Magazin
INTERVJU: GORANKA LALIĆ NOVAK

U provedbi prioriteta ne zaboraviti na očuvanje vladavine prava
Objavljeno 25. siječnja, 2020.
izv. prof. DR. SC. GORANKA LALIĆ NOVAK I NA KATEDRI ZA UPRAVNU ZNANOST PRAVNOG FAKULTETA U ZAGREBU I PREDSJEDNICA HRVATSKOG PRAVNOG CENTRA

Vezani članci

INTERVJU: MARINKO OGOREC

Da policija dobro radi, dokaz je i zeleno svjetlo za Schengen

TEMA TJEDNA: MIGRANTSKA KRIZA 2015. - 2020. (I)

Štitimo Hrvatsku i Europsku uniju policijom i bez žice!

Krajem prošle godine u izdanju Instituta za javnu upravu (Zagreb) objavljen je zbornik radova Migrations, Diversity, Integration, and Public Governance in Europe and Beyond, čiji su urednici Ivan Koprić, Goranka Lalić Novak i Tijana Vukojičić Tomić. O toj vrijednoj i važnoj međunarodnoj publikaciji, a vezano i uz ovotjednu temu Magazina, razgovarali smo s dr. sc. Gorankom Lalić Novak.

VELIKI IZAZOV
Za početak, što nam možete reći o Zborniku koji sam spomenuo, čiji ste jedan od urednika? U Zborniku se razmatraju različiti aspekti migracijskih politika i procesa integracije migranata u Europi i izvan nje.

- Radi se o tematskom zborniku 18 znanstvenih radova u kojima se razmatraju različiti aspekti migracijskih politika i procesa integracije migranata u komparativnim sustavima, a koji mogu ukazati na poželjan smjer, ali i prepreke politika migracija i integracije u različitim društvenim i političkim kontekstima. Pitanja migracija i integracije migranata razmatraju se iz perspektive javnog upravljanja i javne uprave, što je novum u pristupima obrade te teme. Tema zbornika iznimno je relevantna jer se upravo pitanje migracija te integracije migranata smatra jednim od ključnih izazova na globalnoj i europskoj razini. Kao urednici ponosni smo na pripremu tog zbornika.

Europska se unija od početka krize prije pet godina do danas teško nosi s izazovima kakvi su veći ili manji, legalni i ilegalni migrantski valovi iz Afrke i s Bliskog istoka prema Europi. Cijela ta situacija s migrantima, kad se sagleda u širem kontekstu, doima se podosta kaotičnom i za sada nerješivom?

- Pitanje migracija i nadalje je izazov i na razini Europske unije i na razini država članica. S jedne strane, veliki napori ulažu se u sprječavanje neregularnih migracija, odnosno onemogućavanje pristupa teritoriju EU-a svima onima koji ne ispunjavaju uvjete za ulazak, a s druge strane premalo se pažnje poklanja pronalaženju legalnih mogućnosti ulaska za one kojima je potrebna zaštita od proganjanja u njihovim zemljama. Veliki izazov predstavlja efikasan i pravedan sustav vraćanja onih koji ne ispunjavaju uvjete za dobivanje zaštite ili ostanak u EU-u, a koje vrlo često njihove zemlje ne žele prihvatiti.

KORIJENI PROBLEMA
Gdje je zapravo rješenje problema migranata, migracija? Je li to zaštita granice između Turske i Grčke na kojoj kreće istočnomediteranska i zapadnobalkanska ruta, uz, naravno, postizanje trajnog mira u Siriji, Iraku, Afganistanu, Libiji...?

- Ne bih migracije razmatrala isključivo s aspekta problema. Naravno da je upravljanje migracijskim kretanjima izazovno u današnjem globaliziranom svijetu, i s novim žarištima sukoba koji stalno nastaju ili se perpetuiraju u zemljama koje navodite, no valja se sjetiti da potreba za radnom snagom koja postoji u gotovo svim članicama Europske unije također generira imigraciju, i to ne isključivo samo visokoobrazovanih i kvalificiranih radnika. Naravno da ne treba poticati neregularne dolaske, no treba pronaći načine kako da prakse sprječavanja neregularnih migracija istodobno ne narušavaju već razvijene standarde zaštite temeljnih ljudskih prava koji se odnose na sve ljude, pa tako i one koji neregularnim putem ulaze ili pokušavaju ući u zemlju.

Budući da se posljednjih nekoliko godina, od zatvaranja zapadnobalkanske rute, broj tražitelja međunarodne zaštite i općenito neregularnih migranata u EU-u znatno smanjio, očito je da neke mjere, kao što je to sporazum s Turskom, djeluju. Međutim, korijene migracija treba tražiti u zemljama podrijetla migranata, koji se vrlo često odlučuju na migracije zbog nepovoljne gospodarske situacije ili zbog političkih razloga, rata i slično. Stoga, bez smanjivanja globalne nejednakosti neće biti moguće smanjiti ni poticaj za emigraciju prema razvijenim zemljama.

Kad se govori o integraciji migranata u zajednicu prihvata, kakvo je s tim u vezi stanje u RH?

- Iako Republiku Hrvatsku obilježava izražena demografska depopulacija i emigracija hrvatskog stanovništva prema zemljama zapadne Europe, bilježi se i trend povećavanja broja migranata koji se trebaju integrirati u hrvatsko društvo. Prvenstveno se radi o izbjegličkoj populaciji, a do kraja 2019. godine u Hrvatskoj je međunarodna zaštita priznata za oko 900 osoba. Stoga su i mjere integracijske politike usmjerene prvenstveno na te osobe. Iako je uspostavljen pravni i institucionalni okvir za integraciju, u praksi još uvijek postoje različiti izazovi. U pravilu ne postoje problemi u zapošljavanju, a kao posljedica nedostatka radne snage u Hrvatskoj. Kao jedan od izazova za buduće razdoblje nameće se pitanje jačanja kapaciteta lokalnih jedinica te, naravno, obavještavanje i senzibilizacija lokalne zajednice za dolazak migranata.

