Ako ste ikada slušali Quentina Tarantina kako priča o sedmoj umjetnosti, vjerojatno ste došli do zaključka kako je čovjek sumanuti filmofil. Idealan čudak kojega bi uvijek poveli sa sobom na nekakav filmski kviz u lokalnoj birtiji ili bi ga izabrali kao džokera zovi ako u popularnom kvizu, čije ime nećemo spominjati, naiđete na pitanje "Tko je glumio Williama "Willieja" Dickesa u John Sturgesovom filmu Veliki bijeg?" Žar kojim Tarantino priča o filmu, bilo kojem filmu, klasiku ili trenutačnom kinohitu, jedino sam vidio u očima i riječima Martina Scorseseja. Svojevremeno je čak izjavio u jednom intervjuu "Ja kradem od svakog filma koji je ikada napravljen." Tijekom jedne scene u Bilo jednom... u Hollywoodu Rick Dalton (glumi ga Leonardo DiCaprio) sjedi na filmskom setu i razgovara s kolegom glumcem Jamesom Stacyjem (Timothy Olyphant) o tome kako je bio u užem izboru za glavnu ulogu u već spomenutom Velikom bijegu Johna Sturgesa. U tom trenutku Tarantino ubacuje DiCaprija u legendarnu scenu iz istoimena filma zamijenivši ga sa Steveom McQueenom. Pola sata prije u filmu taj isti McQueen (Damian Lewis) na zabavi u Playboy Mansionu komentira kako nikada nije imao šanse kod Sharon Tate (Margot Robbie) koja pleše s Mamom Cass iz The Mamas and the Papas. I tako iz minute u minutu tijekom punih 160 minuta. Jednostavno ga morate pogledati jer odavajući počast 60-ima, odnosno filmu općenito, ali vrlo često i sam sebi arogantni Tarantino snimio je zabavan film koji je prepun detalja, a koji bi vam mogli proći ispod radara ako ste previše zaokupljeni nekim drugim mislima. Stoga prije nego se zaputite u kino, a siguran sam kako hoćete, jer boljeg filma trenutačno nema na kinorepertoaru, dobro se odmorite, otvorite širom oči i uživajte u svakom pažljivo smišljenom kadru i dijalogu u njemu. Tarantino je film nakrcao mnoštvom easter eggsa, referenci i cameo pojavljivanja koji, uz sjajni glumački duo, DiCaprio i Pitt, čine ovo jednom zaista zabavnom pustolovinom u kojoj je sve moguće.