništio Osijekov san o plasmanu u finale nego je ozbiljno poremetio i statiku cijele momčadi. Ljudi se, a poglavito sportaši, vrlo teško nose s nepravdama, pa će se posljedice Pajačeva "vampirskog bala" sigurno osjetiti na momčadi bijelo-plavih još neko vrijeme. Međutim, prostora za plakanje nema. Osijek se već sljedeće nedjelje treba upustiti u prvenstvene bitke za Europu. I sad je pitanje kako će se momčad u njima postaviti. Hoće li se "ucviliti" zbog riječkih događaja ili će podignuti glavu, pokazati zube i nepravdama koje im nanose suci pokušati odgovoriti odvažnim i drskim stavom s izraženim inatom u budućim nastupima. Jasno, to je mnogo lakše reći ili napisati negoli provesti u djelo, ali natrag se ne može. Osijek je velikom nepravdom ostao bez finala Kupa, ali će se s time, bar momčad, jednostavno morati što je brže moguće pomiriti. Na Rujevici su bijelo-plavi, dok su imali ravnopravne uvjete za igru, izgledali vrlo dobro. Bili gladni pobjede, agresivni s visokim presingom koji je posve razbio mogućnost mirne organizacije riječkih napada. Izgledali su onako kako se dugo priželjkivalo, i to je svakako dobra stvar u toj večeri u kojoj im je na nasilan način uskraćena konačna radost plasmana u finale Kupa. Gorčina nakon svega doživljenog u Rijeci će ostati i trajati, u to nema nikakve dvojbe, ali sada ju treba pokušati pretvoriti u jako pogonsko gorivo za susrete koji slijede. Osijek se sada samo ne smije prestati boriti!