Nekoć davno na padinama Medvednice živjeli su mlinar, mlinarica i njihov sin jedinac. Bili su sretni i ničega im nije nedostajalo. Kada je sazrio, sin se do ušiju zaljubio u lijepu i siromašnu djevojku Janju, ali u strahu od majke svoju je ljubav skrivao. Kako su godine prolazile, mlinarica je bila sve zabrinutija jer joj se sin nije ženio. Želeći ga potaknuti na svadbu, nabrajala je imena djevojaka koje bi mogao uzeti za ženu. Zaljubljeni muškarac strpljivo je slušao majku, da bi na kraju priznao kako ljubi lijepu siroticu Janju. Čuvši to, mlinarica se izbezumila.

Napetu situaciju je razriješio otac davši blagoslov sinu da slobodno oženi ubogu ljepoticu Janju. Na dan vjenčanja ogorčena i ljutita mlinarica ostala je u kuhinji kuhati ručak za svatove. Čim su svatovi došli pred kuću, mlinarica je istrčala pred vrata uputivši im kletvu: "Pogodi me strijela mahom ak‘ mi Janja bude snahom! A ti, družbo, na toj stijeni kamenom se okameni!" Kroz selo je protutnjila strijela i okamenila svatove i cijelo selo. Ukletu je legendu popularizirala pjesma "Kameni svatovi" Augusta Šenoe, napisana 1869. godine, a na sve trajno podsjeća skupina dolomitnih stijena uzdignutih na 482 metra, neposredno iznad sela Jablanovec, na zapadu Medvednice.

Prema ovoj legendi i nakupinama stijena nazvana je i najduža od tri staze zanimljive utrke Medvednica trail. Staza "Kameni svati" bila je duga šezdeset kilometara, imala je 2600 metara uspona i otprilike toliko spuštanja te je osmišljena tako da se planina obiđe uzduž i poprijeko uz razgledanje svakojakih prirodnih divota kojih je u zapadnom dijelu Medvednice oko sela Gornje Vrapče i "Kamenih svata" bilo najviše. Dio je to planine koji je od središnjeg dijela uglavnom odvojen duboko usječenom dolinom potoka Vrapčak i tu se između ostaloga nalazi najveći i najljepši slap na Medvednici Sopot visok devet metara, kao i kompleks krških livada Ponikve, preko kojih teku tri gorska potoka koja poniru i poslije se javljaju kao voda ponornica u špilji Veternici.

Ukupni doživljaj vodom najbogatijeg zapadnog dijela Medvednice dodatno nam je upotpunila jaka kiša koja je neumoljivo padala više od nekoliko sati. Prestala je tek u zadnjoj trećini utrke, negdje kod svima poznatog središnjeg dijela Medvednice i vrha Sljeme. Taj je dio planine najprivlačniji izletnicima i planinarima jer se veže na sljemensku cestu, a zbog samog vršnog djelića mnogi ljudi iz navike ili neznanja Medvednicu nazivaju Sljeme. Kako god, zbog velike potražnje na tom se dijelu nalazi većina planinarskih i ugostiteljskih objekata i lokaliteta, a najpoznatiji su Snježna kraljica, Tomislavov dom, Grafičar, Risnjak, Puntijarka, Hunjka te kapelica sv. Jakoba smještena na samom vrhu Velikog Plazura (864 m), Činovnička livada i možda najveća atrakcija - Horvatovih 500 stuba. Stube je na sjevernoj padini Medvednice, u krškom području, u od 1946. do 1953. uklesao i uredio planinar Vladimir Horvat. Visinska razlika između prve i posljednje stube je 103 metra, a njihova vodoravna dužina je tristo metara. Oko stuba se nalazi nekoliko špilja i ponora od kojih je najpoznatija špilja Medvednica.

Ostale zanimljive lokacije na trasi su nam bile Hunjka, Gorščica, vrh Sljeme, vrh Veliki Plazur, Risnjak, vodopad Ferendol, špilja Podcintarnica, vrh Osrenka, Grafičar, Crveni spust, izletište Srnece itd. Većina njih nalazi se pod upravom Javne ustanove Park prirode Medvednica, koja, usput rečeno, ove godine slavi okrugli, četrdeseti rođendan. U povodu hvalevrijednog jubileja uprava je parka zajedno s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja održala 1. znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem nazvan Zeleni dodir Medvednice - Medvednica Green Touch. Teme su bile Održivo upravljanje zaštićenim područjima, Održivi turizam, Upravljanje šumama i Klimatske promjene.

