Prošao siječanj, došla veljača, a zima i korona i dalje u pandemičnom plesu. Svi bi van, u kafiće, u klubove, u teretane..., neki i na skijanje svim virusima unatoč, pa makar i u Slavoniju, na domaće uzvisine, ako se priroda smiluje i podari malo snijega, smrzavice i radosti na friškom zraku.

Ah, te zime slavonske, prečesto bez snijega. I ljudi u vremenu sadašnjem, pogled na sve one koji stalno nekamo žure, sami, u svom svijetu, zakopčani do grla. Staricama na kauču prolazi vrijeme uz televiziju, sapunica na sapunicu. Djeca ubijaju djetinjstvo. U rukama im mobitel, tablet, na ekranu sve "superjunaci", ratovi svjetova, čudovišta. Neki novi čudan svijet. Promiču vizure ispod prozora. A vani? Nešto se poremetilo. Drukčija priroda, drukčiji ljudi. I još korona, strah od zaraze. l krizne mjere, socijalna distanca, online škole..., tko bi to sve izdržao, a zima zove i na skijanje, bar tamo gdje je snijega, manje južine, a više smzavice, pravog ugođaja zime.

Uskovitlale se misli, odlutale daleko. Nižu se slike jednog, ne tako davnog, drugog vremena, drukčijeg življenja, u orahovačkom kraju, u srcu Slavonije. Da, ta Orahovica, gradić koji, kad pogledaš, u bilo koje godišnje doba nudi posebnu čaroliju, pa i zimi, kad je snijega malo ili nikako, kad je smrzavice ili južine, uvijek je zanimljivo i domaćima i gostima. Nema onoga koga ne mami pogled na obronke Papuka i Krndije, ma kakav Garmischpartenkirchen, Tirol i druga europska skijališta, Orahovica ima potencijal za zimski turizam kao malo tko u zemljama regije. I u povijesti se to znalo iskoristiti, bilo je tu skijaša, sanjkaša i aktera drugih zimskih sportova, a o tome najbolje zna čovjek bez kojeg bi orahovačka povijest i danas svima bila potpuna nepoznanica. Hodajuća orahovačka enciklopedija Duško Rađenović svoju Orahovicu voli najviše na svijetu i živi za nova saznanja iz njezine povijesti. Tako je na upit o zimskim sportovima u Orahovici potvrdio kako je taj grad kolijevka zimskih sportova i u Virovitičko-podravskoj županiji, ali i u cijeloj Slavoniji i Baranji. Rađenović to potvrđuje i svojim podatcima i fotografijama:

- Orahovica je definitivno prva u Slavoniji, a, usudio bih se reći, i šire, u kojoj se krenulo u bavljenje zimskim sportovima. Imam fotografija iz davnih 30-ih godina koje pokazuju sanjkaše i skijaše na proplancima iznad Orahovice. Bili su to rekreativci, no oni su sigurno posijali sjeme sportskog duha zimskih sportova, što će se poslije i potvrditi. Prvi skijaši Orahovice bili su, među ostalima, moja majka i ujak, Vlasta i Rene Stošić, zatim Viktorija Đikić, Nada Fotinski, Viktorija Stošić i Đuka Vanek. Pouzdano znamo da se u Orahovici održavala i škola skijanja, no za sada ne posjedujemo točne i potpune podatke, ali i tom sam na tragu, neka saznanja imam i tko ju je vodio, no još uvijek nemam točnu potvrdu - kaže neumorni istraživač orahovačke povijesti Duško Rađenović.

