BELI MANASTIR - Dolaskom proljeća počele su vraćati i rode, barem one koje su uoči zime napustile naše krajeve.

Iz godine u godinu, nažalost, roda je sve manje. Početkom prošlog stoljeća (1912.) u tri baranjska sela - Bilju, Kopačevu i Vardarcu - gnijezdilo se 59 parova roda. Danas je u cijeloj Baranji manje od 40 parova, upozorava poznati baranjski ornitolog Tibor Mikuška iz Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode

- Prvi je razlog njihova nestanka bila agrarna reforma i isušivanje vlažnih i plitko poplavljenih močvarnih područja krajem 19. i tijekom prve polovine 20. stoljeća. Nestanak staništa doveo je do opadanja gnijezdeće populacije, pa se 1984. godine u Kopačevu gnijezdilo dvadesetak parova, a u ostalim selima znatno manje.

Drugi razlog dramatičnog opadanja njihove gnijezdeće populacije bilo je povećanje intenziteta poljoprivredne proizvodnje uz obilatu upotrebu pesticida, tako da se već 1989. godine u Kopačevu gnijezdilo 10 parova, ali je samo jedan par imao mlade. Danas se u selima duž Drave i Dunava u Baranji gnijezdi samo po jedan par do dva para roda, a iznimku čini Draž s 3 do 4 gnijezdeća para zbog blizine poplavnih pašnjaka - kaže Mikuška, nastavljajući kako se, gledajući cijelu Hrvatsku, gnijezdeća populacija ipak polako povećava, ali je i dalje ugrožena. Ističe kako je, unatoč velikim naporima u zaštiti njihovih gnijezda, uključujući postavljanje platformi za gniježđenje na stupove električne mreže koje redovito provodi Hrvatska elektroprivreda i financijsko pomaganje vlasnika objekata na kojima se rode gnijezde, porast populacije vrlo spor.

- Glavni je razlog daljnje isušivanje i uništavanje vlažnih i močvarnih staništa, takozvano čišćenje kanala i regulacije vodotoka širom kontinentalnog dijela, čime se uništavaju njihova hranilišta. Drugi je uzrok vezan za seobeni put duž kojeg ih redovito i u velikom broju bezrazložno i iz zabave ubijaju, osobito na Bliskom istoku, u Libanonu i Jordanu te Egiptu - nastavlja.

Dodaje kako posljednjih godina, zahvaljujući toplim zimama, vrlo mali broj bijelih roda ostaje na području Hrvatske tijekom zimskog razdoblja. Prvenstveno je riječ o odraslim jedinkama koje fizički više nisu u stanju krenuti na dug put prema supsaharskoj Africi, ali i mladim jedinkama koje su se kasno izlegle te su zakasnile na seobu. Objašnjava kako će rode, ako je zima topla, moći pronaći dovoljno hrane za preživljavanje, osobito na otvorenim odlagalištima otpada. Dio ih pak završi u oporavilištima za strogo zaštićene životinje, u kojima će biti hranjene do sljedećeg proljeća, kada se vraćaju u prirodu.

- Tijekom gniježđenja nema potrebe za dodatnim hranjenjem, osobito ne ljudskom hranom - upozorava Mikuška.

Inače, bijela je roda jedna od naših najpoznatijih ptica gnjezdarica jer se gnijezdi u ljudskim naseljima na krovovima kuća, dimnjacima ili stupovima eletkrične rasvjete. U nas se gnijezdi u panonskom i peripanonskom dijelu, a ne gnijezdi se južnije od Karlovačke županije ili u mediteranskom dijelu. U Hrvatskoj je ona strogo zaštićena životinjska vrsta, čije proganjanje, uznemiravanje ili rušenje gnijezda podliježe zakonskim sankcijama. Bijele rode prvenstveno su vezane za vlažna staništa, livade i pašnjake, na kojima se hrane vodozemcima, gmazovima, kukcima ili gujavicama. Upravo nestanak tih staništa ugrožava njihovu populaciju.