Tuga, razočaranje, pa i suze, miješali su se na licima naših reprezentativaca. Ostavili su apsolutno sve na terenu, većim dijelom utakmice bili su i bolji, ali na kraju nisu stigli do konačne nagrade.

Nije lako bilo ni izborniku Daliću koji je, ipak, u svom smirenom tonu prvo čestitao "tricolorima" na svjetskoj kruni, a potom istaknuo kako je ponosan na sve što su on i igrači učinili u Rusiji u posljednjih mjesec dana.
- Čestitao bih prvo Francuskoj na naslovu. Ponosni smo što smo odigrali dobru utakmicu u kojoj nas je presjekao taj penal. Ali moramo biti zadovoljni i ponosni, ostvarili smo najveći uspjeh u povijesti hrvatskog nogometa, iako ostaje i mali žal za titulom. No, to je život, to je nogomet. Nisu nas Francuzi ničim iznenadili, branili su se i igrali na kontre, a mi smo dobili dva slučajna pogotka u prvom poluvremenu. Jesmo tužni, ali moramo biti ponosni kada pogledamo na cijeli SP i ovo finale. To je nogomet, to je sport, pokazali smo pravu snagu. To je nogomet, život ide dalje - iznosio je dojmove hrvatski izbornik koji je brzinski secirao tijek susreta.
- Igrali smo dobro prvih 20 minuta, kontrolirali, imali priliku, a primili gol zbog pogreške. Potom smo se vratili, došli do 1:1, bili u jeku snage, a zatim je došao taj korner i penal, nakon kojeg primiš taj drugi pogodak. Vratili smo se i nakon toga, u nastavku dobro krenuli, imali nekoliko izglednih situacija, no morali smo držati obranu visoko, zbog čega je prijetila kontra nakon koje smo i primili gol. Tako je to u prvenstvu, negdje smo imali sreće, sada se okrenula.
Dalić nimalo ne dvoji da je trofej za najboljeg igrača stigao u prave ruke, a još jednom nije propustio istaknuti zasluge igrača za sve ostvareno.
- Luka je zaslužio ovu nagradu, kada nismo prvaci bar imamo najboljega igrača svijeta. Zaslužio je kako je igrao, s te strane možemo biti sretni. Ali i zbog srebra koje je veliko, za povijest. Kada sve prođe, kad se ohladimo, shvatit ćemo da je ovo jako dobro, i ljudi u Hrvatskoj ne trebaju biti tužni nego ponosni. Zahvaljujem igračima na svemu što su učinili, njima pripadaju sve zasluge. Ovakva generacija je fantazija. Bit će im teško kad se raziđu, ali pokazali su karakter i žao mi je njih, jer su zaslužili naslov. Moramo biti sretni i zadovoljni i sa srebrom. Ovih dana ponosno je biti Hrvat, cijeli svijet nas je gledao, više od milijardu ljudi. Imamo velike zasluge da se vratio kult reprezentacije, ali moramo to nastaviti.
Prvi je od igrača izjavu dao Šime Vrsaljko, još na terenu, mokar, nakon što se i nebo "rasplakalo" u Moskvi.
- Odigrali smo 90 minuta u kojima smo ostavili srce na terenu i ne može se nikome ništa zamjeriti. Nadam se da su svi koji vole Hrvatsku osjetili da smo dali sve što smo imali. Nažalost, izgubili smo, to je nogomet. Napravili smo nešto što će se pamtiti dok je hrvatskog nogometa. Ponosni smo na sve što smo učinili na ovome turniru, od ponašanja do igre, i mi, i navijači koji nisu imali ni jedan incident. Ovo je velika stvar za Hrvatsku - rekao je desni bočni naše reprezentacije.
I Ivan Rakitić istaknuo je žal zbog nenapravljenog tog posljednjeg, zlatnog koraka do naslova i upisivanja u svjetsku povijest. Iako su Vatreni i ovako tamo, kao tek 13. reprezentacija koja je zaigrala u finalu.
- Tužan si jer si tako blizu osvojtii zlato. Mislim da smo jako mnogo minuta bili i bolja momčad. Imam neki osjećaj da ni ova kiša nije slučaj, da se i nebo rasplakalo zbog nas. Svi su navijali za Hrvatsku i na tome moramo biti ponosni, što su se svi zaljubili u Hrvatsku i naš nogomet. Trebat će nam još neko vrijeme da dođemo k sebi, ali možemo biti jako ponosni na to što smo učinili. Čestitam Francuzima na naslovu. Mislim da smo do trećeg gola bili daleko bolje, iz ničega su nam zabili prva dva pogotka, a iz tri šuta zabili četiri. No, nogomet je nekad takav, nema pravila. Nadam se da će Hrvatska doći jednog dana do zlata, jer ovo što mi činimo je fantastično i nije slučajno da nas na kraju utakmice bodre svi.
Unatoč primjetnoj tuzi, Dejan Lovren uspio je pred novinarima pokazati i smiješak, za sve što je Hrvatska učinila u Rusiji.
- Junački smo pali, nemamo za čime žaliti, jer dali smo sve od sebe, poginuli na terenu. I dok je bilo 4:1 nismo odustajali, vidjelo se u svakom trenutku da smo vjerovali do kraja. Nažalost, netko mora izgubiti. Mi smo izgubili na glup način s kojim se dugo nećemo pomiriti, ali moramo biti ponosni na sve što smo postigli. Glavu gore, prema mome mišljenju mi smo pobjednici, i ne smijemo to zaboraviti. Francuzi su bez prevelike igre stizali do pogodaka, mi smo držali loptu u nogama, igrali lijep nogomet, možda i naljepši dosad. To je njihova taktika, znali su što žele i uspjelo im je.