Magazin
TEMA TJEDNA: FATALNA PRIVLAČNOST POLITIKE (II.)

Nikola Baketa: Škoro ne igra na karakter, nego na čisti populizam
Objavljeno 29. lipnja, 2019.

Vezani članci

TEMA TJEDNA: FATALNA PRIVLAČNOST POLITIKE (I.)

Do Pantovčaka utrkom ispod prepona

KREŠIMIR MACAN O PREDSJEDNIČKIM IZBORIMA

Sve je do osobe, bez obzira na to kakve predsjedničke ovlasti imala

Milanović je svojim sloganom odlučio adresirati dva pitanja za koja su, pretpostavljam, predvidjeli da će im biti najvažnija. Prvo, nastoji svoj karakter, zbog kojeg su ga često prozivali, prikazati kao svoju pozitivnu stranu. Drugo, nastoji se pozicionirati nasuprot Grabar-Kitarović koja je tijekom svog mandata mijenjala stavove i time pokazala svoju nedosljednost. Pitanje je jesu li previdjeli borbu s ostalim kandidatima koji se javljaju i mogli bi biti konukrentni - kaže dr. sc. Nikola Baketa te dodaje:

- Milanovićev povratak u politiku ponajprije je rezultat neuspjeha tog dijela političkog spektra da isprofilira prepoznatljivo lice koje bi bilo u mogućnosti ući u utrku za Pantovčak. Ista je stvar i sa Škorom na desnici, ali on ne igra na svoj karakter, nego na čisti populizam, što se vidi kroz pozivanje na narod i suprotstavljanje političkim elitama, što su glavne odrednice programa populističkih političara.

PRVI I DRUGI KRUG
Uz Milanovića, kao jaki kandidat pojavio se i Miroslav Škoro, a u utrci za dužnost predsjednika RH ulaze i Kolakušić, Pernar, Panenić... Prema Vašem mišljenju, što tjera ljude da ulaze u utrku koju neki unaprijed gube?

- Izgubiti može najviše onaj tko je trenutno na predsjedničkoj poziciji. Na prošlim izborima Josipović je taj koji je izgubio, a npr. Sinčić, iako nije ušao u drugi krug, dobio je jako puno, kako za sebe tako i za svoju stranku. Mnogi ulaze u predsjedničku utrku kako bi promovirali svoje ideje, dobili na vidljivosti i stvorili temelje za daljnji rad. Svi ovi kandidati mogu puno više dobiti nego izgubiti, osim Grabar Kitarović i velikim dijelom Milanovića. Predsjednica još nije objavila kandidaturu, a već postoje kandidati koji su počeli ulaziti u dio njezinog biračkog tijela te bi to moglo doprinijeti njezinu slabljenju i u specifičnom razvoju događaja ugroziti ulazak u drugi krug. To podrazumijeva da se strukture HDZ-a ne potrude oko njezine kampanje i aktiviranja svog biračkog tijela, znatniju angažiranost desnice oko Škorine kandidature, te kandidate poput Kolakušića, potencijalnog kandidata Mosta i kandidata Nezavisnih za Hrvatsku koji bi uzeli dio njezinih glasova. Pri tome smatram da bi Milanović imao više šanse u drugom krugu u okršaju s Grabar-Kitarović nego sa Škorom ako do tog scenarija dođe.

ČEKA SE KOLINDA
Vidimo da je izborna kampanja krenula i u SAD-u, bar što se tiče Donalda Trumpa i njegovih Republikanaca. Koliko su izborne kampanje u SAD-u i RH usporedive? Kakvu kampanju u šest mjeseci očekivati, kad se radi o hrvatskim prilikama?

- Ipak se pozicija predsjednika u SAD-u, a i sam proces izbora, iznimno razlikuju u odnosu prema toj poziciji u nas. U nas je ta funkcija više ceremonijalna i po meni bi takva, ako ne i još slabija, trebala ostati. Prema mojem mišljenju i šest mjeseci prilično je duga kampanja. Vidjeli smo na primjeru EU izbora što znači duga kampanja i koliko je to umarajuće. To da bi u kampanji moglo biti svega i svačega najviše će odgovarati Plenkoviću i njegovoj vladi jer će mediji i javnost biti fokusirani na predsjedničku utrku. Naime, Vlada ulazi u posljednju godinu mandata i zasigurno će im dobro doći malo odmora od novinarskih pitanja. Pogotovo kad to stavimo u kontekst posljednjih 6 - 8 mjeseci kad su isplivale različite afere niza ministara.

