Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarom i urednikom (HR2) Zlatkom Turkaljem Turkijem donosi još jedan intervju u nizu u sklopu atraktivnog glazbenog projekta Diskografska spajalica. U nastavku pročitajte dio intervjua s pjevačem i jednim od doajena hrvatske zabavne glazbe Vladimirom Kočišem Zecom.

U Lisinskom ste 2018. obilježili 50 godina karijere, naziv koncerta bio je "Pjevam i živim". Puno toga se u svijetu, u glazbenoj industriji promijenilo od te 1994., kada ste, prije 30 godina, s Oliverom snimili pjesmu "Pjevam i živim". Još više od 60-ih, kada ste bili član vokalno-instrumentalnog sastava Biseri, 70-ih, kada ste nastupali u grupi Jezgro, i 80-ih, u zlatno doba Novih fosila. Što se najviše promijenilo kada govorimo o glazbi?

- Puno se toga promijenilo, tako da mi je lakše reći što se nije promijenilo. A to je moja još uvijek luda zaljubljenost u posao kojim se bavim. I stalno očekujem svoj zlatni gral, ja bih to tako rekao, metaforično. Očekujem jednu pjesmu da se dogodi i bude za sva vremena, premda slobodno mogu reći da imam pet-šest koje će ostati sigurno za sva vremena. A što se promijenilo? Promijenila se tehnologija, način pjevanja, interpretacija, aranžiranje, ali bitno je reći ono što se nije promijenilo.

Ostala je ta Vaša strast prema glazbi.

- Tako je.

Kada govorimo o pjesmama koje će ostati za sva vremena, a vezane su uz vašu karijeru, jedna od njih je ona s početka vaše solokarijere "Gospodine generale".

- Da, uvijek volim istaknuti koje su tri pjesme koje su obilježile moju glazbenu karijeru. To su apsolutno: "Pjevam i živim", "Gospodine generale" i "Za dobra stara vremena".



Koliko ste imali poziva u posljednje vrijeme, koliko vas je ljudi zvalo samo da provjeri je li sve u redu, jeste li živi i zdravi?

- I živ sam i zdrav, to je jedna posebna priča i sva sreća da imam dovoljno godina, pa sam sva ta naklapanja i objave po društvenim mrežama shvatio na humorističan način. Objavili su moju osmrtnicu, da sam umro, pa su onda objavili da sam na sudu s Narodnom bankom Hrvatske i što ja znam... I onda me nazvao jedan dan gospodin Drago Plečko, kojemu su slične svinjare radili, a nije jedini, i rekao da to samo okrenem na šalu. "To ti je samo produžilo život i sada ćeš biti puno popularniji, pjesme će ti se više svirati na radiju i prodaja CD-ova će porasti." I, evo, ja upravo tu misao furam i u tvojoj emisiji, Zlatko. Malo sam zbog toga nervozan, ali, sva sreća, jako malo, to će proći, to će trajati možda još nekih tjedan dana jer dolaze neki novi klinci.

Lijepo je čuti kako ste vi to prihvatili i da na šaljiv način sve to interpretirate. Ali nisu svi to shvatili tako kao vi. Na primjer, 12. veljače, kada smo na Facebooku Drugog programa objavili da ćemo premijerno čuti pjesmu "Da mi te nema", jedna od poruka ispod objave, poruka našeg slušatelja, bila je: "Tuga za našim Zekom, pokoj mu duši i čuvali ga anđeli." Bilo je to da se smrzneš.

- To mi je i drago, to "čuvali me anđeli". Ja sam vjernik i to mi odgovara, a ono sve drugo baš nije zgodno.

Što se konkretno može u takvoj situaciji napraviti? Kako reagirati? Zaštititi prije svega sebe, najbliže, prijatelje, u vašem slučaju kako i objasniti slušateljima, publici što se događa?

- Nažalost, ja sam nakon te objave na društvenim mrežama kontaktirao, a i mene su kontaktirali, ljude koji su već imali takvo iskustvo. Ne možeš napraviti ništa. Policija na to ne reagira, premda mislim da bi ona morala imati ekipe koje se bave takvim gadostima. Došli smo do jednog zaključka o tome zašto su baš uzeli mene za takve objave. Naime, ja sam pjevač koji već ima dosta godina i nekako moja populacija koja me sluša, moja najvjernija publika, to su već ljudi u godinama, koji su malo naivni i vole klikati, otvarati te objave te se događaju razne svinjarije i zato su mene odabrali. A to će trajati, mislim, još vrlo kratko. Razotkriveni su ti ljudi koji to rade. Doći će netko drugi sad na red, vrlo brzo. Tu se u moj slučaj umiješala i umjetna inteligencija. I taj je slučaj povezan, kada malo bolje razmisliš, jedno veliko zlo, veliki kaos koji je sa svakim danom sve veći i veći. I time bi se trebalo malo ozbiljnije pozabaviti. Ima puno gorih i težih slučajeva. Postoji manipulacija. Rekla je moja supruga: "Sada još samo čekam da te vidim u nekom porniću." (smijeh) Umjetna inteligencija je užas.

