Kad smo pripremali intervjuu za Magazin s dr. sc. Marijanom Sumpor (Euro ekspertiza j.d.o.o.) u siječnju ove godine koronakriza još je uglavnom bila neko daleko stanje, koje se događa nekom drugom, konkretno, dalekoj Kini. U međuvremenu pandemija se proširila cijelim svijetom i danas je stanje vrlo dramatično i u Hrvatskoj.

Jesmo li u najvećoj ekonomskoj krizi i recesiji do sada, većoj i od one 2008. godine?

- Da, ove godine zabilježit ćemo doista najveći pad BDP-a u posljednjih 25 godina, čak veći nego 2009., kada je zabilježen pad od 7,4 %. Ministar financija u rujnu je ove godine, tijekom priprema proračuna za sljedeće trogodišnje razdoblje, objavio da će očekivani pad BDP-a u ovoj, 2020. godini biti 8 %, što je bilo niže nego što su bila očekivanja sredinom godine, koja su sezala čak i do 14,7 %.

Postotak će vjerojatno biti negdje između jer ćemo, kako stvari stoje, u prosincu ponovno svjedočiti djelomičnom zatvaranju. S obzirom na najave i dostupnost cjepiva protiv COVID-19, ponovni oporavak gospodarstva očekuje se tijekom sljedeće, 2021. godine. Međutim, trag koji će pandemija ostaviti na društvo i gospodarstvo bit će dugo godina vidljiv. Zasigurno ne možemo očekivati da će ljudi putovati i tražiti jednake vrste i standarde usluga kao do 2019. godine, nego će svjesno zahtijevati osiguravanje zdravstvenih standarda i sigurnosti ljudi. S iskustvom globalne pandemije puno toga se promijenilo.

Za oporavak je presudna sposobnost prilagođavanja novim životnim uvjetima u našem okolišu te će veliku ulogu u idućem razdoblju igrati primjena novih tehnologija i inovacija u svim područjima ljudskog djelovanja, i u gospodarstvu i u okolišu. Pritom će i društvene i institucionalne inovacije biti važnije nego ikada prije.

Koliko su u sadašnjoj koronakrizi stradala financijska tržišta SAD-a, EU-a, Azije, RH...? I kako će teći oporavak, o čemu to najviše ovisi?

- U ovoj, 2020. godini svjedočili smo fenomenu globalnog širenja koronavirusa, koji je potresao cijeli svijet, zatvaranju granica, čime je zaustavljeno kretanje ljudi, roba i usluga, što se posljedično prelilo i na svijet financija, koji je izrazito osjetljiv na rizike. Opasnost od urušavanja svjetskog gospodarstva potaknula je mnoge države, sveučilišne istraživačke centre i farmaceutske gigante da se povežu u što bržem otkrivanju cjepiva, kao preduvjeta za zaustavljanje globalnog širenja virusa i omogućavanja normalizacije života na globalnoj razini. Vidjeli smo da su financijska tržišta odmah pozitivno djelovala na objavu da su cjepiva spremna i da će uskoro biti dostupna globalno. Vidimo da se na razini država članica Europske unije zajedništvo isplati, jer su postignuti izuzetno povoljni uvjeti zaduživanja i time države članice, pa tako i Republika Hrvatska, imaju mogućnost premostiti golemi jaz u proračunu nastao snažnim padom prihoda zbog zaustavljanja mnogih gospodarskih aktivnosti i istovremenim snažnim porastom rashoda zbog potreba u zdravstvu i drugim javnim službama vezanima uz sigurnost ljudi u uvjetima krize.

Dakle, oporavak je moguć uz aktivno djelovanje države u oporavku gospodarstva, koje uključuje i institucionalne inovacije, koje sam već spomenula, no ključna je i spremnost gospodarstva na promjene te prilagodba poslovanja novim uvjetima u svijetu i potrebama tržišta.

