Razgovarao: Danijel MIKLIĆ

Na pozornicu Zagrebačkog festivala kao debitant u petak, 19. travnja, stat će Josip Palameta. Mladi glazbenik predstavit će se pjesmom “Malena”, za koju je tekst i glazbu napisao on sam, power aranžman i produkciju napravio je Tomislav Presečki, a videospot u režiji Nika Rozića efektno prikazuje kako prolaznost vremena u nekim slučajevima ne reducira “pogreške” koje ljudi čine iz ljubavi. Najnoviji singl bio je povod za kraći razgovor s Josipom Palametom.

Jesi li imao glazbene uzore? S kojim te vokalistima najčešće uspoređuju?



- Od faze slušanja glazbe koju su voljeli moji doma do faze osobnog otkrivanja autora, izvođača i pjesama, puno je glazbenika utjecalo na mene, a često su me uspoređivali s Bubléom, Sinatrom i žanrovski srodnim pjevačima, vjerojatno zbog boje glasa i baritonske lage u kojoj pjevam. S domaće scene pjevački su mi uzori bili Oliver, Kemal Monteno, Zdravko Čolić i Arsen Dedić, a od stranih izvođača neizostavni su Stevie Wonder, Frank Sinatra, Sting, Robbie Williams...

Kada si zapravo shvatio da će glazba postati neizostavan dio tvog života?



- Znao sam to od kada znam za sebe, ali dugo nisam znao da ću se isključivo baviti glazbom u ovim godinama, to mi je jako drago i mislim da sam se kao klinac ipak previše brinuo oko škole. (smijeh) Roditelji su me upisali u glazbenu školu kao klinca i obrazovao sam se do kraja srednje škole, ali cijelo to vrijeme postojao je balans između glazbe i gimnazije. Dugo se nisam mogao odlučiti u kojem smjeru bih išao profesionalo, pa sam upisao neglazbeni fakultet, ali sam cijelo vrijeme nastupao, gažirao usporedno s tim. Odluka o bavljenju isključivo glazbom pala je nakon “The Voicea”, kad sam shvatio da drugog izbora nema. (smijeh) Tad mi je počeo najbolji period života, malo dalje od doma, ali jako vrijedan!



Kakav je bio osjećaj kada si saznao da je “Malena” prošla na Zagrebački festival i što ti znači taj nastup?



- Osjećaj je bio kombinacija olakšanja i sreće jer je žiri prepoznao “Malenu” i odabrao je među tolikim prijavama. Čast je nastupati na takvom festivalu, pogotovo kao kantautor! Još nikad nisam namjenski radio glazbu za nešto, pa tako i “Malena” nije pisana za festival. Kad je Tomo Presečki poslao aranžman, brzo smo se složili da se uklapa u festivalski duh, pa smo je prijavili na Zagreb fest. Bilo je puno prijava, pa je ulazak još slađi, no otpočetka smo znali da imamo dobru pjesmu, pa nam je taj ulazak još jedna potvrda, moram priznati, da je sve to skupa jako fora. U petak idemo uživo na HRT-u, pa ćemo vidjeti kakve ćemo komentare dobiti od struke i publike.

Što te je inspiriralo da napišeš tu pjesmu i kome je ona prvenstveno namijenjena? Jesi li zadovoljan dosadašnjim reakcijama slušatelja?



- Ovaj tekst ne bira godine. Ljudi zbog ljubavi jednako srljaju i s 5 i s 95 godina, valjda instinktivno, pa evo mali podsjetnik svima nama u obliku pjesme “Malena” da neke stvari ne možemo mijenjati, pogotovo ne nasilu. Inspiracije nije falilo i dok tako stvari stoje, ja sam najsretniji. Jako sam zadovoljan reakcijama na pjesmu, pa i ovim putem želim zahvaliti svima na lijepim riječima i podršci. Puno moje ekipe sluša pjesmu od demosnimke i još uvijek im se sviđa, što je dobar pokazatelj o tome što misle o pjesmi, pogotovo jer su, bar ovi bliži, nemilosrdni kad se radi o mjuzi.

Što spremaš za pozornicu i kakva su ti očekivanja od ovogodišnjeg Zagrebačkog festivala?



- Za pozornicu pripremam sebe. (smijeh) Bez previše skretanja pozornosti s pjesme, nastup će biti vizualno jednostavan. A kad smo već uspjeli ući u 20 pjesama koje se natječu, idemo na pobjedu, pa što bude. (smijeh)

Jesi li radio u struci? Na koji su način povezane glazba i logopedija?



- Radio sam u struci, a za odgovor na pitanje na koji su način povezane glazba i logopedija, morali bismo napraviti jedan intervju i razgovarati samo o tome. Jako su povezane, od anatomije čovjeka i aparata za proizvodnju glasa (kod pjevača) pa sve do softverskog dijela u programima kojima se koriste logopedi i audiolozi, a slični su programima kojima se služe naši glazbeni producenti (fizika zvuka). Jako puno toga stane između ta dva primjera.



U kojoj je fazi tvoj debitantski album i što nam možeš reći o radu na njemu? Kada bi on trebao izići?



- Album je zamalo gotov; pripremamo još nekoliko pjesama, pa tu povlačimo crtu za prvijenac. Datum još nismo odredili, ali će to biti na jesen, vrlo brzo. Budući da stvarno dosta radimo i produktivni smo, puno razmišljam na kojoj pjesmi treba zaokružiti ovaj prvi album, a s kojima započeti rad na novom. Odluke mijenjam svakih mjesec dana, tako da će, ako kažem neki detalj, vjerojatno ispasti laž dok ovaj članak ugleda svjetlo dana. U svakom slučaju, objava albuma nikad nije bila bliža, što me raduje i ohrabruje da idemo još jače!

Kako bi izgledao tvoj top 10 najdražih albuma svih vremena?



- Ove albume sam izdvojio sad jer sam u tom nekom raspoloženju, ali definitivno ih ima još! Ne nužno ovim redoslijedom, deset najdražih: The Beatles - “The White Album”, Stevie Wonder - “Songs in the Key of Life”, Oliver - “Trag u beskraju”, Robert Glasper - “Black Radio”, Robbie Williams - “I’ve Been Expecting You”, Sting - “Ten Summoner’s Tales”, Kurt Elling - “The Gate”, Indexi - “Sve ove godine”, Michael Jackson - “Thriller”, Dino Dvornik - “Tebi pripadam”.

Tko ti je najveća podrška i najveći kritičar na tvom glazbenom putovanju?



- Podršku uživam od obitelji, prijatelja i kolega, a kritike također. (smijeh) Svatko od njih se izražava na svoj način, neki riječima, neki pozivima za suradnje, neki svakodnevnim sviranjem. Drago mi je kad dobijem osvrt na neku moju pjesmu od iskusnijih kolega koji me mentoriraju face to face nekoliko godina, a ja ih slušam minimalno dvostruko vremena. Od svih njih rado izdvojim Antu Gelu, s njim mi je gušt raditi, a često radimo i nastupamo. Na porciju znam otići i k Pegiju Martinjaku, ali uvijek na kraju budem zadovoljan! Moj bend ima također dosta utjecaja na mene, a nije ni čudno. Ekipa koja je zajedno sa mnom došla živjeti i raditi u Zagreb, a sviramo skupa duže od deset godina. Srasli smo, pa neke stvari vezane uz mene i moju glazbu doživljavaju intenzivnije nego ja. U svakom slučaju, neka svi nastave tako, dok god ima smisla i dok god je više podrške nego kritika. (smijeh)