Dok se još uvijek sastavlja nova saborska većina, a onda i nova vlada, na hrvatskoj političkoj sceni nema čega nema, pa se, između ostalog, konstatira kako je Hrvatska podijeljena više nego ikad prije. Ne iznenađuje ni što je već više stranka pred raskolom ili raspadom. I to najviše zbog sukoba oko ideloških pitanja, jer neki stavovi vraćaju nas daleko u 19. stoljeće, a ima, iako manje, i onih "naprednih" i nerealnih, baš kao da ih je kreirala sama umjetna inteligencija.

Naravno, u javnosti je najviše pozornosti na pregovorima i sastavljanju nove vlade, što dodatno naglašavaju i mediji, pa se čini kao da smo u nekom karuselu koji se vrti u krug dok uokolo frcaju uvrede i provokacije. I dok HDZ i DP pregovaraju oko uspostave saborske većine i buduće vlade, oporba tjera po svome i ne odustaje od nekih fiks-ideja u svom "beskrajnom ratu" protiv HDZ-a i Plenkovića, a, mnogi će reći, i protiv zdravog razuma. Sve to nije moglo proteći bez reakcije predsjednika HDZ-a i vlade Andreja Plenkovića, koji je lijevu oporbu, za koju je ustvrdio da je teško poražena, prozvao licemjernom i korumpiranom te najavio kako će svaki dan govoriti o tome. Iz SDP-a, konkretno, Peđa Grbin, reagirali su tako što su Plenkoviću preporučili da potraži pomoć od Petrova iz Mosta, aludirajući na njegovo zvanje psihijatra.



Nadalje, kao i oni na njega i HDZ, Plenković se obrušio i na "teško poraženu i prevarantsku oporbu" prozvavši neke i poimence, poput Peđe Grbina, Nikole Grmoje, Dalije Orešković, Sandre Benčić, a kako bi, naglasio je, povukao crtu pod generalno difamiranje, uvrede i laži koje prema HDZ-u dolaze s njihove strane. "Treba pitati je li moguće da ti kvazipošteni lijevi oporbenjaci, koji su teško poraženi na izborima, također zovu DP u koaliciju. Koje licemjerje! Ljudi koji imaju hrpu afera u svojim redovima, bez treptaja i trunke samokritičnosti u stanju su generalno optuživati HDZ. Kao da su oni bijeli kao snijeg, kao da imamo Snjeguljice s druge strane", rekao je Plenković, te naglasio kako "Milanović, SDP i oni koji ga podržavaju ne žele ekonomski razvoj Hrvatske, infrastrukturne projekte, veće plaće i socijalne naknade, nego žele porobiti institucije progona".

Nakon svega Plenković je poentirao: "Institucije kaznenog progona su slobodne od utjecaja HDZ-a. Da su institucije porobljene, kao što oni govore, onda ne bi bilo ni jednog slučaja koji dotiče člana HDZ-a. Živimo u lažnoj stvarnosti, koju kreiraju teško poraženi gubitnici. Lažu godinama da je 30 ministara otišlo zbog korupcije, a imamo samo dva i pol slučaja vezana uz nešto što ima, recimo to tako, doticaja sa sumnjom na počinjenje nekih kaznenih djela dok su bili članovi moje vlade."

O podjelama u hrvatskom društvu, koje su sve više u fokusu javnosti, vrlo slikovito govorio je i saborski zastupnik Hrvatske narodne stranke Predrag Štromar, što je uglavnom prošlo ispod radara. No evo što je uoči izbora rekao: "Hrvatska je trenutno podijeljena više no ikad prije, umjesto da gledamo prema naprijed, mi se vraćamo na podjele na lijeve i desne, stvaraju se tabori, a javni prostor zagušen je svađama. Politika je, nažalost, sve udaljenija od ljudi, sve je manje povjerenja, a u svemu tome kulminirale su i svađe među političarima, prouzročene ideologijama i raznim interesima." O spomenutim svađama na političkoj sceni i odapinjanju otrovnih strelica sa svih i na sve strane te kako komentira poteze predsjednika Milanovića, Štromar odgovara: "Meni kao čovjeku nije prirodno omalovažavati, prijetiti, galamiti... Mnogi su mi i zamjerali jer sam u Saboru bio pretih. Ali zar se stvarno politika vrednuje prema decibelima i cirkusima za govornicom? Možda u nekim uskim političkim krugovima da, ali upravo zbog toga je politika sve udaljenija od stvarnog života. Ljudima trebaju uređene ceste, sanirana klizišta, jeftiniji vrtići i krov nad glavom, bolji standard i programi koji garantiraju da će nam sutra biti bolje nego što je danas... Ne želim ulaziti u svađe ni komentirati tuđu retoriku, ali prvenstveno je bitno poštovati institucije ove države, od Ustavnog suda kao najviše instance pa nadalje."