U sklopu navedenih tema provedena su brojna istraživanja koja su većim dijelom vezana i uz prostor Parka prirode Medvednica. Njihovi rezultati, ali i turistički trendovi, pokazuju da interes za boravkom u čistoj, netaknutoj prirodi bilježi do sada najveću stopu rasta. U skladu s tim, zaštićena područja su u pravilu najprivlačnije i najatraktivnije destinacije za turističke posjete. Međutim, da bi se osigurala kvalitetna turistička ponuda, u ovim se područjima zahtijeva razvoj različitih aktivnosti, koje su povezane s potencijalnim rizikom ugrožavanja ekosustava. Sve veći broj turističkih kretanja u zaštićenim područjima izaziva neželjene posljedice za okoliš, životnu sredinu, kulturu i lokalnu zajednicu. Stručnjaci su naglasili da razvoj turizma u zaštićenim područjima treba biti strateški isplaniran, odgovorno upravljan te ekonomski, ekološki i socijalno opravdan tako da ne uništava životnu sredinu, jer jedino takav može biti održiv i dugoročno kvalitetan.

Javna ustanova Park prirode Medvednica kroz projekt "Poboljšanje posjetiteljskog kapaciteta, a u svrhu održivog upravljanja Parkom prirode Medvednica" rekonstruirala je lokaciju Medvedgrad kao centralno mjesto u Parku. Ovim projektom osiguravaju se potrebni prostorni, tehnički, sadržajni i ljudski kapaciteti za održivo upravljanje prirodnom baštinom. Projektom je uređen najsuvremeniji Centar za posjetitelje Medvedgrad s nekoliko funkcionalnih cjelina: Veliki (ili Zapadni) Palas sa svojim izložbenim cjelinama i stalnim muzejskim izložbama s različitim interpretacijskim temama, interaktivnim izložbama i filmskim projekcijama, Mali (ili Istočni) Palas sa stalnim muzejskim izložbama i tehnologijom za posebne namjene, Južna kula koja sadržava interpretacijske interaktivne izloške u kojima su interpretirane prirodne vrijednosti Parka kao i potreba da se one zaštite. Unutar kompleksa u unutarnjem dvorištu uređen je prostor za potrebe raznih programa, radionica, manifestacija i slično. Projektom je provedena sanacija vanjskih i unutarnjih obrambenih zidina, uređenje nogostupa i postavljena je nova vanjska rasvjeta i urbana oprema. Uređeni su i obnovljeni svi prateći sadržaji i provedeni zahvati koji su nužni radi unapređivanja funkcionalnosti i tehničkih uvjeta, a odnose se na sanitarni čvor, suvenirnicu, ugostiteljski objekt te obnovljene biciklističke rute.



Kako se cijela priča vrti oko tradicije i povijesti, podsjećamo da je gradina Medvedgrad izgrađena 1254. godine, nakon provale Tatara, koji su poharali ove prostore i do temelja porušili i spalili tadašnji Zagreb, koji se sastojao od građanskog Gradeca i biskupskog Kaptola. Iako sagrađen ponajprije za zaštitu građana, biskupa i crkvenog blaga, Medvedgrad je zbog svog savršenog strateškog položaja stalno bio u središtu imovinsko-političkih previranja. U svojoj je povijesti promijenio brojne gospodare koji su ga dobivali ili gubili u raznim ženidbenim kombinacijama, kupoprodajama, spletkama i zavjerama. Iako uvijek spreman za borbu, Medvedgrad nikada nije bio napadnut. Naprotiv, medvedgradski su gospodari svoju riznicu i skladišta nerijetko popunjavali pljačkanjem okolnih sela, a znali su, bilo političkom, bilo oružanom silom, nasrnuti i na sam Zagreb. Najzloglasniji među vlastodršcima bili su grofovi Celjski, koji su sredinom 15. stoljeća vršili takav teror nad gradom da su mnogi stanovnici Gradeca pobjegli iz svojih domova. Zbog njih i danas podsljemenskim selima kruže zastrašujuće priče o grofici Barbari Celjskoj - zloglasnoj Crnoj Kraljici, čiji je otac bio Herman Celjski, poglavar najmoćnije plemićke obitelji u regiji. Obitelj Celjski vladala je gotovo cijelim Hrvatskim zagorjem, a u posjed Medvedgrada došla je početkom 15. stoljeća. Medvedgradom su upravljali Barbarin brat Fridrik i njegov sin Ulrik, koji je ušao u povijest kao najokrutniji medvedgradski vladar svih vremena. Što se tiče novije povijesti, ispred južnog bedema Medvedgrada nalazi se Oltar domovine, spomenik svima palima u Domovinskom ratu.

