Anthony Middleton iskusni je vojnik i voditelj zanimljive nove emisije “SAS: Tko riskira, profitira”, koja otkriva dramatičan proces ulaska u elitnu postrojbu britanske kopnene vojske. Odabir ljudi za britanski SAS nikada nije sniman, no ovaj će vam ga format približiti kao nikada do sada. Trideset civila u dobroj fizičkoj formi elitna će skupina bivših specijalaca podvrgnuti nizu fizičkih i psiholoških testova, pomno odabranih iz pravog selekcijskog procesa.

Fizička spremnost tek je početak, pravi test je test karaktera. “Bih li želio da ova osoba bude uz mene u ratnoj zoni?” - najvažnije je pitanje instruktora specijalnih postrojbi. Njih ne zanimaju alfa-mužjaci – najbrži, najbolji ili najjači – zanimaju ih tihi ljudi snažnog karaktera koji posjeduju kvalitete nužne za situacije u kojima će se naći. Većina će odustati i povući se, no koji će regruti ostati među rijetkima koji će izdržati do kraja?

Što vas je potaknulo da se pridružite vojsci?

- Odlučio sam se pridružiti vojsci u ranim tinejdžerskim godinama. U vojsku sam otišao već sa 16 godina. Htio sam biti samostalan. Želio sam stajati na vlastitim nogama i istodobno sam htio izazov. Već sam tada imao razvijeno, snažno tijelo, pa sam htio pronaći nešto što bi me naučilo samodostatnosti i pružilo mi izazov, ali od čega bih ujedno mogao i živjeti. Britanska vojska bila je upravo ono što sam tražio.

Zašto ste se na kraju karijere odlučili pridružiti mornaričkim specijalcima?

- Bio je to logičan korak. Rano sam otkrio da sam vrlo dobar u onome čime se bavim. Kad sam odlazio u vojsku, nisam ni slutio da ću se jednog dana pridružiti SAS-u. To mi je bio san. No kako su godine odmicale, na vidjelo su izašle moje liderske sposobnosti i s obzirom na to da sam bio dobar vojnik, to mi je došlo nekako prirodno. Bio sam u Iraku kao snajperist, zatim sam bio u Afganistanu i pomislio sam: “U redu, spreman sam za SAS-ovu selekciju.” Nisam imao što izgubiti. Otišao sam na selekciju i, srećom, prošao otprve.

Zašto je emisija osmišljena i zašto bi je svi trebali gledati?

- SAS je obavijen golemim velom tajnovitosti. To me zaintrigiralo, a ta zaintrigiranost je zapravo i povod nastanka emisije. Kao pripadnike SAS-a, zaintrigirala nas je ideja da obične ljude suočimo s ponešto blažim oblikom obuke za specijalce te da vidimo kako bi se s njome nosili. No osim znatiželje, na kreiranje emisije potaknula nas je i činjenica da je riječ o jednom velikom izazovu, ali i sjajnom uvidu u život specijalnih snaga za obične ljude.

Jesu li sudionici u showu doista izloženi svemu onome kroz što prolaze i pravi novaci?

- Prolaze sažeti proces selekcije. Prava obuka SAS-ovaca traje šest mjeseci. Ova traje deset dana. Iako je mnogo kraća, budite uvjereni da ih ne štedimo i da im pružimo vjerojatno osam najgorih i najmračnijih dana njihova života. Iako joj ova skraćena obuka sliči, mislim da nije moguće potpuno rekonstruirati pravi proces selekcije specijalnih snaga jer tada nitko ne bi dogurao dalje od prvog ili drugog dana. Zato je uvjet da morate biti u vojsci bar pet godina i netko vas mora preporučiti. Morate biti vrhunski vojnik i sportaš da biste prošli selekciju.

Služili ste u “svetom trojstvu” britanskih specijalnih snaga. Koja vam je jedinica najdraža i zašto?

- Rano sam se pridružio padobrancima, odakle sam prešao u kraljevske marince, iz kojih sam potom otišao na selekciju za specijalce. To je spomenuto 'sveto trojstvo'. Padobranci, kraljevski marinci i zatim specijalci. Osim vremena provedenog u specijalnim snagama, uživao sam i u kraljevskim marincima. Oni su ponajprije pješadijska jedinica, ali elitna. U marincima sam doživio neke doista nezaboravne trenutke i upravo sam ondje dobio želju da postanem specijalac. Stoga kraljevski marinci u mom srcu zauzimaju posebno mjesto.

Što je sa zadacima tijekom showa? Jesu li teži od onih u stvarnom životu ili djeluju potpuno obično naspram onih u SAS-ovoj selekciji?

- Ne, riječ je o “razrijeđenoj” verziji SAS-ove selekcije. Ne bi nam dopustili da novake u showu tjeramo do onih granica do kojih se tjera stvarne kandidate za SAS. Pravila i propisi koji vrijede u vojsci razlikuju se od onih koji vrijede u društvu.