Budućnost RH s predsjednicom, drugi mandat, ili s novim predsjednikom? Je li Garbar-Kitarović opravdala očekivanja? Kakva bi mogla biti njezina kampanja, hoće li se pokušati dodvoriti desnici?

- Iznevjerila je očekivanja onih koji su ih imali, ne vidim da je ona nešto realno obećavala, pa smatram da ni očekivanja nisu trebala biti spektakularna. Njezine promjene stavova iz prethodne predsjedničke kampanje pa sve do recentnijih slučajeva kada ni sama više nije znala što sa zločinačkim ustaškim pozdravom i pojedinim savjetnicima, pokazuju izostanak konzistentne politike. Ona se u posljednjih nekoliko mjeseci usko vezala uz HDZ i politiku Andreja Plenkovića, očekujući da će na temelju podrške koju su imali i ona ostvariti uspjeh na predsjedničkim izborima. Međutim, slabiji rezultat na EU izborima pokazao je da borba neće biti laka i pretpostavljam da je i ovo njezino odugovlačenje s kandidaturom rezultat toga. Ona već sad pokušava vratiti podršku desnice, ali pitanje je koliko će joj to uspjeti. Ako izbori drugi krug i protivnik joj tamo bude Milanović, onda će zasigurno, makar prešutno, vratiti dio glasača kojima je ipak draža ona od Milanovića.

Sve u svemu, treba nam predsjednik koji će adresirati društvene probleme, promovirati ravnopravnost građana Republike Hrvatske, znati predstavljati Hrvatsku u međunarodnim krugovima i slično. Za to nisu nužne ovlasti veće od onih koje ima trenutačno, osim ako ne želimo povratak na polupredsjednički sustav i ovisnost o jakom vođi. (D.J.)

GORDANA TKALEC

PUNO SAZNAJEMO, MALO RAZUMIJEMO

 

Nakon godinu dana otkako je u okviru Sveučilišta Sjever osnovan poslijediplomski studij Mediji i komunikacije, kakva su iskustva, pitali smo dr. sc. Gordanu Tkalec, pročelnicu Odjela za komunikologiju, medije i novinarstvo.

- Doktorski studij Mediji i komunikacija izazvao je iznimno zanimanje kandidata koje smo pomno odabrali, tako da se formirala grupa intelektualaca koja ovo važno područje želi promatrati iz novoga motrišta, usklađenoga s najnovijim trendovima informacijsko-komunikacijskih znanosti. Naši doktorandi odmah su dobili studijske savjetnike koji im pomažu u odabiru specifičnoga područja znanosti kojim se žele baviti i vode ih kroz studij do odabira mentora; prema raspisanom natječaju doktorandi su dobili potpore za istraživački rad čime im se direktno vraća dio uplaćene školarine; za njih je organizirana doktorska konferencija u rujnu ove godine na kojoj će moći i predstaviti vlastita istraživanja. Sveučilište Sjever postalo je prepoznatljivo po individualnom pristupu svakom studentu, a takav pristup nastavlja se i na ovoj, najvišoj razini studija. Važno je naglasiti da je studijski program koncipiran tako da uistinu prati svjetske trendove i konstantno im se prilagođava.

MEDIJSKO TRŽIŠTE
Kada govorimo o javnoj medijskoj komunikaciji u RH, ali i u svijetu, dojam je da tu ima svega i svačega, ponajviše negativizma, crnila i senzacionalizma. Vaš komentar na takvo stanje?

- Javni interes i interes javnosti dvije su stvari koje su uvijek bile najvažnije u novinarstvu. Nezgodno je samo to što su, premda zvuče slično, vrlo često suprotstavljene. U ovome trenutku javni interes u tome sukobu definitivno gubi bitku. Javnost je zainteresirana za trivijalne stvari i mediji joj onda to i nude. Informacija je odavno postala roba i tržišne zakonitosti preselile su se u svijet medija. Kako je taj svijet postao iznimno profitabilan, i ulozi i apetiti postali su sve veći. Čitatelj je prestao biti važan, ravnopravan partner i postao je potrošač kojega treba navesti da konzumira i potroši što više. Ako je preskupo proizvesti kvalitetan sadržaj - proizvod, proizvest će se nekvalitetan ili lažan. Kao što su se na tržištu pojavile lažne i kopirane torbice, majice i tenisice, tako se i na medijskom tržištu pojavljuju lažne vijesti i kopirani medijski poluproizvodi. Bitno je da sjaji! Pa tako vjetrići postaju uragani, nevažni ljudi postaju zvijezde, a javnost, ipak pomalo zatečena, prestaje i tražiti nešto više. Takav trend još uvijek je u uzlaznoj putanji, ali u jednom trenutku i on će doseći vrhunac. Publiku se može zavaravati neko vrijeme, ali kada ona to razotkrije, vrlo brzo reagira uskratom svoje pozornosti, a time i profita. Medijsko tržište tada će se samoregulirati: kvalitetni sadržaji imat će svoju publiku i cijenu, isto kao i oni manje kvalitete. Ovakva mješavina svega i svačega održat će se, prema mom mišljenju, samo još relativno kratko vrijeme.

