Koliko su rijetke, pobjede nogometaša Osijeka nad zagrebačkim Dinamom možemo slobodno nazvati “ugroženom vrstom”. Bijelo-plavi su ih u HNL-u osvarili samo šest u 81 odigranom susretu.

Četiri od tih šest trijumfa Osječani su zabilježili u Gradskom vrtu, gdje se odigralo 39 prvenstvenih okršaja. Kompleks? Teško je reći, jer u tim dvobojima najčešće je presuđivala kvaliteta, koja je uglavnom bila na strani zagrebačke momčadi. Ipak, u posljednjih pet godina priča kao da se počela malo mijenjati, jer u tom su razdoblju bijelo-plavi zabilježili polovinu svih svojih dosdašnjih pobjeda. Naravno, nitko zbog toga neće pasti u nesvijest od sreće. U tih pet godina odigrano je 19 utakmica, u kojima je Osijek osam puta uspio izbjeći poraz, što je daleko bolji učinak nego u prethodne 62, kad mu je to za nogom pošlo samo 17 puta. Taj nešto pozitivniji trend počeo je na isti datum na koji će se odigrati i sutrašnja utakmica – 10. veljače 2013.

Bio je to susret koji se zapravo trebao igrati u prosincu 2012., ali je prebačen za veljaču zbog obilnog snijega koji je pao. Dinamo je u to vrijeme imao gotovo istu bodovnu prednost na polusezoni pred pratnjom kao i danas, a Osijek je tavorio u sredini tablice. Nitko mu nije davao prevelike izglede jer već tada je trajala borba za preživljavanje. Te zime u Rijeku su otišli vratar Ivan Vargić i veznjak Vedran Jugović, a već su bili dogovoreni i odlasci Zorana Kvržića i Marka Leškovića, koji su tog proljeća ostali u Gradskom vrtu kao posuđeni igrači. Ipak, Osijek je na klupi imao starog HNL vuka Stanka Mršića, koji je od prilično neafirmirane momčadi uspio posložiti dobitnu kombinaciju i Osijek je iznenađujuće slavio sa 2:1. Jedna od zanimljivosti vezana uz tu utakmicu je i debi vratara Zvonimira Mikulića, koji je imao najteže prvoligaško vatreno krštenje i odradio ga je – odlično. Još jedna od poveznica sa sutrašnjom utakmicom su i strijelci. Dvojica od trojice i danas nose dresove Osijeka ili Dinama. Pobjednosni pogodak za bijelo-plave zabio je Domagoj Pušić, nakon što je prvi pogodak postigao Branko Vrgoč, a za Dinamo je strijelac tada izjednačujućeg pogotka bio današnji kapetan Arijan Ademi. On će sigurno povesti Dinamo u sutrašnju bitku, a to se za Pušića ne može tvrditi sa sigurnošću, jer se on stalno bori za Zekićevu nakolnost.

- Sjećam se gotovo svih detalja s te utakmice. Poveli smo preko Vrgoča, a Ademi je izjednačio desetak minuta prije kraja, a onda smo iz jedne kontre uspjeli doći do pobjede. Oduzeo sam loptu negdje na sredini terena, malo iskosa s desne strane povukao prema vratima, odigrao dodavanje s Pongračićem, izbio pred Kelavu i zabio za pobjedu. Zanimljivo je kako sam nekoliko trenutaka prije tražio zamjenu, ali trener Stanko Mršić samo je odmahnuo rukom na to. Eto imao je dobar predosjećaj što nije prihvatio moju molbu. Malo je bilo onih koji su vjerovali tada u našu pobjedu. Eto, sad igramo s Dinamom točno na petu godišnjicu te pobjede, pa neka se povijest ponovi - pričao je Domagoj Pušić, junak te večeri prije pet godina.

I vremenski uvjeti tada bili su slični današnjima. Bila je to hladna večer u kojoj je i sniježilo, ali Pušićeva minijatura koju je izveo sedam minuta prije kraja susreta, kada je zabio za pobjedu, baš je ugrijala srca navijača Osijeka. Bio je to poseban pogodak, za koji je Pušić uzeo loptu na sredini igrališta krenuo prema vratima Dinama, na putu je razmijenio dupli pas s Pongračićem i taj trk od 50-ak metara okrunio hladnokrvnom završnicom kada se našao sam pred Kelavom.

To je samo jedna od pobjeda koja potvrđuje pravilo. Naime, Osijek je uvijek slavio protiv Dinama kada je bio totalni autsajder. Ovaj put neće biti u takvoj ulozi. Nije dobro što će ovaj put Dinamo biti napaljen. Kada je god takav dolazio u Gradski vrt, Osijek je vrlo teško ili nikako izlazio na kraj s njim. Čak ni ona najuspješnija generacija bijelo-plavih, koja je igrala sredinom i krajem 90-ih godina prošlog stoljeća, a vrhunac doživjela u prvoj godini tekućeg tisućljeća, nije uspjela svladati Zagrepčane u Osijeku. Oni su ostvarili prvu pobjedu bijelo-plavih uopće nad Dinamom u rujnu 2000., ali to se dogodilo u Maksimiru. No priče o domaćim osječkim pobjedama nad “modrima” gotovo sve imaju isti scenarij. Prva je stigla u jesen 2003. pod vodstvom Branka Karačića. Uoči tog susreta bodovna razlika bila je “plus 14” za Dinamo, koji je tada bio drugi, iza Hajduka, a Osijek je bio na četvrtom mjestu. Po tome se možda ne bi reklo da je bio austajder, ali pobjeda je bila iznenađenje. I taj je susret prvo bio odgođen, zbog magle, a odigran je dan kasnije. U vrlo uzbudljivoj utakmici bijelo-plavi su slavili sa 3:2, a strijelci su bili Milardović, Ljubojević i Jukić, a za Dinamo su zabijali Kranjčar i Sedloski. Na sljedeći trijumf trebalo je čekati tri godine, a taj je bio gotovo senzacionalan. Dogodio se u posljednjih dana srpnja 2006. Osijek je tada bio u rekonstrukciji, a Dinamo u konstrukciji jedne od svojih najjačih generacija. Ivo Šušak sjedio je na klupi Osijeka, bilo je to 2. kolo, a u prvom su bijelo-plavi teško stradali na Poljudu (6:0). Dinamo je došao predvođen Modrićem, Eduardom, Ćorlukom i pao na osječkom stadionu. Bilo je 1:0, a zabio je Josip Balatinac. Nakon tog slavlja trebalo je proći sedam godina do nove pobjede Osijeka, koju smo već opisali u tekstu, 10. veljače 2013., a posljednji domaći trijumf bijelo-plavi su ostvarili u proljeće 2014., kada su također bili autsajderi koji su strepjeli za prvoligaški život. Bilo je 3:2, a Osijek je tada nosio iskusni Danijel Cesarec, koji je zabio dvaput. Bila je to dramatična utakmica, u kojoj su Osječani do posljednjih desetak minuta imali sigurnih 2:0, a onda sve to prosuli, no spasitelj se pojavio u liku tada još tinejdžera Josipa Mišića, koji je glavom pogodio za 3:2. Uglavnom, Osijek je u svim tim susretima u najavama bio već oplakan, ali je pronašao hrabrost koja ga je odvela do trijumfa. Hrabrost će itekako dobro doći i sutra. Premda, ovaj put, Osijek je sve samo ne autsajder. Uostalom, jedina je momčad koju Dinamo ove sezone nije uspio svladati.