Od Vere Erl opraštamo se s tugom i zahvalnošću za njezin veliki doprinos hrvatskom knjižničarstvu, obrazovanju budućih informacijskih stručnjaka i očuvanju šokačke baštine.

Vera Erl (rođ. Janjić), hrvatska knjižničarka, sveučilišna nastavnica, povjesničarka i etnologinja, preminula je u Osijeku 23. travnja u 84. godini. Rođena je u Drenovcima 24. kolovoza 1940. U Vinkovcima je završila gimnaziju, a na Pedagoškom fakultetu u Osijeku studij hrvatskog jezika i književnosti i povijesti. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je na studiju povijesti, te na istom fakultetu magistrirala na poslijediplomskom studiju hrvatske povijesti. U stručno zvanje bibliotekarske savjetnice izabrana je 1993., a u nastavno zvanje višeg predavača iz informacijskih znanosti 1999. godine.

Rad u knjižničarskoj struci počela je 1959. u Narodnoj knjižnici i čitaonici u Vinkovcima, gdje je bila i ravnateljica. Bila je uključena u pokretanje i rad Vinkovačkih jeseni, posebno Dječjih Vinkovačkih jeseni, koje je i imenovala. Sredinom 70-ih dolazi u Osijek, gdje radi u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku i u Knjižnici Pedagoškog fakulteta u Osijeku, kojoj je dva puta bila voditeljicom.

Zaslugama Vere Erl pokrenut je studij knjižničarstva na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (prvi studenti upisani su akademske 1998./1999. godine), koji je prerastao u Odsjek za informacijske znanosti. Na poziv knjižničara iz Zadra, Vera Erl, kao voditeljica Katedre za knjižničarstvo, pokreće izvanredni dislocirani studij knjižničarstva u Zadru, a zatim i dislocirani redoviti studij u Vinkovcima.

S odlaskom u mirovinu, 2010., njezin se radni vijek nije zaustavio, nego je u svojstvu vanjske suradnice, više predavačice u trajnom zvanju, nastavila predavati do 2013. godine knjižničarstvo na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.

Vera Erl bila je izrazito aktivna članica Hrvatskog knjižničarskog društva i njezina radna biografija obiluje stručnim aktivnostima. Prvo se učlanila u Hrvatsko knjižničarsko društvo, potom u Društvo knjižničara Slavonije i Baranje. Bila je predsjednica Društva knjižničara Slavonije i Baranje, potpredsjednica Hrvatskoga bibliotekarskog društva, članicom Savjeta za biblioteke Hrvatske i članica Sveučilišnoga bibliotečnog odbora u Zagrebu, predsjedništva Hrvatskoga bibliotekarskog društva, članica raznih radnih grupa i komisija Hrvatskoga bibliotekarskog društva, ocjenjivačkog povjerenstva za dodjelu Kukuljevićeve povelje, Povjerenstva Ministarstva kulture za dodjelu zvanja višeg knjižničara i knjižničarskog savjetnika.

Osim u knjižničarstvu Vera Erl bila je aktivna i u kulturnom i povijesnom životu svoga zavičaja. Od 1992. godine članica je Duhovnog hrašća Drenovci, a od 2003. do 2007. dopredsjednica Matice hrvatske Osijek. Jedna od njezinih iznimno vrijednih aktivnosti bila je usmjerena na očuvanje baštine i tradicije, pa osniva Udrugu Šokačka grana Osijek. Bila je predsjednica Udruge od 2005. do 2015. godine, otkada je počasna predsjednica s najvišim priznanjem – Zlatnom tkanicom. Kao predsjednica Udruge bila je voditeljica i međunarodnoga projekta MOS Urbani Šokci.

Za svoj je rad dobila niz nagrada i uglednih priznanja. Orden rada sa srebrnim vijencem dobila je 1975., godine 1996. dobitnica je Kukuljevićeve povelje – najvišeg stručnog priznanja za zasluge na unaprjeđivanju knjižničarske struke u Hrvatskoj. Odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, dobila je priznanje Pedagoškog fakulteta u Osijeku za osobite zasluge u razvoju i radu Fakulteta, dobitnica je Povelje "Marija Malbaša" za unaprjeđenje knjižničarske struke, dobila je Nagradu Općine Drenovci "Franjo Hanaman" za promicanje i razvoj kulture i povijesne baštine, priznanje Filozofskog fakulteta u Osijeku za utemeljenje studija Knjižničarstva, dobitnica je Nagrade za životno djelo Vukovarsko-srijemske županije – za znanost, obrazovanje, knjižničarstvo, dobila je Grb grada Osijeka za izniman doprinos u području obrazovanja te još dvije nagrade – Povelju Matice hrvatske za dugogodišnju vjernost i osobit doprinos Matici hrvatskoj te Zlatnu tkanicu Šokačke grane Osijek za ukupno kulturno životno djelo.

U pet desetljeća radnoga vijeka, uz titulu knjižničarke s najdužim stažem u Hrvatskoj, sudjelovala je na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima te je autorica dviju monografija i više od sedamdeset stručno-znanstvenih radova iz knjižničarstva, kulturne povijesti, književnosti i šokaštva. U svojim je tekstovima vješto spajala povjesničarku i knjižničarku u sebi kroz povijest i kulturu, znanost i strast, identitet i zavičaj.

Priredila je brojne monografije – u knjižnici Slavonica knjige o Mari Švel Gamiršek, Bartolu Inhofu, Isi Velikanoviću te sedam tiskanih Zbornika Urbani Šokci. Jedna je od inicijatora i organizatora Međunarodnog okruglog stola Urbani Šokci. Vera Erl entuzijastički se zauzimala za širenje kulture pisane riječi u Vinkovcima, ali i šire.

S odlaskom Vere Erl iz naših redova ostaju velika praznina i iskrena tuga. Svi njezini prijatelji i suradnici, knjižničari, bivši studenti i profesori pamtit će ju po njezinu velikom žaru i entuzijazmu, po odličnoj suradnji i timskom radu, po postojanom nastojanju njegovanja baštine i čuvanja povijesti od zaborava. A najviše ćemo našu dragu Verku pamtiti po njezinu nesebičnom srcu i uvijek velikom osmijehu.