Mediji i komunikacije nekad i danas umnogome su različiti. Što smo dobroga, a što lošega dobili digitalizacijom i globalnom umreženosti?

- Najgrublje pojednostavljeno: dobilo smo mnoštvo informacija, ali više ne znamo što bismo s njima. Imamo puno više saznanja, a puno manje razumijevanja. Za snalaženje u mnoštvu često suprotstavljenih informacija potrebno nam je kvalitetno i neovisno analitičko novinarstvo, ali ta se potreba sustavno negira. Novinare se prikazuje kao priređivače sadržaja, ali oni ne bi smjeli biti samo to, jer njihova svrha postaje izlišna. U ranijim vremenima redakcija bi ‘odgojila‘ mladoga novinara. I sama se rado sjetim svojih novinarskih početaka na Slavonskoj televiziji i svoje urednice Dijane Pavlović, koja me bez zadrške naučila svemu što zna. Nažalost, kolegijalnosti između ‘mladih‘ i ‘starih‘ novinara danas je sve manje jer stari se osjećaju ugroženi pred novim znanjima koja imaju mladi i ne prenose im iskustva koja su mladima potrebna. Rješenje je u kvalitetnom obrazovanju novinara koji će već na fakultetu dobiti praktična znanja koja su im potrebna. Također, i stariji novinari trebali bi se odlučiti za dodatno obrazovanje kako im mlađi kolege ne bi bili prijetnja. Kvalitetno obrazovanje novinara više nikako nije u duhu ‘političkih nauka‘, već iznimno važne i konkretne medijske izobrazbe.

BEZ OBJEKTIVNOSTI
Uloga medija i medijske komunikacije u politici? To je također iznimno važno područje, osobito kad se izborne kampanje u pitanju.

- I u ovom se pitanju jasno vidi degradacija struke (i novinarske i političarske). Sve pomalo sliči reallity showu bez želje ijedne strane da se to promijeni. Kvalitetni i novinari i političari teško će se izboriti za pozicije pritisnuti općom karnevalizacijom političke scene. S druge strane, novinari na lokalnim razinama suočeni su s monopolizacijom pojedinih glasila od lokalnih političkih moćnika, i to je velik problem o kojem se premalo govori. Kada sam nedavno razgovarala sa svojim studentima završne godine diplomskoga studija koji većinom već rade u medijima, svi su se složili da objektivno novinarstvo, nažalost, više ne postoji. Osnovno novinarsko pravilo o potrebi najmanje dvaju suprotstavljenih izvora uopće se više ne poštuje. Ponekad nije potreban ni jedan izvor, nego se sadržaj prilagođava onome što je unaprijed odlučeno da se treba istaknuti. Sve to zorno će se vidjeti i na ovim predsjedničkim izborima. Više nije bitno što je tko rekao, nego je li to ili nije naš kandidat/kandidatkinja. Ono što osobito zabrinjava je to što se takav način ne smatra etički problematičnim. Novinarstvo se nikada ne smije izjednačiti s odnosima s javnošću jer novinar mora biti u službi javnosti, a ne naručitelja. Druga je opasnost nekritičko prenošenje političkoga govora (pri tome ne mislim na kritiziranje odjeće i držanja, nego izrečenih argumenata ili njihove odsutnosti), čime novinar ponovno postaje glasnogovornik politike, a ne njezin kritičar i čuvar demokracije. (D.J.)

BORIS GABELA

SLIKU SVOJU LJUBE...