EUROPA KOJA ŠTITI
S obzirom na to da Hrvatska idućih šest mjeseci predsjeda Vijećem EU-a, pitanje migranata također će biti jedna od važnih tema u budućim raspravama, razgovorima, dogovorima... Što o tome može RH učiniti da se stanje popravi, situacija stabilizira i granice EU-a, a time i RH, budu sigurne od nelegalnih migrantskih valova?

- U okviru prioriteta predsjedanja Vijećem EU-a, u odnosu prema strateškom prioritetu “Europa koja štiti”, Hrvatska je kao svoje odrednice istaknula, između ostalog, učinkovitiju zaštitu vanjskih granica te sveobuhvatan pristup vanjskim i unutarnjim aspektima migracija. RH će nastaviti raditi na uređenju zajedničkog europskog sustava azila, jačoj zaštiti granica, politici povratka migranata, listi sigurnih trećih zemalja i sigurnih zemalja podrijetla. Međutim, u provedbi prioriteta RH ne smije zaboraviti na očuvanje vladavine prava kao jamstva zaštite zajedničkih vrijednosti Unije, a što uključuje zaštitu ljudskih prava kao civilizacijske tekovine. (D.J.)
Veliki izazov predstavlja efikasan i pravedan sustav vraćanja onih koji ne ispunjavaju uvjete za dobivanje zaštite ili ostanak u EU-u, a koje vrlo često njihove zemlje ne žele prihvatiti.
Ugašen Vučjak, stacionar u Sarajevu
Veća skupina ilegalnih migranata smještena je početkom siječnja u nedavno uspostavljen prihvatni centar u Blažuju kod Sarajeva i sada ih je tamo nešto više od četiri stotine, potvrdili su predstavnici Međunarodne organizacije za migracije (IOM) koja upravlja migrantskim centrima u BiH. Riječ je o osobama koje su prethodno boravile u improviziranom kampu Vučjak kod Bihaća, a nakon njegova zatvaranja u prosincu prošle godine privremeni smještaj im je bio osiguran u centru Ušivak, također kod Sarajeva. Predstavnik IOM-a Dražen Rozić kazao je novinarima kako sada u Blažuju boravi 413 ilegalnih migranata, koliki su trenutačni smještajni kapaciteti. Najavio je da će se taj prihvatni centar širiti, a cilj je osigurati smještaj za oko 1200 osoba.

Osim u zidane građevine koje su nekada bile korištene kao skladišta, IOM priprema smještaj migranata i u oko stotinu posebnih kontejnera pogodnih za boravak u zimskim uvjetima. Inače, prema podatcima kojima raspolaže IOM, priljev ilegalnih migranata u BiH trenutačno je smanjen zbog zimskih uvjeta, no procjena je kako će se stanje promijeniti dolaskom proljeća. Tijekom 2018. i 2019. godine u BiH je ušlo oko 60 tisuća ilegalnih migranata i svi su stigli iz Srbije i Crne Gore. Većina je uspjela nastaviti put prema Zapadu. U BiH trenutačno boravi oko 8500 migranata čiji je cilj također nastaviti put prema državama članicama Europske unije. Što se tiče krijumčarenja migranata na područje BiH, u 2019. godine osuđeno je 47 osoba. (H/DJ)
Bez smanjivanja globalne nejednakosti neće biti moguće smanjiti ni poticaj za emigraciju prema razvijenim zemljama...
Klimatske izbjeglice
Prema istraživanju Svjetske banke iz 2018., 143 milijuna ljudi iz Južne Azije, subsaharske Afrike i Latinske Amerike uskoro bi mogli postati klimatski migranti. Ovo su brojke prema kojima bi migrantski val s nešto više od milijun ljudi koji su 2015. ušli u EU na poziv njemačke kancelarke Angele Merkel bio dječja igra. Vrijedi istaknuti da je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) Kiribate naveo kao jednu od šest zemalja Tihog oceana koje su najviše ugrožene zbog porasta razine mora. IPCC navodi kako bi zbog erozije obale i onečišćenja slatkom vodom država Kiribati mogla bi postati nenastanjiva već 2050. Ali tijekom rasprave u njemačkom Bundestagu se govorilo upravo o državama kao što su Tuvalu i Kiribati. Tada je bivša potpredsjednica Bundestaga Claudia Roth, bez da je priložila dokaze svojoj tvrdnji i studije o hipotetskom nestanku malih pacifičkih država i kada će se ono dogoditi, eksplicitno tvrdila “kako se ne može dozvoliti da ti ljudi ostanu bez državljanstva”. Ali problem nisu Tuvalu i Kiribati, već ako se napravi presedan, što bi omogućilo desecima milijuna ljudi iz zemalja Južne Azije, subsaharske Afrike i Latinske Amerike da se pozovu na pravo dodjeljivanja izbjegličkog statusa na temelju klimatskih promjena. U okruženju opće histerije “gretenizma” koja ne dozvoljava nikakvu raspravu o ovom pitanju, čini se da je OHCHR na temelju dogme dao zeleno svjetlo za migracije skoro 150 milijuna ljudi.(H/DJ)
Možda ste propustili...

NENAD MARČEC: GLAVNI DIREKTOR HDS ZAMP-A

Kad nema posla, nema ni glazbe ni plaćanja za nju

TEMA TJEDNA: PANDEMIJA KAO POLITIČKO PITANJE (II)

Ljiljana Filipović: Jezik je virus!

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana