Svjedoci smo kako županijska i gradska vlast ne samo Vinkovaca već i drugih gradova i općina na istoku Slavonije raznim poticajima i povlasticama nastoji oživiti gospodarstvo i, što je više moguće, zadržati stanovništvo i dati mu razloga za ostanak, a ako su već otišli, za povratak. Stvoriti gospodarsko i poduzetničko ozračje u Slavoniji koje će motivirati one koji su otišli na povratak možda je i važnije od stvaranja uvjeta u kojima posebice mladi neće imati razloga odlaziti u potrazi za boljim životom. Bilo bi idealno kada bi se naši mladi stručnjaci, nakon nekoliko godina provedenih u Irskoj, Njemačkoj ili drugdje, vratili sa svim svojim znanjem i iskustvom što su ga stekli vani, u državama naprednijim od naše, gdje su ljudi, priznajmo, sposobniji i marljiviji. Nekako imaju više ideja od nas i uspješnije ih provode, ne trebaju im godine da bi neku ideju pretvorili u projekt, a projekt u stvarnost koja zapošljava ljude i hrani obitelji.

Dobar je primjer mladog, samozatajnog "našijenca" koji je prije nekoliko godina otišao u Njemačku i radio u uspješnom konzorciju koji projektira i izrađuje sklopove za vodeće tvrtke u automobilskoj industriji. Tamo se vjerojatno pokazao kao dobar i pouzdan stručnjak kada mu je poslodavac dopustio otvaranje male ispostave u Vinkovcima. U Tehnološkom parku ima prostor i nekoliko suradnika koje poučava onome što je naučio u Njemačkoj, radi isti posao koji je do prije godinu ili dvije radio u inozemstvu. Na to sam mislio kada kažem da treba prije stvoriti uvjete za povratak nego da nema razloga za odlazak.
Uz opasnost optužbe za nostalgiju, za što ne marim, valja se prisjetiti kako je nekada u Vinkovcima i te kako bilo industrije, proizvodnje, izvoza, pa i onečišćenog zraka i Bosuta.
Iz male obućarske zadruge u drugoj polovini prošloga stoljeća nastala je tvornica za izradu obuće Kvalitet koja je u najboljim danima zapošljavala gotovo 600 radnika i velik dio proizvodnje cipela izrađenih prema talijanskim modelima izvozila u nekadašnji Sovjetski Savez. Nekoliko je tegljača svakoga tjedna iz Kvalitetova skladišta odvozilo cipele i drugu obuću na sovjetsko, ne odveć izbirljivo, ali isplativo, tržište. Svi se sjećamo "hit Londona", cipela, čizama i gležnjača – muških i ženskih – koje smo svi nosili (čak i Bijelo dugme!) iako mi se danas čine neizmjerno ružnima.
Nekada je Spačva zapošljavala i do 3000 radnika, radilo se u tri smjene, a imali su i pogone izvan Vinkovaca. Posljednjih godina taj najveći hrvatski drvoprerađivač pomalo se vraća na nekadašnje brojke i izvozničke pozicije, ali uz trostruko manje radnika. Kožara Cibalia je u vrijeme Mike Blažanina i Anđelka Bilušića bila respektabilo poduzeće koje je u vlasništvu imalo i tvornicu u Indiji odakle se dopremala jeftina koža za preradu, a uz nju je bio i pogon konfekcije od kože – oba su poduzeća nestala nakon Domovinskog rata.
Graditelj, vinkovačka građevinska tvrtka, pokazala je kako nesposobno vodstvo može upropasti i takvo poduzeće u najvećem jeku obnove. Nastao 50-ih, zapošljavao je i do 500 radnika i posjedovao respektabilnu građevinsku operativu, jedinu na istoku Slavonije kadru graditi i višekatnice. Kada je pokrenuta pretvorba, počeli su i problemi tog građevinara jer krediti se nisu mogli otplaćivati, poslovi su se smanjivali, pa je pokrenut stečaj. U sljedećih nekoliko godina nestala je ova tvrtka zajedno sa strojevima i opremom koji su budzašto rasprodavani.

Nekadašnje zadruge i mala poljoprivredna poduzeća iz okolice Vinkovaca udružila su se 60-ih u PIK Vinkovci koji se raspodijelio na OOUR-e, na manja poduzeća koja su poslovala samostalno. Tomislav Ledić, Vinkovčanin i jedan od bivših direktora PIK-a Vinkovci kojeg je 80-ih politički progonio lokalni Centralni komitet jer se zauzimao za tržišno gospodarstvo, kasnije kao savjetnik Ivice Todorića predložio je svome šefu da u Vinkovcima formira novi PIK Vinkovci, što je ovaj poslušao i nije pogriješio jer je sadašnji PIK Vinkovci Plus jedan od najuspješnijih poslovnih subjekata današnjega vinkovačkog gospodarstva. Eto, bilo je nekada industrije u as...