 

Zoran Milanović jedini je kandidat koji sigurno ulazi u drugi krug. On, kao produkt obje frakcije SDP-a, sigurno na ljevici dobiva dovoljan broj glasova za ulazak u drugi krug kao vodeći - kaže politički analitičar Boris Gabela, te dodaje:

- Imenovanjem Zorana Milanovića za kandidata "anketom", a ne izborom u SDP-u, napravili su odličan potez i svi će biti zadovoljni bez obzira na krajnji rezultat. To se posebno odnosi na frakciju koja je instalirala Bernardića. Oni su se prividno pokazali kao pravi demokrati koji su nadišli frakcijska previranja i za kandidata prihvatili osobu iz druge frakcije te s tim ostvarili jedinstvo stranke. Ako Milanović pobjedi, to se i potvrđuje, a oni su se Milanovića riješili iz stranke pet godina. Ako Milanović izgubi, riješili su ga se trajno i smanjili frakcijsku napetost u SDP-u.

Očekujete Zorana Milanovića u drugom krugu, no tko je drugi u drugom krugu?

- Prije dva mjeseca svi smo lako mogli reći Kolinda Grabar-Kitarović. Mislim kako je ona sve dalje od kandidature i ne treba biti iznenađenje ako se ne kandidira. Takvoj odluci pomoći će i ulazak Škore u utrku za Pantovčak, i to s visokom startnom pozicijom. Uz njega će pokraj krajnje desnice biti i desno krilo HDZ-a, dio javne scene, a neće izostati ni velika potpora Slavonije. Sada bismo mogli reći kako izglede za drugi krug, osim aktualne predsjednice, ako se ona kandidira, ima i dr. Miroslav Škoro. Sa svakim danom Kolindine neodlučnosti šanse su sve manje, a Škorine sve veće.

Što s Kolakušićem, Pernarom, Panenićem... jesu li svi oni luzeri?

- Šanse nemaju, ali nisu luzeri. Oni ovom kandidaturom ulažu u svoje buduće kandidature. Sjetimo se 2014. godine i Sinčića. Oni sebi grade ili učvršćuju prepoznatljivost. Pernar pokušava uskočiti u prazninu, koja dijelom nastaje Sinčićevom novom funkcijom, i dokazati kako on nije Sinčićev produkt i kako može i samostalno djelovati. Što se Kolakušića tiče, njegov rezultat može biti i bolji od rezultata na izborima za EU parlament, ali njegova platforma ga ograničava na izborno tijelo koje nije dovoljno za pobjedu na predsjedničkim izborima.

Po Vama, što ljude nagoni da se bave politikom?

- Mnogi koji se bave politikom sliku svoju ljube, neki u svemu neuspješni traže lakši put do uspjeha. I mnoge uspješne ljude politika zagolica i žele i na političkoj sceni dokazati svoju uspješnost, ali se povuku ili ostanu u svom uspješnom poslu. Primjer su dr. Dragan Primorac, Joško Berket, Branko Roglić… Neki u utrku ulaze igrajući za druge kao napadači i odrađujući nečist napadački posao za onog tko će ostati fin, a konkurente će diskreditirati njegov napadač, koji će naravno, na neki način, zato biti honoriran. Neki kandidati postaju po stranačkom zadatku i ulaze u utrku, kao što će stranački zadatak dobiti netko u HDZ-u ako se Kolinda ne kandidira. Najbliži žrtvenom oltaru je Gordan Jandroković.

Zašto mislite kako bi to mogao biti Jandroković?

- To je misao koja mi je ostala iz vremena sukoba Grabar-Kitarović - Plenković, kada je Plenković naumio uime HDZ-a kandidirati za Pantovčak nekoga drugoga. S tim se poklopila Jandrokovićeva promjena imidža iz mladenačkog u ozbiljnog muškarca, i to me navodilo na zaključak kako će on biti taj kandidat. Danas u izmijenjenim okolnostima Plenković će vršiti pritisak na predsjednicu da se kandidira.

Tko će najviše biti izložen napadima u kampanji?

- Onom tko u politici ima stranačke prijatelje, ne trebaju neprijatelji. Već sam rekao kako neki odrađuju prljavi dio kampanje kako bi sami kandidati ostali fini i čisti. Kolinda, ako se kandidira, i Škoro najviše će biti izloženi napadima. Ti napadi neće imati znatan utjecaj na izborne rezultate. Naime, istovremeno donose i minus i plus.

Ukupno uzevši, kakav predsjednik ili predsjednica Hrvatskoj treba? Jeli Kolinda opravdala očekivanja?