Ima jedna lijepa poruka koju ste objavili na svojem profilu na Facebooku, ona je vezana uz Nove fosile. Vi, Sanja i Marinko nastupit ćete u zagrebačkoj Areni 9. studenoga. Molim vas, vratite nas malo u 1981. godinu. Kako vam je tada bilo u studiju kada ste prvi put čuli "Tonku", pjesmu koju danas izvodite i na svojim solističkim koncertima? Kako vam je zvučala te davne ‘81.?

- Prva je varijanta bila da smo je trebali višeglasno pjevati, znači versove, A-dijelove. Međutim, Rajko si je uzeo tu slobodu, jer njemu je očito ta pjesma bila jako draga, i onda ju je on otpjevao. U refrenima, u B-korusima, pjevamo je višeglasno, što je bio naš prepoznatljiv zvuk. "Tonka" je jedna od antologijskih pjesama.

Na novom albumu "Tako je to kada se voli" snimili ste i novu verziju pjesme "Lola i ja". Postoji li neki poseban razlog?

- Apsolutno. Htio sam prije svega vidjeti kako neke pjesme egzistiraju i nakon punih 30 godina. Dao sam Tomislavu Modriću, kolegi koji svira sa mnom u bendu, da napravi aranžman i on je napravio "Lolu" u sasvim drukčijem aranžmanu. Ta je pjesma sada dobila svoju novu mladost. Još nismo s njom krenuli u distribuciju, ali doći će ona na red i sigurno ćemo snimiti i spot za nju. Meni je, osobno, to bila lijepa suradnja i jedno novo čitanje te pjesme, pa vjerujem da će se i publici svidjeti.



Snimili ste puno važnih pjesama i albuma, kao glazbenik i gitarist, autor i pjevač. Forma albuma danas i nekada, što vam ona znači?

- Nekada bismo odmah predstavili cijeli album, svih deset pjesama. Odmah smo dali da pjesme žive svoj život. Međutim, danas se ide singl po singl. To je nova tehnologija predstavljanja pjesama. Odredi se aktualni singl, potencijalni hit, snimi se spot i to se onda promovira do sljedeće pjesme. Moram reći, ono što je praksa pokazala, ne samo u mojem slučaju nego općenito u glazbi, kada govorimo o pop-glazbi, trajanje pjesama je sve kraće i kraće. To je hiperprodukcija, jako mnogo pjesama dolazi u glazbeno uredništvo na radijske postaje. Te pjesme sve kraće traju u eteru.

Kad govorimo o albumima, onda moram reći, preslušavajući vaš novi album "Tako je to kada se voli", vi se baš držite tog starog, provjerenog koncepta. Točno se čuje da ste razmišljali o cjelini, o tome kojom ćete pjesmom otvoriti album, kako će izgledati sredina, a kako završnica albuma. Prije svega mislim na zvuk, produkcijska i aranžmanska rješenja te glazbeno usklađivanje. Album zatvara pjesma "Ružmarin", koja je u originalu tamburaška pjesma, koju ste snimili prije deset godina u duetu s Miroslavom Škorom. Stihove za tu pjesmu napisao je vaš prijatelj Leonardo Baksa, koji nas je napustio 2022. godine.

- Da. Volim napraviti povremeno određene pomake, odmak od nekog svojeg standarda. Napisao sam tu pjesmu i, kako je Škoro već bio tamburaški bard, možemo to tako reći, izabrao sam njega kao supjevača. Inače, tu je pjesmu u prvoj varijanti trebao pjevati Zvonko Bogdan. To ljudi ne znaju. No dogodio se nesporazum. Da ju je Zvonko Bogdan otpjevao, mislim da bi ta pjesma ostala evergrin u pravom smislu riječi. Međutim, ja sam sada to snimio, napravio samostalnu verziju i, kao što si rekao, objavio sam je na novom albumu.

Kad sam rekao da pazite na koncept albuma, sviđa mi se i taj vaš šansonijerski stil uz zvuk tambure. Konkretno, mislim na pjesmu "Dan za danom", koju ste snimili uz Rockoko orkestar.

- Vrlo strogo sam se držao nekih svojih principa da ne uzimam tuđe pjesme. Malo besmisleno, ali je tako. Neki bi rekli, kakav egoist. Nisam, nego jednostavno sam želio svoj film furati do kraja. Ali kad mi je Miroslav Rus donio tu pjesmu "Da mi te nema", pa onda i Tihomir Ivanetić pjesmu koju si spomenuo, "Dan za danom", nešto je štrecnulo. Znaš, čim ti se malo nakostriješe dlake na ruci, onda znaš da je nešto dobro. Tako i ubuduće, ako me neka pjesma pogodi – dirne, a od nekog je drugog autora, uzet ću je i snimiti.

Vaše skladbe "Ružmarin", "Zadnja ruža", "Mura", "Otkad te volim"... objavljene su i na instrumentalnom albumu "Miroslav Navračić izvodi balade Vladimira Kočiša Zeca". Je li vam to jedno od najvažnijih glazbenih priznanja? Ipak dokazuje da ste na taj način priznati kao skladatelj, kada drugi vrhunski glazbenik objavi album na koji je uvrstio vaše pjesme i izvodi ih?

- Žao mi je što Miroslava više nema s nama, on je bio vrhunski, svjetski glazbenik, koji je na postojeće matrice snimio svoju kreaciju na harmonici. HDU