Zbog saniranja štete izazvane pandemijom EU je odobrio golema novčana sredstva, no raspodjela pomoći prema dogovorenom modelu kasni, a vidimo da su Mađarska i Poljska stavile veto na proračun Europske unije za razdoblje od 2021. do 2027. Kako će se to sve rasplesti, Vaš komentar?

- Europska unija je zajednica 27 država i procesi odlučivanja izuzetno su kompleksni, tako da je strpljenje u političkim procesima nužno. No jasno je da je to za te države članice i trenutak kada mogu istaknuti svoja neslaganja korištenjem instrumenta veta zbog drugih, njima važnih, pitanja.

U ovom slučaju ta pitanja se odnose na kršenje ljudskih prava unutar tih država. Istovremeno to je pitanje vezano uz temeljne vrijednosti Europske unije oko kojih je postignuta suglasnost sporazumom o pridruživanju EU-u. Naposljetku, odobrenje novčanih sredstava za oporavak od iznimne je važnosti za sve države članice, pa tako i za Mađarsku i Poljsku.

Stoga možemo očekivati da će se pitanje veta riješiti političkim usklađivanjem stajališta na najvišoj razini.

Kako će se pandemija odraziti na, primjerice,  kohezijsku politiku EU-a, na regionalnu politiku Hrvatske, na regionalni razvoj? I tu ovisimo o sredstvima EU-a, ali i o kvalitetnim domaćim projektima...

- Velika prednost za Republiku Hrvatsku je upravo članstvo u Europskoj uniji. Pred nama je razdoblje u kojem će nam na raspolaganju za oporavak i razvoj biti ukupno 22 milijarde eura, financijska sredstva koja nikada do sada nismo imali na raspolaganju i vjerojatno nikada više takvu priliku nećemo imati. Razdoblje do 2030. godine bit će obilježeno mogućnostima modernizacije našeg gospodarstva, države, regija, gradova i općina. Hoćemo li biti uspješni, ovisi sada isključivo o nama. Kao što sam spomenula, novac je spreman, financijski sektor je također spreman financirati projekte, a na nama je da znamo što hoćemo i uobličimo naše ideje u projekte koji će biti relevantni, učinkoviti, djelotvorni, održivi i okrenuti prema budućnosti. Sredstva se dodjeljuju ako su projekti osmišljeni tako da ispunjavaju upravo navedene kriterije uspješnosti. O realizaciji projekata redovito se izvještava, veći je i nadzor nad trošenjem, a na strože uvjete korisnici se moraju naviknuti.

Rekli ste kako novac nije ključ razvoja, nego kvalitetno pripremljeni projekti. Imamo li ih ili je i njih zakočila korona?

- Projekata ima, projektnih ideja ima i više, no treba na njima dalje raditi. Kvaliteta projekata raste s povećanjem suradnje različitih dionika. Tu mislimo prije svega na suradnju gospodarstva, akademske zajednice, civilnog društva, uz podršku stručnjaka za pripremu i upravljanje projektima. Izazovi su veliki, najviše u dijelu provedbe i poštovanja vrlo strogih pravila, koja se učestalo mijenjaju. Naše institucije, upravljačka i posrednička tijela, kao i nadzorna tijela, moraju poraditi na institucionalnim inovacijama koje će im omogućiti da u uvjetima pandemije postanu brže, kvalitetnije i fleksibilnije u odnosima s korisnicima, jasno, uz potpuno poštovanje pravila.

Vaše mišljenje o Nacionaloj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine?

