Odbojkašice Osijeka stigle su do kraja, do zida kojeg objekitvno nisu mogle preskočiti. No, ispadanje iz četvrtfinala doigravanja obilježile su sjajnom igrom i umalo velikim preokretom.

Protiv Kaštela igračice Miroslava Đekića u oba su dvoboja bile na visokoj razini. Već su u prvoj utakmici "pokazale zube" i samo ih je malo već tada dijelilo do moguće senzacije. Izgubile su na otvaranju serije Osječanke dvoboj u tri seta, ali u prva dva su propustile vodstvo te su na kraju sva tri seta bile samo dva poena u zaostatku. Stoga je bilo za očekivati da se u SD-u Jug ponovi dobro izdanje te ako je, je li moguće da se produžiti četvrtfinalna serija na treću utakmicu. Nije se dogodilo, ali zamalo, jer ipak objektivna kvaliteta Kaštelanki na kraju je presudila da favorit i drugi nositelj dvokorakom izbori odlazak u polufinale.

Kako je počelo, izgledalo da je će Kaštela lakše nego u prvom dvoboju doći do pobjede i potvrde prolaza. Domaće su djelovalo dosta sputano, možda i previše impresionirane, ali sigurno i nepriviknute na okolinu u kojoj su tražile pozitivan rezultat. Naime, znamo da svoje domaće utakmice odbojkašice s Drave igraju u maloj dvorani Gradski vrt koja je zbog zauzetosti bila nedostupna za ovaj važan dvoboj.

- Imali smo na Jugu samo jedan trening prije utakmice, trebalo nam je vremena da uhvatimo željeni ritam, prije svega na početnom udarcu. U našoj dvorani servis nam je bilo najjače oružje, a sada to nije došlo do punog izražaja - smatra trener Đekić, koji nakon poraza ipak nije bio nezadovoljan. Naprotiv, njegove igračice bile su hrabre, motivirane, u dva seta i bolje od suparnica, No, nije se mogao dobiti treći, u ovom slučaju odlučujući peti set.

- Naravno da poraz ne treba slaviti, ali nakon ovoga, kao i prethodnog, zaista ne mogu ništa zamjeriti svojim igračicama. Protiv kvalitetnog protivnika odigrali smo ravnopravno, čak i jako zrelo, s obzirom na mladost ovog našeg kadra. Tijekom sezone ipak nismo imali ovako jake provjere, ali mislim da su one potvrdile da smo zaslužili povratak u Superligu. Šteta, mogli smo još jednom otići za Kaštelu, nije mnogo nedostajalo, ali i ovako svi imamo razloga za zadovoljstvo i ponos - smatra Miroslav Đekić, Majstorica je bila blizu, nadohvat ruke, ali na kraju ništa ne može izbrisati povoljan dojam.