ŠAPTINOVCI

Iako je nekima čudno vidjeti ženu za volanom autobusa, Melitu Abičić svi njeni putnici pozdravljaju s osmijehom. A vozi uglavnom muškarce, i to igrače rukometnog kluba Nexe.

Melita je dugogodišnja vlasnica AZ obrta u Šaptinovcima, koji je preuzela od supruga 2007. godine, a u svijetu vozača našla se prije nekih sedam godina. Tada je bilo teško naći dobrog vozača autobusa, ali i općenito teretnih vozila, pa iako je imala jedan autobus, uvidjela je mogućnost širenja posla i odlučila se za sljedeći korak. Vožnja autobusa u početku joj je bila tek zanimljiva jer pomagala je svojim zaposlenicima u čišćenju, pa i parkiranju autobusa, a danas joj je to bijeg od briga, kako kažu njeni ukućani. Upisala je autoškolu u Osijeku, prošla testove i na prvoj vožnji iskreno zamolila instruktora da joj kaže je li to posao za nju. On je odgovorio: "Mnogi bi se muškarci postidjeli ovakve vožnje, idemo dalje!" Jer istina je, kaže Melita, žene su smirenije i opreznije, a osim nedostatka fizičke snage, primjerice kod mijenjanja gume, ništa ih ne sprječava da postanu vozačice. Odluka o promjeni profesije, jer do tada je radila kao prodavačica u Borovo trgovini kasnije otvorivši vlastitu maloprodaju tekstila u centru Đurđenovca, iznenadila je mnoge, posebice svoje roditelje.


- Muž i djeca od početka su me podržavali u mom naumu, no mojim roditeljima malo je bilo čudno, bili su skeptični, pitajući me "kako te nije strah, imat ćeš toliko života na duši" - kaže nam Melita i dodaje da nekad ne treba razmišljati na taj način, da iza tebe sjedi i do 50 ljudi čiji životi ovise o tebi, nego je glavni cilj da sve odradiš kako treba i da stigneš na odredište.


- Doza opreza u ovim je situacijama puno veća, no smatram da bi svatko tko je u vozilu trebao prvenstveno biti oprezan – dodaje Maelita, koja o poslu vozačice nikad nije ni sanjala. Danas ostvaruje najbolju suradnju s RK-om Nexe i tvrtkom Našicecement, za koju rade i teretni prijevoz. Oni su partneri s kojima je i počela cijela priča o Melitinu ulasku u autobus, pa iako je uvijek novi igrači pogledaju začuđenim pogledom, oni stari ih smire riječima "ona je naša glava vozačica uz koju se osjećamo sigurnima". I to ju priznanje veseli, kao i kad malene djevojčice koje vozi dolaze uzbuđene i uzviknu: "I ja ću biti vozačica autobusa kao teta!"


Na putu Melita često susreće kolege, pa i kolegice, koji su uvijek susretljivi, pomažu, a i na stankama se osjeća povlaštenom u tom još uvijek "muškom svijetu" vozača autobusa.
- Ovaj posao savršen je za one koji vole raditi s ljudima i vole putovanja. Uz to, kad volite zaraditi, ništa nije sramota raditi – zaključuje Melita, čijim stopama zasad neće krenuti ni sin ni kćerka, no tko zna što život donosi, kao i u Melitinu slučaju.