- Predsjednica ili predsjednik mora biti državnik od kalibra. Osoba koju se rijetko vidi ili čuje, ali kada se to dogodi - zemlja se trese. Stipe Mesić, kojeg nisam cijenio na toj funkciji, imao je u dva mandata dva državnička nastupa. Prvi put kada je umirovio generale i kao predsjednik jasno rekao kako se u demokratskoj zemlji vojska i policija ne smiju baviti politikom. Drugi put kad je Miloradu Dodiku na najavu odcjepljenja Republike Srpske rekao kako će u tom slučaju presjeći koridor. Iako mu nisam bio ljubitelj, moram priznati kako su to bili nastupi pravog državnika i predsjednika. Trećeg predsjednika se ne sjećam, a Kolinda se trudila i često zalazila na tuđi teren.

Priznajem, lijepa je, i to vjerojatno kaže i svijet, a i to je nešto kad vas u svijetu zastupa netko tko nema velike ovlasti, a podiže i imidž državi. (D.J)

GORDANA VILOVIĆ

NE VIDIM NIŠTA LOŠE U TOME DA SE MEDIJI ODLUČE

 

Vrlo važnu, možda i najvažniju ulogu u praćenju izbornih kampanja imaju mediji. Što možemo očekivati u kampanji za predsjednika/predsjednicu RH pitali smo dr. sc. Gordanu Vilović s FPZG-a.

Jednom ste prilikom rekli da je očekivati previše od etike u medijima jednako opasno kao i ignorirati je...

- Točno. Mediji imaju posebno važnu ulogu u praćenju parlamentarnih ili bilo kojih drugih izbora. Sada nam predstoje predsjednički izbori, pa je to ozbiljna zadaća za medije, neovisno o tome je li riječ o jednosmjernoj komunikaciji (društveni mediji) ili dvosmjernoj (klasični) gdje će novinari propitivati izjave, životopise, neistine, poluistine. Prenosit će svakako zanimljivosti s društvenih medija, također. Nimalo lak posao za medije! Etiku treba gledati u kontekstu morala i moralnih vrijednosti, i etički kodeks, odnosno pravila valjanog postupanja za sve su novinare u Hrvatskoj jednaki. Problem se pojavljuje kada se u novinarstvo umiješaju interesne skupine i politika koji otvoreno favoriziraju jednog u odnosu prema drugom kandidatu. I tjeraju novinare da ne rade svoj posao kako najbolje znaju. Dojma sam da neće biti teško vidjeti tko će i koliko prostora dobiti u medijima. Komercijalni mediji sami će odlučivati kome će dati više prostora i to je legitimno, a javni servis ima (nerijetko, nezahvalnu) ulogu da svima u predstavljanju programa daje razmjerno jednako vrijeme. Pa čak i onim kandidatima koji su istaknuli svoje kandidature s nikakvim izgledima da prođu u drugi krug. To nije, znamo, medijski atraktivno osim ako se ne smijemo na račun nekih ljudi.

Novinarska etika malo koga dira, nažalost, pa je teško očekivati da će se bilo što promijeniti u ovoj izbornoj kampanji. Ono što je ranijih godina bilo građanski nepristojno objavljivati, danas je postalo opće mjesto. Promijenili su se u cijelosti kriteriji, a društveni mediji su se tome pripomogli, jer u izbornom vremenu kandidati više ne ovise o klasičnom izvještavanju, ne čekaju novinare, nego sami komuniciraju s potencijalnim glasačima. Ponekad i govore ono što sami žele čuti o sebi. Dakle, praćenje izbora odgovoran je novinarski posao jer bi građanima trebalo dati što više činjenica da im se olakša izlazak na izbore. U moru različitih informacija, a posebno pseudoinformacija i namjerno plasiranih vijesti, tijekom predizborne i izborne kampanje, novinarima i urednicima neće biti lako.

ULOGA NOVINARA
Dojam je kako je većina medija jedva dočekala povratak Milanovića. Koliko je tu objektivnog, etičkog novinarskog izvještavanja, a koliko senzacionalizma, pa čak i euforičnih reakcija na uskrsnuće “mesije Milanovića”?

- Komentari su bili svakovrsni. I pravo je svakog novinara da može slobodno izražavati svoje sudove. Nisam čula za ‘mesiju’, ali sam pročitala i pogledala kako su na nekim televizijama - i javnoj i komercijalnim - koristili arhivsku građu da bi se vratili u bližu povijest i podsjetili svoje publike o očitim kontradikcijama u nedavnom obraćanju Zorana Milanovića kojim otvara svoju predsjedničku kampanju. Priznajem da nisam vidjela previše euforije ili senzacionalizma u medijskom praćenju tog njegova istupa. To jest zanimljiv medijski događaj i prirodno je da se o tome izvještava, ali nisu ga mediji ni štedjeli. Otvorene su špekulacije ima li on uopće izglede i kakve, u predsjedničkoj kampanji za koju se već sada prijavilo šest kandidata.

