Ministarstvo obrazovanja provodi racionalizaciju škola kojom je predviđeno ukidanje osnovnih škola s manjim brojem učenika i prema tim kriterijima na području najistočnije županije ukinulo bi se svih 37 područnih škola i 16 matičnih škola koje imaju manje od 150 učenika dok bi se o sudbini 10 škola s manje od 300 učenika još pregovaralo, rečeno je na prošlotjednoj koordinaciji župana, načelnika i gradonačelnika. Takvo razmišljanje Zagreba udaljenog stotinama kilometara od područja gdje bi se provodila njihova odluka i bez pravog odmjeravanja što bi time dobili, a što izgubili, uznemirila je ne samo roditelje djece koja bi mogla izgubiti školu u svome mjestu već i sve one koji vole Slavoniju i slavonsko selo. I pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje doc. dr. sc. Jadranka Mustapić-Karlić zabrinuta je ovakvim najavama, iako, ruku na srce, sličnih je bilo i ranije, ali se, srećom, nisu ostvarile.

"Nikako nismo za ukidanje područnih škola, a ni matičnih škola. Imamo 37 područnih škola koje uistinu nisu rentabilne, ekonomski opravdane, ali takve ustanove u tim malim mjestima puno znače, to su mahom uređene područne škole od 1. do 4. razreda koje zadovoljavaju sve uvjete i djeca ni po čemu nisu zakinuta, i na kraju krajeva, to su mala djeca, ne moraju putovati. Takve male škole u malim mjestima su izvor kulturnoga, društvenoga, čak i sportskoga života jer se u njima, kada nema nastave, trenira stolni tenis, mještani imaju sastanke, održava se folklor… Znači, ako to ukinemo, i ono mladih što nam je ostalo će otići", rekla je Jadranka Mustapić-Karlić pred županom, načelnicima i gradonačelnicima misleći kako će i u Ministarstvu obrazovanja reći kako bi ukidanje škola u slavonskim selima značilo i osiromašenje života u njima. Nadamo se da će nešto reći i suprugu koji je saborski zastupnik i ima priliku o strepnjama slavonskih roditelja i učenika ponešto reći i u tom visokom državnom domu.
Prije nego što sam se odao novinarstvu, po nekoliko mjeseci sam radio na zamjenama u seoskim školama predavajući hrvatski i uvjerio se koliko je škola važna za selo. Uz seosku krčmu, nedjeljom crkvu i, eventualno, mjesnu trgovinu i prostor ispred nje, škola je mjesto gdje se nešto događalo, ako se u dotičnom mjestu išta događalo. Danas gotovo svaka škola ima dvoranu gdje se održavaju sportski i kulturni događaji, učiteljice će uvijek rado s djecom uvježbati kakav program, recitaciju ili dramski igrokaz kojim će obogatiti nekakav važan događaj u selu ili općini. Ako se kakvom nerazumnom odlukom ukinu škole, svega toga više neće biti, seoska slavlja će biti siromašnija i sva je prilika da bi takva sela mogla i odumrijeti...

No pustimo ružne stvari i podsjetimo se onih koje su na ponos Hrvatske. Evo, ovih dana prisjetili smo se crtanog filma Surogat, za koji je hrvatski animator Dušan Vukotić 9. travnja 1962. dobio Oskara, i to je bio prvi animirani film nastao izvan Amerike koji je dobio to prestižno priznanje. Taj 10-minutni crtić za odrasle nastao je u vrijeme kada su se tek počeli pojavljivati nadomjesci, surogati, za prave željene stvari pa je proročanski predvidio gubljenje granice između stvarnosti i virtualne današnjice.
Za nas Slavonce ovaj je Oskar to značajniji što je scenarij za Surogat napisao Rudolf Sremec, rođen u Vinkovcima 18. kolovoza 1919., a umro u Zagrebu dva dana prije svog 90. rođendana. Sremec je snimio 90-ak kratkih filmova, za koje je sam napisao scenarij, a predmet njegova interesa bila je osobito rodna Slavonija, njezini ljudi i običaji, selo i njegove metamorfoze u sukobu starog i novog. Za Vinkovčane je sigurno najzanimljiviji njegov 11,5-minutni dokumentarac Stari grad, koji prikazuje Vinkovce u ‘60-ima. Tu se Vinkovčani prisjećaju vremena kada su vozili fijakeri, gužvi na željezničkom kolodvoru, redova pred blagajnama dvaju kina, šetnji korzom, sezonskih radnika iz Bosne koji su ležali na obali Bosuta ispred današnjih Termi tražeći posao...