Nije logično, ali argumenti na terenu govore tome u prilog! Osječka Olimpija u sljedeće će prvenstvo Međužupanijske nogometne lige "Osijek-Vinkovci" krenuti u bitno pomlađenom igračkom kadru, budući da su polovina igrača prve momčadi dojučerašnji donjogradski juniori koji će trebati nadomjestiti otišle mahom iskusnije nogometaše.

Posebice će teško biti nadomjestiti 41-godišnjeg Marija Mijatovića, koji unatoč tim poznim igračkim godinama nije još zaključio igračku karijeru. A prebacio se i na onu trenersku, jer već neko vrijeme radi s mladima u Školi nogometa Osijeka u Gradskom vrtu. A igračku karijeru nastavio je u Borcu iz Kneževih Vinograda za kojeg će, između ostaloga, u borbama za bodove trebati zabijati i pogotke svome dosadašnjem klubu u kojem je ostavio dubok trag. Olimpijina povijest doista je bogata i reprezentativna, jer taj ponos Donjeg grada na istoku Osijeka egzistira punih 98 godina. Pri tomu imajući često i znatno relevantniju natjecateljsku ulogu od aktualnog participiranja na četvrtoligaškoj državnoj razini. Za čije je zadržavanje statusa popularni "Mijat" prilično zaslužan, jer je protekle sezone zabio 22 pogotka i tako zadržao ukupni petogodišnji prosjek budući da je u tome razdoblju postigao 101 pogodak u svega 110 nastupa u "ljubičastom" dresu. Tako za više od dvostruko nadmašivši sljedećeg najboljeg klupskog strijelca, kao i nekoliko iza njega, a kako nitko od njih više ne igra (za Olimpiju) tada je izvjesno da Mijatovića na toj vječnoj listi strijelaca dugo nitko neće nadmašiti! Držao je, dakle, Mijat "ljubičice" iznad vode u jednom dijelu imajući čak i dvojaku ulogu, jer je uz igračku obnašao i trenersku. Logičan životni slijed, jer mu je nogomet konstanta u koji je zakoračio kao samouk dječak, odnosno mladić, došavši i do profesionalnog ugovora u Osijeku. Nakon kojeg mu je itinerar doista ispunjen, jer je uz brojne hrvatske klubove raznih natjecateljskih razreda, (naj)češće elitnoga, promijenio i deset iz inozemstva u šest država s različitih kontinenata. Najbolji je nogomet, nedvojbeno (od)igrao u austrijskom prvoligašu LASK-u iz Linza, da bi potom mijenjao klubove iz prvih liga Vijetnama, Irana, Mađarske, Grčke i Albanije. Preporuke su mu bili pogotci koje je, uglavnom, postizavao, a što nikako ne bi mogao bez ulaganje u sebe, odnosno svoju tjelesnu spremu, jer i kada nije bio u organiziranom trenažnom procesu sam je trenirao. Samozatajno, kako je sada i došao u školu NK Osijek, gdje će trenirati dječake imajući im što prenijeti ponajprije iz životnog iskustva kako se može bez ičije pomoći, a vlastitim upornim radom postići nešto. Mijatović, uz to, nije na terenu rekao još zadnju riječ, a s klupe su mu, praktički, one prve...