- Razvojna je vizija orijentacija s pogledom u daljnju budućnost. Upravo u trenutcima velike krize, važno je imati viziju i dugoročne ciljeve koji nas usmjeravaju i upućuju na smjer razvoja za koji smo se odlučili i kada gospodarstvo posrne ili dođe do nepredviđenih šokova prouzročenih ne uvijek našom krivnjom, imamo mogućnost ponovno se uzdići i krenuti dalje putem kojim smo željeli. Prirodno je da kratkoročno dolazi do teškoća, koje treba prepoznati i uključiti u razvojne scenarije koji mogu poslužiti za upravljanje rizicima ako i kad do njih dođe. Nacrt Nacionalne razvojne strategije bio je spreman za javnu raspravu 1. ožujka ove godine, no proces savjetovanja je zaustavljen zbog objave pandemije COVID-19. Odluka o odgodi rasprave bila je nužna, jer je dokument trebalo doraditi u dijelovima koji se odnose na pitanja kojih je početkom godine malo tko bio svjestan, a to su pitanja politike zdravstva nakon iskustva pandemije i sigurnosti nakon potresa koji je u isto vrijeme s proglašenjem pandemije pogodio glavni grad države Zagreb i susjedne Krapinsko-zagorsku i Zagrebačku županiju. Sanacija šteta nastalih u potresu mjeri se u desetcima milijardi kuna, za što je tražena i pomoć EU-a. NRS 2030 izrađivala se dvije-tri godine i puno stručnog znanja domaćih i međunarodnih stručnjaka uloženo je u pripremu analitičkih podloga. U javnosti se propituje je li za izradu nacrta krovnog strateškog dokumenta koji danas vidimo trebalo angažirati stručnjake Svjetske banke, a za koje je izdvojeno više od 30 milijuna kuna iz europskih fondova. Odgovor je teško dati, jer je za proces izrade prije svega bilo odgovorno Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU-a, koje je odlučilo ići tim putem i upravljalo je izradom u svakom koraku, dok su stručnjaci angažirani oko Svjetske banke nastojali dati što je bilo ugovoreno. Kako su analitičke podloge nastajale, ovisilo je o angažiranim međunarodnim stručnjacima i suradnji s domaćim stručnjacima, a iskorištenje sadržaja tih analiza ovisilo je opet o raznim resornim tijelima uključenima u procese izrade. Tematske radne skupine u kojima su bili okupljeni predstavnici različitih institucija, organizacija i udruženja sastajale su se i raspravljale o prijedlozima ciljeva koje bi takva krovna strategija trebala sadržavati. Sudjelovanje građana i zainteresirane javnosti trenutno se održava preko sustava e-Savjetovanje i komentari se mogu dostaviti do 12. prosinca ove godine. Nakon toga slijedi rasprava u Hrvatskom saboru i usvajanje krovnog strateškog planskog akta Republike Hrvatske.

Može li se sve to provesti u djelo, može li vizija postati stvarnost? Strateško planiranje je jedno, a njegova realizacija drugo...

- NRS je krovni dokument s kojim će biti povezan niz drugih dugoročnih i srednjoročnih planskih dokumenata, koji će morati biti usklađeni s ciljevima u NRS-u. Povezivanje planova omogućit će se pomoću objedinjenog informatičkog sustava za praćenje provedbe strateških planskih akata, kao i sustava za upravljanje projektima. Sve općine, gradovi, županije, ministarstva i druga tijela državne uprave imenovali su koordinatore za strateško planiranje i za unos podataka i izvješća o projektima koji se financiraju iz javnih izvora, što uključuje i EU fondove. Uspostava cjelokupne infrastrukture strateškog planiranja temelji se na provedbi Zakona o strateškom planiranju i upravljanju (Narodne novine, 123/2017.). Time je uspostavljen nacionalni okvir za izradu strateških dokumenata, kao i novih operativnih programa za Europske strukturne i investicijske fondove, te pripremu i upravljanje razvojnim projektima. Provedbom svakog pojedinog projekta ostvaruju se uglavnom kratkoročni ciljevi, zatim provedbom svakog pojedinog strateškog dokumenta ostvaruju se srednjoročni ciljevi, a ostvarenjem svih projekata i strateških dokumenata u desetogodišnjem razdoblju ostvaruju se strateški ciljevi obuhvaćeni Nacionalnom razvojnom strategijom. Ostvarenje razvojne vizije i uspješnost ovog pothvata ovisi o svima nama, ali i okolnostima u kojima živimo i kako im se prilagođavamo. (D.J.)