Uglavnom, najvažnije od svega, sanacijom Medvedgrada zaustavljeno je daljnje propadanje zaštićenog kulturnog dobra. Usto, istom projektu su dodani i novi sadržaji kao što su obavijesne i interpretativne ploče, putokazi, brojači prometa, električni bicikli za iznajmljivanje, dizajnirane su i izrađene interaktivne igračke i sadržaji za djecu. Sve je to u funkciji odgovornog upravljanja Medvednicom koju godišnje posjeti više od milijun pretežno domaćih posjetiteljima, najviše građanima Zagreba i šire okolice. Park koji se prostire na tri županije, Grad Zagreb, Krapinsko-zagorsku i Zagrebačku županiju, za sve je otvoren tijekom cijele godine, 24 sata na dan, obuhvaća površinu od gotovo 18.000 hektara, a nije zanemariva ni činjenica da u okruženju živi gotovo trećina stanovnika Hrvatske. Valja istaknuti da je jedan od rijetkih parkova prirode u Hrvatskoj koji posjetiteljima ne naplaćuje ulaznicu!

Što se tiče biljnog svijeta, prema znanstvenim podacima na Medvednici je zabilježeno 1205 biljnih vrsta, od čega je 91 vrsta strogo zaštićena. Najznačajniji fenomen Parka prirode Medvednica su šume koje prekrivaju 81% površine parka. Medvedničke su šume oduvijek bile iznimno važne za život njezinih ljudi. U tom je smislu poznata narodna zagonetka: U proljeće te odmaram, ljeti te hladim, jeseni te hranim, a zimi te grijem! Zbog raznolikosti šuma na Medvednici je 1963. godine proglašeno osam posebnih rezervata šumske vegetacije. Bukva čini najzastupljeniju vrstu drveća na Medvednici, a to je ujedno i najprilagodljivija vrsta rasprostranjena na svim nadmorskim visinama, od podnožja pa do vrha. Brežuljke u podnožju pokriva šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, čineći prsten oko čitave planine. Na blagim padinama iznad 300 metara raste šuma hrasta kitnjaka i pitomog kestena. Na toplim, jugu izloženim grebenima, pojavljuje se šuma hrasta kitnjaka s runjikom. Iznad 800 metara raste prepoznatljiva panonska šuma bukve i jele. U vlažnim, hladnim uvalama vršnog pojasa mjestimično se pojavljuje šuma gorskog javora i običnog jasena.

Na južnim padinama na karbonatnoj podlozi dolazi termofilna šuma hrasta medunca i crnog graba te šuma hrasta kitnjaka s crnim grahorom. Uz veće vodotoke u podnožju raste šuma crne johe s dugoklasim šašem, a osobitost je ovog brdskog područja tipična nizinska šuma hrasta lužnjaka i običnog graba koja raste u parku oko dvorca Golubovec. Zanimljiva je i reliktna šuma lipe i tise koja raste na vapnenačkoj podlozi na samo nekoliko lokaliteta (Horvatove stube, Lipa-Rog). U životinjskom svijetu među sisavcima su zanimljivi šišmiši, kojih u Parku živi 25 vrsta, od kojih su 8 Natura 2000 vrste i jedna nacionalno važna. Puno je različitih ptica od kojih je najinteresantniji vodenkos (Cinclus cinclus) koji gotovo nikada ne napušta svoj potok i njegovu okolicu...