Piše: Draško CELING

Rijetki su mediji izvijestili o smrti benediktinca o. Nathanaela Wirtha (OSB), prepošta u miru Prepoziture Sankt Gerold u austrijskim Alpama, koji je blago u Gospodinu preminuo u 91. godini života. Sjetile su ga se mjesne novine, dopisništvo ÖRF-a u Bregenzu i diskografska kuća ECM iz Münchena, čiji je vlasnik Manfred Eicher objavio emotivan nekrolog.

St. Gerold je malo mjesto na krajnjem zapadu Austrije u kome živi 400 ljudi. Njegov prvi stanovnik bio je pustinjak nazvan Gerold iz Großwalsertala, budući svetac. On je svoj život posvetio potrazi za Bogom u tišini, a legenda kaže da su mu jedino društvo činili medvjedi. Bilo je to sredinom 10. stoljeća. Na njegovom grobu sagrađen je benediktinski samostan koji će od 14. stoljeća postati mjesto hodočašća. Kraj je to u kome su prvi stanovnici bili Retoromani, pripadnici minijaturnog naroda koji je danas uspio opstati samo na ozemlju susjednog švicarskog kantona Grischuna odnosno Graubündena, no oni vrlo rano bivaju preplavljeni njemački govorećim doseljenicima, također podrijetlom iz Švicarske. Habsburzi, inače svojim dalekim podrijetlom i sami Švicarci, ovim kutkom Alpa ovladali su početkom 16. stoljeća. Po svemu je to švicarski kraj, ne samo po alpskim krajobrazima i razvijenoj urarskoj industriji, nego i po alemanskom narječju njemačkog jezika koji se govori diljem najzapadnije austrijske pokrajine Vorarlberga. Nakon dviju strašnih lavina 1954. koje su pogodile i brojna susjedna mjesta, samostan je ukinut, ali su mjesna župna crkva i prateće zgrade ostale okupljalište ne samo vjernika, nego i zaljubljenika u umjetnost. Osobitost ove prostorom skromne, ali iznimno akustične crkve su njezinih troje orgulja graditelja Christopha Enzenhofera postavljenih 1990.-2000. te ugođenih na isti način. Austrijski skladatelj i orguljaš Augustinus Franz Kropfreiter napisao je skladbu namijenjenu izvedbi na sva tri instrumenta.

Najzaslužniji za pretvaranje malog forarlbeškog sela u kulturnu adresu par exellence, nadaleko poznatu izvan granica Austrije, bio je upravo pater Nathanael. Ovaj Švicarac rođen je 1930. mjestu Berg u kantonu Thurgau kao Paul Wirth, a prilikom zaređenja 1951. uzima redovničko ime Nathanael. Dužnost prepošta preuzima 1958. i na njoj ostaje više od pedeset godina. Od zabačene austrijske župe u Alpama on je učinio mjesto gdje se održavaju različita predavanja, tečajevi, molitveni skupovi, kazališne predstave i koncerti.

Vlasnik i direktor diskografske kuće Edition of Contemporary Music (ECM) Manfred Eicher rado je godinama zalazio u St. Gerold, a s vremenom je postao prijatelj s patrom Nathanaelom. Prvi album snimljen u tamošnjoj crkvi bio je čudesni “Officium”, koji je norveški saksofonist i skladatelj Jan Garbarek snimio 1993. zajedno s nesvakidašnjom vokalnom skupinom Hilliard Ensemble. Bio je to zadivljujući odlazak u svijet gregorijanskog korala, u liturgijsku glazbu do tada manje poznatog španjolskog renesansnog skladatelja Cristóbala de Moralesa, njegova francuskog kolege Pérotina i flamanskog autora Guillaumea du Faya, u neobičnoj kombinaciji koju čini Garbarekovo improviziranje na sopranskom saksofonu i pjevanje a capella. Kritičar Marius Gabriel je napisao kako je riječ o glazbi kakvu zacijelo Coltrane sluša na nebesima. Bio je to jedan od najvećih komercijalnih uspjeha diskografske kuće ECM, a ovaj i danas atraktivni album prodao se u 1,5 milijuna primjeraka.

Drugi veliki album snimljen u crkvi svetog Gerolda bio je album “Morimor”, na kome se mogu naizmjenično čuti kantate i partite Johanna Sebastiana Bacha u izvedbi Hilliard Ensemblea i violinista Christopha Poppena. I ovaj album danas slušatelja ostavlja bez daha. Dio čarolije uz veličanstvenu Bachovu glazbu i neke od najboljih izvođača današnjice čini izvrstan akustični prostor spomenute crkve. St. Geroldu nije mogao odoljeti ni Arvo Pärt koji je ondje zajedno s ansamblom Hilliard snimio nekoliko svojih albuma, uključujući i “Da Pacem Domine”. Ostat će upamćen i The Rosamunde Quartet koji je u toj crkvi snimio Haydnovih “Sedam posljednjih riječi”. Ugledni kvartet godinama je hodočastio u St. Gerold uoči svakog Uskrsa kako bi spomenutu skladbu izveo uživo. Svoje albume na ovoj adresi snimili su i Giya Kancheli, Dino Saluzzi, Tigran Mansurian, Anouar Brahem, Trio Mediaeval, Till Fellner i drugi.

U diskografiji ECM-a posebno mjesto zauzima ploča “Sankt Gerold” koju su u obližnjoj dvorani snimili pijanist Paul Bley, saksofonist Evan Parker i kontrabasist Barre Phillips. Možda je njihov free jazz bio previše za svečeve uši, ali ne i za o. Nathanaela koji je sve to pozorno slušao. Kako piše u nekrologu, St. Gerold je nebrojeno puta pokazao da je adresa između neba i zemlje.