Štromar je također odgovorio na pitanje o prije sedam godina prvom ulasku u koaliciju s HDZ-om, što je navodno dosta destabiliziralo stranku: "Ne bih to nazvao destabiliziranjem, tako se to možda prikazivalo u javnosti jer je pojedinim političkim opcijama koje egzistiraju na podjelama umjesto na interesima države i građana to odgovaralo. I tada i sada odluke nismo donosili na temelju ideologija, pa ni emocija... Govorim da to nije bio samo rizik, već potpuno svjesno preuzimanje odgovornosti. Nama su tada interesi države u smislu stabilnosti i interesi građana bili ispred interesa stranke. Znam da neki to ne mogu shvatiti i, nažalost, vidimo to i u našoj izbornoj jedinici. Zašto? Zbog stranačkih interesa, odnosno interesa nekolicine članova koji su ostali ne bi li si osigurali sigurna primanja i interesa njihova šefa, koji, umjesto da miruje u mirovini, ima potrebu i dalje patiti od želje da bude važan..." obrazlagao je Štromar u intervjuu za portal regionalni.com. Uglavnom, iz njegova izlaganja mogli li ponešto korisnoga naučiti i sadašnji bučni populisti iz oporbe, napose oni koji drže da im je "sveta misija" svrgnuti s vlasti HDZ.

Evo još malo Štromara. Na pitanje da usporedi partnerstvo sa SDP-om i HDZ-om, također se dotaknuo problema na političkoj i društvenoj sceni, poučno i za sadašnju situaciju: "Stvara se euforija u društvu, na televiziji se izmjenjuju stavovi dvaju tabora i stječe se dojam da se zaboravilo na stvarne probleme. Hrvatska je načeta krizom, ali je i činjenica da se s tom krizom koliko-toliko dobro i nosimo. Bar jesmo dosad, jer je Vlada bila stabilna. Nitko nije savršen, pa ni ova Vlada. Ali sad opet tonemo u nestabilnost i podjele." Štromar je još dobro predvidio i očekivanja od kampanje i izbora poantiravši: "Očekuje nas velika količina negativnosti, podmetanja i uvreda. Ali kad se kamere, reflektori i mikrofoni ugase, ostaje život svakog pojedinca u Hrvatskoj. Ljudi zbog svađa neće imati veće plaće, veće mirovine, uređene ceste, političko šamaranje ne osigurava sredstva za dogradnju škola, uređenje igrališta... Svađe neće poticati proizvodnju i konkurentno gospodarstvo. Baš naprotiv. I zato vjerujem da će euforija splasnuti, a ljudi će prepoznati tko je tko na političkoj sceni", zaključio je Štromar.



I dok se još slažu kockice buduće vlade, a sasvim je izvjesno kako na njezinu čelu neće biti Zoran Milanović, nameće se pitanje kakav je trag ostavila akcija predsjednika države na nedavnim parlamentarnim izborima. Je li pokušaj rušenja HDZ-a uz pomoć Rijeka pravde utjecao na njegovu popularnost? I na kraju, je li ishod izbora, kao i postizborni rasplet, koji ga isključuje iz kombinacija, minirao Milanovićevu eventualnu kandidaturu za drugi predsjednički mandat, također se analiziralo u pojedinim medijima. Tako politički analitičar Tonči Tadić o tome govori: "Osim Milanovićeva svađanja s Ustavnim sudom i brutalnog uličarskog vrijeđanja Plenkovića i HDZ-a, nije se iz SDP-a čulo baš ništa što bi građane uvjerilo da bi oni bolje vodili državu od HDZ-a. Radi manje korupcije? Pa Indeks korupcije koji objavljuje Transparency International isti je u doba Plenkovićeve vlade kakav je bio u doba Milanovićeve vlade. Milanović je, pak, samom svojom pojavom u SDP-u rastjerao dio stranaka koje bi inače bile sigurni koalicijski partneri SDP-a, a k tome je zapečatio razlaz Možemo! sa SDP-om. Zato su i nastupali na raznim listama, na svoju štetu." Predsjednička kandidatura Milanovića, dodaje, nikada nije bila upitna: "Jer što bi on drugo radio? Biti premijer je ipak prevelika odgovornost. No šanse su mu manje ako HDZ uspije konsolidirati svoju novu većinu u Saboru... Kampanja će mu se u oba slučaja temeljiti na tome kako je on jedino jamstvo od odlaska Hrvatske u kaos. Dakle, svojim protuustavnim postupcima stvoriš kaos, a onda spašavaš Hrvatsku od tako stvorenog kaosa", zaključuje Tadić.

I za kraj "šlag na gorku tortu" izbornih i postizbornih gluposti kave slušamo svaki dan. Kuknjava SDP-a i partnera, Možemo! i ostalih gubitnika, začinjena je potpuno apsurdnim prijedlozima o funkcioniranju države bez vlade, samo s nekakvom saborskom većinom, koju bi oni stvorili raznim manipulacijama, dogovorima i pregovorima. Čak im je želja u takav "model" uvući i DP! Doista, ako je i od ljevice, i više je nego previše. To što bi takvo "krivo srastanje" odvelo Hrvatsku u potpuni kaos, to Peđu i društvo nije uopće briga. I sve to na tragu puta koji je protuustavno utro Zoran Milanović, uz svesrdnu podršku ljevice, onoga dana kada je kao predsjednik Republike najavio da će postati kandidat SDP-a a da prije toga nije dao ostavku. Ili, kako je to mudro rekao Voltaire: Odgovorni smo za ono što radimo, ali i za ono što ne radimo!