Rađenović je s nama podijelio i detalje starog novinskog članka iz jednog osječkog lista iz 30-ih godina prošlog stoljeća, a koji govori o zimskim sportovima u Orahovici i pokazuje kako je na tom području bilo aktivno i uspješno i sanjkanje:

- Taj članak više govori o ljepotama Orahovice u zimskom periodu te o nevjerojatnim uvjetima koje ovo okruženje ima za zimske sportove. Spominju se i zimski sportovi kao aktivni u našem gradu. No, kada govorimo o sanjkanju, posjedujem fotografije i podatke koji kazuju kako je Orahovica 1935. imala sanjkašku sekciju, koja je imala jako dobre rezultate, a te je godine postojala i skijaška sekcija, također vrlo uspješna - priča Rađenović te naglašava kako je u Orahovici održano i prvenstvo Hrvatske u skijaškom trčanju:

- Šezdesetih godina tradiciju skijanja u Orahovici nastavili su Mato Mitrović, Antun Petrušić, Slavko Bunčić, Zvonko Hocenski i drugi, a Mato Mitrović kao jedan od osnivača Hrvatskog planinarskog društva "Orahovica" u sklopu je njega pokrenuo sekciju skijanja te sa svojim prijateljima iz te sekcije 1964. organizirao prvenstvo Hrvatske u skijaškom ili daljinskom trčanju na skijama upravo u Orahovici. To je bio pravi praznik za naš mali grad, došli su ljudi iz svih krajeva i kada gledam te fotografije danas, još sam sigurniji da Orahovica ima mogućnosti da sve to vrati, naravno, ovisno o tome kad će i koliko biti snijega - zaključuje Rađenović.

Još je u ne tako dalekoj prošlosti zimskih sportskih priča vezanih uz Orahovicu, na što nas podsjeća Rađenović. Primjerice, krajem 80-ih, točnije, 1988., na Albusu, brdu iznad središta Orahovice, održano je prvenstvo Orahovice u sanjkanju za djecu, mladež i obitelji. Sanjkalo se s vrha brda, točnije, s kraja ulice danas Zrinskih i Frankopana, a oni najmlađi spuštali su se od starog vinskog podruma, jer je strmina odatle bila blaža. Sanjke su one najbrže i najspretnije odvukle do ceste u središtu grada, danas bi to bilo do kružnog toka. Najzanimljiviji dio natjecanja bio je obiteljski, radilo se o dvosjedu na sanjkama, odnosno otac ili majka s djetetom, odnosno brat i sestra. Bilo je više od 100 djece i još toliko roditelja, svi su zajedno uživali u snijegu, a stotine ljudi pratile su cijelo natjecanje. Potpisnik ovoga teksta tada je u svojoj kategoriji, do 12 godina, osvojio četvrto mjesto i za nagradu dobio paket žvakaćih guma, onih dobro poznatih, što su izgledale kao cigarete. Na kraju smo svi zajedno bili počašćeni jelom i toplim čajem u orahovačkom hotelu. Nije to bilo jedino takvo natjecanje, bilo ih je dosta, a jedini pokušaj oživljavanja tog događaja nakon Domovinskog rata bio je onaj orahovačke Turističke zajednice, na čelu s tadašnjim predsjednikom Vladom Grgićem:

- Organizirali smo nekoliko natjecanja u središtu grada, a potom smo se, zbog čišćenja ulica kada padne snijeg, preselili na orahovačko jezero. To su bila natjecanja koja su pohodila prije svih djeca iz svih mjesta okolice Orahovice, Čačinaca, Zdenaca, Feričanaca, Crnca i drugih, jednostavno, jedan veliki zimski orahovački praznik. Želja nam je bila da to sanjkanje, a možda jednog dana i skijanje, preraste u tradiciju, ali, nažalost, nismo uspjeli. Nastavak priče bio je u organizaciji Reda vitezova Ružice grada u dva navrata, a posljednje natjecanje bilo je prije tri godine, također u organizaciji Reda vitezova te u suorganizaciji Turističke zajednice. U svakom slučaju, zimski sportovi u našem gradu imaju idealne uvjete i mogu itekako zaživjeti uz malo dobre volje - rekao je Grgić.

Kad se sve uzme u obzir, i tradicija i suvremenost, Orahovica ima idealne terene za skijanje i sanjkanje i prava je šteta što se u novije vrijeme nitko nije odvažio krenuti u osnivanje nekog skijaškog i sanjkaškog kluba. Ipak, u dugoročnom planu Grada Orahovice izgradnja je skijaške staze sa žičarom iznad orahovačkog jezera, pa se nešto možda pokrene. Dotad će valjda doći i zime s više snijega, a ni korone u budućnosti ne bi trebalo biti.