Poziv na čaroban jug Italije objavljen je na Fejsu u siječnju, depresivnom, tmurnom mjesecu koji nikako da prođe. Proslijedila sam ga u nekoliko društvenih grupa i ekipa se počela okupljati, no, kako je vrijeme prolazilo, i odustajati zbog dalekog puta, krizmi, vožnje busom i drugih razloga. Ostale smo Mare i ja, uporne, znatiželjne i dosljedne u svojim planovima. Brzo je došao Uskrs, naše su pripreme za putovanje bile sastavni dio blagdana i jedva smo čekale taj utorak navečer i početak avanture prema čarobnom jugu Italije.

Kiša nas je ispratila iz Osijeka, noć smo uglavnom prespavale, a jutro nas je dočekalo na Autostrada del Sole, talijanskoj autocesti obasjanoj suncem s divnim pejzažima Toskane te okolice Venecije, Padove, Firence i Rima. Obrađene zelene površine, drvoredi judina drveta ili divljeg rogača, brežuljci s ladanjskim kućama i vinarijama... Nekoliko outleta uz cestu i odmorišta autogrilla koja su nudila talijanski cappuccino s Nutellom, espresso lungo s kroasan-kiflicama i svježe cijeđeni sok naranče, kojim sam se krijepila na svakom odmorištu. U popodnevnim smo satima stigli u naš Grand hotel Serapide, u mjestašce Pozzuoli na obali Tirenskog mora. Sunce je baš zalazilo, a mi se svi poslagali na hotelsku terasu i gledali divan prizor beskrajne pučine s obrisima Napulja, Sorrenta i Caprija u daljini. Prvu smo napuljsku pizzu pojeli na zidiću, kao na maturalcu, sretni i uzbuđeni zbog avanture koja nas čeka.

Ujutro nas je probudio miris sumpora iz obližnjeg Vezuva i podrhtavanje tla, koje je u ovom području svakodnevno i posve normalno. Odmorni smo krenuli prema Pompejima, starorimskom gradiću koji je stradao u erupciji Vezuva daleke 79. godine, a ostao neotkriven 1500 godina zbog lave i pepela koji su ga prekrivali. Ulaz u arheološko nalazište obrubljen je veličanstvenim pinijama koje stvaraju hlad i poseban ugođaj. Talijanski vodič Andrea protrčao je s nama taj fascinantni gradić, odnosno njegove ostatke. Saznali smo da su se stari Rimljani prije svega dobro zabavljali u nekoliko amfiteatara pronađenih u gradu. Imali su male kuće, dovoljne za prespavati, velike vrtove, trgovine, restorane, kupelji i saune te javnu kuću, za koju su na svakom uglu putokazi. Ceste napravljene prije gotovo 2000 godina ni lava nije mogla uništiti, a uz njih funkcionirala je i kanalizacija. Pitka je voda izvirala iz ukrašenih fontana. Na izlazu su nas potresli ostatci okamenjenih tijela rimske obitelji.

Osvježeni cappucinom i narančinim sokom odlazimo u Napulj, na obalu Tirenskog mora. Napulj je treći po veličini grad u Italiji, s oko tri milijuna stanovnika, u pokrajini Kampanija. U prometu su gužve i danju i noću, a podzemna je željeznica u izgradnji. Predviđa se da će osim po funkcionalnosti biti iznimna i po ljepoti, zbog brojnih arheoloških nalazišta ispod grada. Doživljaj felinijevskog Napulja i njegovih uskih živopisnih ulica opisala je kraljica Napulja, Sophia Loren, u samo jednoj rečenici: "Non sono italiana, sono napoletana. È un'altra cosa!" Punokrvnost života u Napulju vidljiva je na njegovim ulicama, pročeljima prošaranim rubljem koje se suši na štrikovima, brojnim trgovinama parmezana, tjestenine, mortadele, maslina i začina, autentičnim napuljskim restoranima i tržnicama s ribom. Kralj Napulja je Diego Maradona. Po njemu se zove veliki nogometni stadion i ulica, a Maradona ima i svoj mural na jednom pročelju u središtu Napulja. Tražeći naslikanog Maradonu, lutali smo tim ulicama i tražili pomoć. Dobili smo je od Zeusa, stanovnika tog dijela grada, koji nas je odveo do Maradone.

Zeus nam je potvrdio da se u Napulju ne trebamo bojati napuljske mafije. Oni turiste štite jer od njih i žive. Hodajući uskim živopisnim ulicama shvatili smo da je Maradona kralj, a sve te ulice kojima smo prolazili bile su nam zanimljivije od samog cilja. Nakon slikanja s Maradonom i Zeusom krećemo u istraživanje drugog dijela Napulja, šetnice uz more i bogatog kvarta Chiaia s dizajnerskim trgovinama. Šetnica je bila puna znatiželjnih turista, ali i domaćina, Napuljaca, koji ovdje imaju poseban trak ceste za trčanje, vožnju bicikla, romobila, skejta. Promet je u tom dijelu preusmjeren tako da se može uživati u šetnji. Uz šetnicu smještene su brojne upravne zgrade, između ostalog, i fakulteti. Tako smo tu zatekli svježe diplomande s vjenčićem lovora i cvijeća na glavi. Njihove obitelji dočekivale su ih svjetlucavim konfetima i pljeskom dok su izlazili prema obali mora. Ovo je i nama bio lijep ispraćaj iz Napulja.

