Europska komisija, osim što već duže radi na općoj digitalizaciji država članica Unije, usporedno donosi i zakonske regulative kontrole opasnih objava na internetu, bilo da je riječ o građanima ili o pružateljima usluga. No u dubine interneta, poznato je, teško je ući, a još ih je teže kontrolirati.

Ipak, kreće se, pa su europarlamentarci 28. travnja usvojili i zakon za sprječavanje širenja terorističkog sadržaja na internetu. Prema novim pravilima, platforme imaju najviše sat vremena da uklone ili onemoguće sadržaj, u svim država članicama, koji je označen kao teroristički. Države članice usvojit će pravila o sankcijama i u obzir uzeti prirodu kršenja i veličinu odgovorne tvrtke. "Teroristi vrbuju, šire propagandu i koordiniraju napade na internetu. Čvrsto vjerujem da je ono što smo postigli dobar ishod koji uravnotežuje sigurnost i slobodu govora i izražavanja na internetu, štiti legalni sadržaj i pristup informacijama za svakog građanina EU-a, dok se bori protiv terorizma suradnjom i povjerenjem između država", rekao je izvjestitelj Patryk Jaki.

No, širenje terorističkih sadržaja nije jedina opasnost koja vreba u internetskom podzemlju jer postoji puno šira, mračna strana digitalne sadašnjosti. Kao što ni pandemija koronavirusa nije jedina pandemija s kojom se danas suočavamo, upozoravaju stručnjaci za kibernetičku sigurnost. Zbog lockdowna mnoge su se škole i kompanije potpuno prebacile online, pa su učenici i zaposlenici poslani na pohađanje nastave i rad od kuće. Zato se upozorava i na to kako je zbog prelaska na online život i rad zabilježen porast za čak 250 posto hakerskih napada, što bi se moglo nazvati "kibernetičkom pandemijom". Stručnjaci naglašavaju kako su napadi sve sofisticiraniji i opasniji. Hakeri se najčešće lažno predstavljaju kao privatne osobe ili kompanije nastojeći prevariti primatelje maila da im dobrovoljno predaju osjetljive podatke. Tu su još opasniji napadi kad kibernetički kriminalci zaključavaju računala ili cijele računalne sustave organizacija i sve podatke na njima te, za ponovni pristup podacima traže otkupninu. Prema nedavnom istraživanju sigurnosne kompanije TrendMicro, u posljednje su vrijeme naročito na udaru kritična javna struktura, kao ovoga tjedna jedan američki strateški naftovod, i vladini IT sustavi. S napadima na sve važnije i osjetljivije organizacije hakeri traže i sve veće otkupnine. Npr. sve su više na udaru i bolnice, blokada njihovih informatičkih sustava, što je posebno izraženo sada u vrijeme pandemije kada su bolnički sustavi preopterećeni. Nedavno je u Njemačkoj zabilježena i prva smrt jer se, zbog hakerskog napada, pacijentici u teškom stanju nije mogla na vrijeme pružiti adekvatna njega.

Tajne interneta nebrojene su. Ipak, danas bez interneta ne možemo zamisliti ni jedan segment života, nevažno radi li se o poslovnoj ili privatnoj sferi. Iako na to ne obraćamo pozornost, u našoj svakodnevici koristimo takozvani javni, odnosno površinski, otvoreni dio interneta. Do njega možemo doći standardnim tražilicama poput Googlea. Ali uz otvoreni dio, tu je i "zatvoreni" koji ima svoj kolokvijalni naziv deep web ("duboki web") i dark web ("mračni web") i, kako neki kažu, najveći je dio interneta, pa često postaje raj za ilegalne aktivnosti. Zapravo se ovdje radi o neindeksiranom dijelu interneta kojem se pristupa preko TOR-a, preglednika (mreža za anonimnost) koji je izvorno razvijen kako bi zaštitio američku obavještajnu online komunikaciju.

