Evo, lijepo su nas kolege iz Vinkovačkog lista podsjetili kako nekako upravo ovih dana, točnije 28. studenoga, obilježavamo 38 godina otkada Bosut prelazimo mostom koji spaja Boškovićevu i Hrvatinićevu ulicu i još ga, iako je "star" već 38 godina, zovemo "novi most". Naime, u Vinkovcima, za razliku od, primjerice, Zagreba, nije navada davati imena mostovima pa ih sami imenujemo tko kako hoće, ali uvijek se povodeći nekakvom logikom, samo nama znanom. Uz ovaj "novi most", sagrađen stotinjak metara od nekadašnjeg "drvenog mosta", imamo i, logično, "stari most", a to je onaj u središtu grada sagrađen na mjestu nekadašnjeg željeznog, uništenog u Drugom svjetskom ratu. S tog mosta sam kao klinac za prvomajske proslave gledao prigodno uređene čamce na kojima su naši tadašnji radni ljudi simbolično prikazivali što proizvodi njihovo poduzeće višestruko premašujući godišnje planove.

Na Bosutu u gradu imamo pet mostova. Osim ova dva, uzvodno je pješački most kod nekadašnjeg kupališta Marica kojim se može prijeći i biciklom, pa i lakšim motorkotačem, a nekoliko stotina metara dalje prema Sopotu, gdje je lijepi drveni most, ali ne baš posve siguran, sagrađen je prije 20-ak godina skladan most na južnoj obilaznici. Najnoviji most izgrađen je prije par godina kilometar nizvodno od "novog mosta" kao dio istočne obilaznice i izdaleka se vide njegovi veliki lukovi obojeni crvenom bojom.
A sada koju o Bosutu. Iako nikada nisam zaplivao Bosutom iz jednostavnog razloga što nikada nisam svladao vještinu plivanja, a nikada, koliko pamtim, nisam se baš često ni vozio čamcem Bosutom iz straha koji često imaju neplivači da će upravo taj čamac potonuti. Unatoč tome, volim Bosut sa sigurne udaljenosti i s obale. Volim ga ne zbog kupanja i vožnje čamcem, već zbog njegove ljepote. Gdje možete vidjeti ljepšu rijeku od Bosuta na potezu od grada do Sopota, kod Nove brane ili u dijelu koji prolazi kroz Nijemce?! Jedini put na pecanje su me poveli pučkoškolski prijatelji iz ulice u kojoj sam tada stanovao, a oni su već bili iskusni pecaroši. Cijelu sam noć osjećao ono uzbuđenje kao prije svinjokolje ili odlaska na more, dok nije svanulo nedjeljno jutro kada smo dogovorili odlazak na pecanje. Dan prije su mi napravili pecanku na kojoj je plovak izigravalo iščihano pero, a uteg mala matica, dok smo strunu i udicu kupili. Nakon nekoliko sati ulovio sam jednu jedinu ribicu, crvenperku, valjda najmanju i najnaivniju koja je toga dana plivala Bosutom.
Uz desnu obalu kod starog mosta bila je u vrijeme moga dječaštva brodica - ribarnica. Netko je smislio dobar, danas bi rekli marketinški, štos i u manjoj brodici privezanoj uz obalu uredio prodavaonicu svježe riječne ribe koja je plivala u dnu barke u naročitim bazenima s bosutskom vodom. Za trgovca koji je prodavao ribu i posebnom je mrežicom vadio po želji kupca pričalo se da je nehotice u nekakvim svatovima ubio čovjeka pucajući u zrak. Zato sam ga gledao s nemalim strahom uvijek kada bih s bakom došao kupiti ribu.

Najuzbudljiviji događaj u mom dotadašnjem životu zbio se na obali Bosuta, upravo tamo gdje je danas Tuđmanov spomenik, kraj Termi. Ovdje su se ljeti okupljali, govorili smo, Bosanci, koji su dolazili iz siromašne bosanske Posavine u, tada, bogatu Slavoniju tražeći posao. Ponekad bi i danima i noćima tu boravili čekajući da im netko ponudi posao i obvezno su sa sobom imali motiku, ašov, sklopljenu kosu ili sjekiru čije je sječivo bilo umotano u novine. Tko je trebao takav profil radnika, došao bi na obalu Bosuta i brzo sklopio posao jer su za malo novca, krov za prenoćiti i hranu radili sve što treba, a i bili su vrijedni. Dok su čekali posao, znali su malo više popiti i posvađati se pa sam jednom slučajno nazočio takvom sukobu. Netko je nekoga ubo, naravno, čakijom, i pobjegao u Lenije, a ozlijeđenog je hitna odvezla u bolnicu. Nisam vidio sam trenutak kada je nesretnik uboden, ali vidio sam nekakvo nagurivanje i vikanje te ljude koji su potom uznemireno prepričavali što se dogodilo i jednog koji je očito pripadao ovoj skupini, hodao i ponavljao: "Brat mu Lutvo će ga ubit kad čuje". Bio sam klinac, ali sam razumio da će Lutvo pronaći bjegunca ma gdje bio i osvetititi se. Zato me bilo strah dok sam išao kući prolazeći Lenijama jer sam cijelim putem zamišljao kako Lutvo upravo pred mojim očima ubada čakijom onoga koji je pobjegao.