Inače, kolika je uloga medijskog senzacionalizma u stvaranju medijske slike svakog pojedinog predsjedničkog kandidata, Kolakušića i ostalih?

- Svaki kandidat, pa i Kolakušić, procjenjuje kakav način komunikacije želi ostvariti sa svojim potencijalnim simpatizerima koji će možda i otići na glasačko mjesto i zaokružiti njegovo ime. Ne mislim da je to najbolji način. Potrebno je dati mogućnost novinarima da ga javno pitaju o svemu što može zanimati građane. Ovako, kako nastavlja raditi nakon izbora za Europski parlament, gdje postavlja plaćene oglase u online medijima, može se očekivati da će privući jedan dio ljudi koji lakše čitaju jednostavne i kratke poruke, nisu skloni dijalogu i nisu zaljubljenici u konfrontiranje stavova. Za mene izborna kampanja jest postupak u kojem na različite načine dolazim do pouzdanih odgovora na otvorena pitanja i nebuloze koje ističu pojedini kandidati. Rekla bih da kod nekih kandidata ima i elementarnog neznanja kako kane pomoći “svom narodu”. I to je senzacionalizam o kojem novinari i mediji trebaju izvještavati i koristiti usluge različitih stručnjaka da jasno upozore na pogreške, to jest da uče i nas i kandidate što se realno može poboljšati, a što je prazan balon. No, možda površnost i prvi dojam vladaju.

AMERIČKI POUČAK
​S tim u vezi - mogu li pojedini mediji i novinari dodatno podignuti rejting nekih kandidata načinom na koji predstavljaju kandidate, može li su tu uopće govoriti o novinarskoj etici, moralu, objektivnom novinarstvu...?

- To nikada do kraja nije dokazano. Postoji slučaj Stipe Mesića kao predsjedničkog kandidata kada je tadašnji urednik Nacionala Ivo Pukanić objavio naslovnicu dva mjeseca prije kraja izbora na kojoj je pisalo “Ovo je budući predsjednik Hrvatske!” Bilo je pogođeno! Neki analitičari skloni su vjerovati da je to moglo utjecati na veliki broj neodlučnih birača da se okrenu ovom kandidatu. Ali to se ne događa često. Ankete mogu biti orijentir za konačne ishode. No ima anketa za koje ne znamo sve relevantne podatke o uzorku, načinu provođenja, statističkoj pogreški, a nema ni potpisa agencije koja je to radila. U tim slučajevima možemo pretpostaviti da se radi o svjesnom plasmanu nečega što ima posve drugu ulogu u javnosti. Mediji i o tome moraju pisati.

U SAD-u pojedini mediji (Washington Post, New York Times, TV-Fox, CNN, CBS...) unaprijed odrede kojeg će kandidata podržati i o tome nitko ne vidi problem. U RH se to nekako radi potajice, “između redaka”, kao da je to sramota. Vaš komentar?

- Mislim da ne bi bilo loše da se mjesec dana prije izbornog dana, kao i u New York Timesu, kaže koga redakcija podržava i zašto. To neke svjetske novine rade već desecima godina, jer to njihovi čitatelji i očekuju. Ne vidim bilo što loše u tomu. To je poštenije nego glumatati nepristranost i neovisnost, a golim okom je jasno kako je strukturiran sadržaj i što prevladava, koje se teme izbjegavaju, a što se prenapuhuje. (D.J.)
Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: NOVA EUROPSKA UNIJA (II.)

Luša: Hrvatska je položila ispit političke zrelosti

TEMA TJEDNA: SAT ANATOMIJE BANSKIH DVORA: (I.)

Kakvu Vladu imamo: Najbolja ili najgora?

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

REPORTAŽA: BICIKLIMA OD OSIJEKA KROZ MAĐARSKU DO UKRAJINE (2)

Ulaz u Ukrajinu iz četvrtog pokušaja!

2

PODZEMNI LABIRINT RAVNE

Svjedoci pozitivnog zračenja iz bosanskih piramida: Nakon 25 godina ponovno čuje!

3

WILLIAM KLINGER I DENIS KULJIŠ: TITOV TAJNI IMPERIJ

Predator iz visokog dvorca