Kada se govori o tzv. deep webu, zapravo govorimo o dijelu interneta koji nije dostupan uobičajenim alatima pretraživanja, pregledavanja i pristupanja, nego je za ulaz u njega nužna dodatna autentifikacija. Tako, primjerice, deep web čine zaštićeni servisi poput internet-bankarstva, odnosno, legalni, ali ne i javni servisi. Kada se, pak, govori o dark internetu, odnosno dark webu, zapravo se radi o neindeksiranim web stranicama kojima se ne može pristupiti baš tako jednostavno, te na kojima se može naći razne vrste nelegalnog i poprilično zastrašujućeg sadržaja. "Dark web se obično povezuje s nelegalnim i kriminalnim aktivnostima, ali to je samo jedan segment", kaže Lucijan Carić, poznati stručnjak za internetsku sigurnost. I zato upravo kriminalci za svoje aktivnosti biraju dark net jer im je tako mnogo teže ući u trag. Što ne znači da je nemoguće. Ono što, uvjetno rečeno, korisniku pruža sigurnost je TOR mreža, ali da bi se i tamo bilo sigurno, mora se znati sigurno ponašati. "Praćenje se izbjegava korištenjem raznih sustava VPN (Virtual Private Network), a najpoznatiji VPN za skrivanje identiteta je TOR", pojašnjava Carić. Skidanje TOR-a je jednostavno i besplatno, a ne radi se ni o kakvom naročito zahtjevnom procesu. On identitet korisnika prikriva tako da internet promet preusmjerava preko velikog broja servera, kriptira ga (sigurnosno štiti) i identificiranje korisnika čini dosta teškim. Brojni su primjeri nekih od najopasnijih sadržaja koje dark net nudi, a otkriveni su. Pa tako i u Hrvatskoj. Primjerice, prije koju godinu su dubrovačko-neretvanski policajci s kolegama s Korčule proveli kriminalističko istraživanje nad 42-godišnjakom osumnjičenim za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i promet drogama. Tog se Korčulanina sumnjičilo da je preko ilegalnih internetskih stranica na dark webu od nepoznate osobe s područja Njemačke kupio amfetamin i dogovorio da mu se dostavi preporučenom pošiljkom putem pošte. Počinitelj je zatečen kada je pokušao preuzeti pošiljku na području Korčule. Slično se dogodilo i u Dubrovniku te Splitu. Jedna od trgovina preko koje su navedeni počinitelji dolazili do ilegalne droge mogla je biti upravo Dream market - online trgovina na dark netu, osnovana 2013. godine. Nudila je raznovrstan sadržaj, od droge, ukradenih podataka - osobnih i bankovnih - krivotvorenih novčanica i robe, a na kojoj su se za kupnju koristile kriptovalute. Moglo se je i unajmiti hakera, saznati kako ukrasti auto, kupiti oružje ili falsificirane dokumente, oprati novac, ali i kupiti viruse ili Instagram pratitelje do unajmljivanja plaćenih ubojica i razmjene dječje pornografije. I sve ono najgore što se može zamisliti. Naravno, ubrzo je internet obišla vijest da se stranica zatvara, što se zapravo i dogodilo. No ubrzo se otvorila rebrendirana verzija s gotovo identičnom ponudom. Inače, sve o čemu govorimo u svakodnevici, to primjerice pojednostavljeno izgleda ovako: upiše li se pojam u Chrome, a taj pojam je indeksiran na Googleu, pronaći će ga se i moći mu pristupiti. Ali tu takav internet prestaje.

Mnogima je upravo ovaj surface (površinski) internet dovoljan, a mnogi nikada i ne pomisle da postoji nešto ispod te površine. Iako, dobro je znati da su deep web i dark web, veći više od 500 puta od surface weba. Ako se misli da je internet koji se svakodnevno koristi velik, teško je i zamisliti koliki je skriveni dio. Na deep webu se nalaze podaci i sadržaj koji je nevidljiv pretraživačima. Iako je dark web dio deep weba, ne treba ih miješati. Deep web nije ni mističan, a ni ilegalan (iako nije ni cijeli dark web). Na njemu se samo nalaze podaci, točnije - web stranice, koje se iz nekog razloga ne mogu pronaći preko browsera (preglednika). Na deep webu se nalaze razne baze podataka, zaključani web forumi, pravni i legalni dokumenti, medicinski podaci, sadržaj maila, sadržaj profila društvenih mreža, podaci online bankovnih računa, znanstveni i akademski podaci i uglavnom svi podaci za koje je logično da se do njih ne smije i ne može doći s nekoliko klikova. Upravo zato do takvih podataka i dolaze samo hakeri, a ne obični korisnici interneta koji na takve podatke ne mogu naletjeti ni slučajno. Ako se pristupa nekoj stranici na koju se mora ulogirati svojim imenom, mailom, lozinkom ili nekim drugim podacima onda se pristupa podacima koji se nalaze na deep webu. On služi kako bi se zaštitili podaci i privatnost te osjetljive informacije sakrile od dostupnosti onima koji im ne bi trebali pristupati. Što se dark weba tiče, činjenica je da se prosječni korisnik nikako ne može slučajno naći na njegovim stranicama. Da bi se na njega išlo, mora se imati namjeru, nešto znanja i potrebne alate. Zato je možda i bolje precizno ne upućivati na pristup dark webu, iako se i to može pronaći na površinskom i deep webu vrlo jednostavno opisano. Osim toga, mit je da je dark web ilegalan jer nije, kao i to da se na njemu nalaze samo loše stvari jer se ne nalaze. Ali dark web također sadrži puno ilegalnih stvari i logično je da ćemo biti sumnjivi otkrije li se da koristimo TOR, pa čak i ako to radimo iz znatiželje. Stvari se pogoršavaju ako zabunom kliknemo na neki link na kojemu se nalazi zabranjeni sadržaj, a takvih je pun dark web. Nije teško naletjeti na nešto što ne želimo ni vidjeti.

Ukupno uzevši, u internetskim bespućima svega je i svačega, pa i zastrašujućeg, opasnog i smrtonosnog. A s obzirom na to da je s porastom korištenja digitalnih usluga porasla i hakerska aktivnost te da živimo u vrijeme "kibernetičke pandemije", jasno je kako u budućnosti možemo očekivati da bi privatne kompanije i državne organizacije trebale uložiti više vremena i resursa u sigurnost i zaštitu od kibernetičkih napada i svih opasnosti koje prijete u internetskom svijetu, iz nadzemlja također, a još više iz podzemlja, koje u virtualnom trećem desetljeću 21. stoljeća poprima zastrašujuće razmjere.