Ekonomija
POVRTLARIMA NAŠTETILA LOŠA GODINA I PANDEMIJA

Prinosi povrća manji, negdje samo trećina prijašnjih, pa neki ozbiljno razmišljaju i o smanjenju površina
Objavljeno 30. rujna, 2020.
Obrt za poljoprivredu i usluge Veseli poljodjelac zajednički vode Mirjana i Ivan Veselčić, žive u prigradskom naselju Jošine, udaljenom samo koji kilometar istočno od Vinkovaca i zadnjih 15 godina bave se, uz ratarstvo, i povrtlarstvom, jer njihove su njive u blizini Bosuta, a poznato je da bez navodnjavanja nema kvalitetnog povrtlarstva.
Godišnje plaćaju 500 kuna paušala za vodu iz Bosuta kojom se navodnjavaju površine pod povrćem. Bosut lijeno protječe pokraj njihovih njiva i bila bi prava šteta tu blagodat ne iskoristiti. Ima crpku sa sustavom crijeva kojima vodu dovodi u polja pod povrćem.
Nije potpuno zanemario ratarstvo kojim se do prije 15 godina isključio bavio, pa danas obrađuje 30 hektara koji su pod pšenicom, uljanom repicom, kukuruzom. Pomalo se razočarao u ratarstvo, jer je teško doći do zemlje i ima osjećaj da se zemlja dodjeljuje podobnima, a ne onima koji marljivo obrađuju zemlju i žive od nje.
Pod povrtlarskim kulturama, kupus, bijeli i crveni luk, dinje, lubenice ima u zakupu 11 hektara i sve poslove odrađuje s pet članova svoje obitelji, a kada je potrebno angažira pet do deset sezonskih radnika, a nekada ih je bilo, kaže Ivan Veselčić, 50-ak, i do mjesec dana imali su posla na poljima pod povrćem.
- Može se solidno zaraditi na povrću, ali valja i mnogo raditi, jer tu je najvažniji ručni rad. Ove godine pod kupusom su tri hektara, i to je više nego ranijih godina, a više je zasijano i luka i lubenica. Ova godina je zbog korone, ali i zbog vremena, jako loša, ubrali smo 20 tona lubenice, a očekivao sam 100 tona. Dinja je na četvrtini hektara, pa nismo dobili ni 500 kilograma. Velike štete čine nam i vrane, posebice na kupusu, jer kada kljucne rasad u zemlji od toga više nema ništa. Pandemija koronavirusa i sada se nepovoljno odražava i na radnike kojih nema ni kada su nam potrebni, pa i na tržište. Prošle su godine bilo jako dobre cijene, pa smo povećali površine pod povrćem, ali ove godine je katastrofa. Očekivali smo 100-tinjak tona kupusa, ali zbog nepovoljne zime, kukaca i drugog, neće ga biti ni 30 tona. Crvenog luka je bilo oko 30 tona, i kada otkupljivač odbije lišće, zemlju i ostalo, uspjeli smo prodati 25 tona. Otkupne cijene su nemotivirajuće, evo, primjerice cijena kupusa bez ambalaže je 80 lipa po kilogramu pa ti vidi računicu. Sve ozbiljnije razmišljamo o smanjenju površina pod povrtlarskim kulturama, jer za ovaj posao treba mnogo radnika, a njih nema - kaže Ivan Veselčić, dodajući kako svoje proizvode prodaje na vinkovačkoj tržnici, a dio odlazi u jedan veliki trgovački lanac, ali ne osjeti nekakvo poboljšanje ni u cijeni i ni u potražnji. Kada smo bili na imanju Veselog poljodjelca, skupina radnica upravo je odvajala suvišne listove od glavica kupusa, a pridružili su se i rođaci kako bi što prije spakirali kupus naručen od jednog trgovačkog lanca. Mrežaste vreće napunjene crvenim lukom spremne su za transport, a tu je i desetak velikih gajbi s većim glavicama crvenog lika koje će također na tržište. Bijelog luka proizveli su tek toliko da ne propadne sjeme koje su dobili od rođaka, ali urod je bio jako slab.
Iako je invalid (boluje od multiple skleroze koju jače osjeća zadnjih pet godina, a prisutna je već 15 godina, ali s pomoću posebnih čajeva koje je naručio, uspijeva parirati ovoj bolesti te obavljati većinu poslova), Ivan funkcionira i vodi imanje najbolje kako umije.
Miroslav Flego
Uvoz "ubija"
Kao veliki problem Veselčići vide u uvozu povrća koji "ubija“ domaćeg proizvođača, jer svojim cijenama nisu konkurentni proizvodima iz uvoza koji su, prema njihovom mišljenju, manje kvalitetni nego što ih proizvode hrvatski povrtlari. Drugi veliki problem za Veselčiće, ali, vjeruju oni, i za mnoge druge poljoprivrednike, jest nedostatak zemlje na tržištu. Prije su velika poljoprivredna poduzeća lakše dobivala zemlju i nakupila na tisuće hektara zemlje, često u jednom komadu, nego što je to uspijevalo malim, ili srednjim poljoprivrednicima. Veselčićima smeta što poljodjelci teško mogu dobiti zemlju na zakup ili ju kupiti, jer je na tržištu nema, a i ono što se raspoređuje na lokalnoj razini od općina, gradova do županija, ne raspoređuje se, kažu, najpoštenije. Ivan navodi svoj primjer. Sva zemlja koju obrađuje nije njegova, nego je u zakupu i riječ je o manjim "tablama" od 4 do 15 kektara, a neke se sastoje i od po 15 čestica.
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

"LJUTOTEKA" - IZ KUĆNE RADINOSTI OZBILJAN POSAO

Ljuti umaci na bazi čili papričica iz jedinog slavonskog OPG-a za ljutoljupce traženi diljem Hrvatske

2

ŽUPANIJSKA PODUZEĆA: VIŠE NOVIH TVRTKI - ALI I DALJE OVISIMO O VELIKIMA

Nakon razdoblja stabilnosti 2020. je godina donijela brojne izazove

3

CERTIFIKAT

Lidlu ponovno vrijedno priznanje