Na Capri smo stigli katamaranom iz Napulja. Plovili smo oko pola sata, te ubrzo ugledali divan prizor osunčanog šarenog otoka. Capri je jedan od najljepših otoka na svijetu, kralj elitnog turizma koji svojim šarmom, ujednačenom arhitekturom i brojnim delicijama koje nudi privlači turiste cijelog svijeta. Na otoku su brojne vile, luksuzne rezidencije, hoteli i restorani u dva grada, Anacapri i Capri. Naše je istraživanje počelo od same luke Marina Grande. Brojne prodavaonice suvenira, restorani i šareni taksi s otvorenim krovom, čiji nasmijani, šarmantni vozači voze po cijelom otoku. No mi smo, nažalost, morali malim lokalnim busom, koji nas je odvezao u Anacapri, mjestašce u unutrašnjosti s brojnim vilama poznatih osoba. Posjetili smo Villu San Michele i uživali u prelijepim vrtovima i divnom pogledu na pučinu, plaže i grad Capri. Ostale vile, kao što su vila Lysis, vila Malaparte, vila Jovis, koja je bila rezidencija rimskog cara Tiberija Julija Cezara Augusta, vila Quatrrro Venti i brojne druge nedostupne su običnim turistima. Ali zato je limonccelo spritz, koji se poslužuje u velikom limunu, dostupan svima, kao i brojne vrste talijanske tjestenine i morskih specijaliteta. Kušali smo sve, malo smo se ošamutili što od limonccela što od cijena, ali to je Capri, bili smo sretni, očarani bojama, mirisima i okusima i bar nakratko živjeli smo talijanski - dolce vita. Nakon ručka provozali smo se žičarom koja nas je odvezla na vrh Caprija.

Ukazalo nam se beskrajno plaventnilo sa svih strana otoka, kaktusi kojima je obrubljen otok te zelenilo mediteranskih biljaka, limuni, naranče i rajčice. Uske su uličice Caprija izazov za lokalne vozače busa, koji mogu proći samo u jednom smjeru. Krovovi tih autobusa mogu se otvarati, baš kao i oni na taksiju, tako da je vožnja po Capriju doista pustolovina. U gradu Capriju posjetili smo Via Camerelle, luksuznu trgovačku ulicu s dizajnerskim trgovina, te se u brojnim kafićima opuštali uz capuccino i esspreso s pogledom na luku i more.

Čarobna mjestašca na obali Tirenskog mora, najljepša obala Italije, s pješčanim plažama između visokih strmih stijena. Bezbroj šarenih trgovina, restorana, slastičarnica. Živopisna, gostoljubiva i srdačna Italija. Plantaža limuna i naranči u Sorrentu, vrt koji smo mogli obići i degustirati sve proizvode domaćina, osobito limoncello i ušećerenu koricu limuna, koje smo ponijeli i kući. Prirodni sokovi od limuna i naranči mogu se popiti na svakom uglu. Na ulicama Sorrenta autohtoni su obrti s kožom, obućom, keramikom i tekstilom. Na putu prema Positanu, ribarskom gradiću pod zaštitom UNESCO-a, vijugava cesta uz more pruža jedinstven doživljaj. Posjetili smo tvornicu keramike, uživali u prizorima uz obalu i zabavljali se u busu s vodičicom Helenem i njezinim živim opisima mentaliteta Talijana tog područja. Amalfi je bio raj za sva osjetila, sorbet od limuna poslužuje se u limunu, plodovi mora u papirnatom fišeku, a na tjesteninu se riba pistacija i parmezan. Napravili smo grupnu fotografiju pred crkvom svetog Andrije, sa zanimljivim reljefnim pročeljem.

Plaža u Amalfiju u središtu je grada, more je bilo toplo i doživljaj baš za opuštanje. Ravello je bio posljednji gradić, odnosno selo, našeg putovanja, ujedno i najmanji na obali Amalfija. Smješten u unutrašnjosti, na vrhu litice, okružen zanimljivim prizorima obrađene zemlje i strmim liticama. U Ravellu smo imali prilike posjetiti bujne vrtove koji su dom mnogim rijetkim vrstama, kao i kipovima, fontanama, hramovima i umjetnim špiljama. Ravello je poznat kao glazbeni grad, omiljeno mjesto umjetnika i intelektualaca koji inspiraciju traže u nepreglednim vidicima daleko od vreve obale. U tom se selu održavaju važni kulturni događaji, poput festivala poznatog kao Wagnerov festival i komornih koncerata.

Put kući protekao je u druženju. Ekipa iz busa na povratku je već dobro poznata. Prepričavale su se zgode s Talijanima i karabinjerima, a vodičica Helena cijelo je vrijeme držala vozače pod kontrolom. Pjesme prema njihovu odabiru na kraju smo svi znali napamet, postale su soundtrack naše pustolovine. Razmijenili smo Facebook i Instagram profile. Dolce vita nastavio se bar još nakratko u razmjenjivanju dojmova i doživljaja s juga Italije. Neka i ovdje ostanu zabilježeni, a vama poticaj da steknete svoje.