Prije točno pedeset godina Glas je Slavonije objavljivao kolumnu-feljton Vladimira Rema (Slavonski Brod, 4. prosinca 1927.- 22. kolovoza 2011., Slavonski Brod) pod naslovom Zaljubljeni vidici. Bio je to niz koji je Vladimir Rem oblikovao s tri temeljne informacije: biobibliografski miniesej o pojedinom autoru, ljubavna pjesma toga autora te portret kojega je izradio koji od suvremenih ili povijesnih slavonskih likovnih umjetnika.

Prije točno četrdeset godina, tijekom 1979. Vladimir je Rem u Glasu objavljivao slično oblikovan feljton-kolumnu Slavonski pjesnici svojim gradovima. Ponovno je emocija "sazivala" uvrštavanje u taj niz priloga, a dio se tih pjesama pojavio 1980. u knjizi - "zlatnom dukatu", kako je knjigu Slava Panonije na predstavljanjima u hotelu Palace u Zagrebu i na tadašnjem Pedagoškom fakultetu u Osijeku nazvao drugi veliki istočnohrvatski kulturnoknjiževni tradicijski mislitelj Stanislav Marijanović (Kloštar Podravski, 3. ožujka 1935. - 10. lipnja 2019., Osijek).


Miroslav je Mađer (Hrtkovci, 1. srpnja 1929. - Zagreb, 14. kolovoza 2015.), osječki prosvjetar i dramaturg kraja šezdesetih, a inače gigant istočnohrvatske lirike, praćen recentno sjajnim projektom Mirka Ćurića odnosno Ogranka DHK, s uvezom niza izabranih djela koja proteklih godina priprema Nedjeljka Mihanović Salopek - o Remu uvijek pisao s emocijom i emocijama, ističući Remov pristup književnosti kao pjesnikovanje.


Ovog smo desetljeća ostali bez sve trojice panonskih značajnika i dobrih ljudi, no, uz nadnevak obljetnice Remove smrti treba ih zajednički ponovno osvijetliti, upravo onako kako je Rem u svojih desetak feljtonsko-kolumnističkih nizova ustrajno radio, ne samo u Glasu, nego i tadašnjim Brodskom listu, Večernjem listu te Vinkovačkom listu, poslije Posavskoj Hrvatskoj, sarajevskim i makedonskim novinama šaljući i serijalne tekstove o najvećem hrvatskom pjesniku prve plovine dvadesetog stoljeća, Tinu Ujeviću.


Vladimir Rem je inače pjesnik, publicist, povjesničar i jedinstveni pisac kulture sredine i kraja dvadesetoga stoljeća, književni kritičar, antologičar, osnivač povijesno prvog uopće igdje osnovanog dislociranog Ogranka Društva hrvatskih književnika 1981. sa sjedištem u Slavoniji, urednik Slavonice, Croatice i Brodskih pisaca. Autor je prve zbirke objavljene i otiskane poslije drugog svjetskog rata u Slavoniji, Lirske minijature 1951.


Ne samo svoj autorski opus od 28 knjiga, nego i nekoliko tisuća svezaka osobne, nažalost dijelom u Domovinskom ratu uništene, ali njen velik i dragocjen ostatak, osobne biblioteke, u cijelosti je predao slavonskobrodskoj brodskoj knjižnici.


Poznavao je Tina Ujevića, pisao o njegovim slavonskim vezama i komunikacijama, napisao demistificirajuću monografiju o njemu 1980. u Osijeku, napisao prvu istraživačku i problemsku monografiju te sveučilišni udžbenik o šokaštvu. Dvadesetak njegovih knjiga u naslovima i nose Vinkovce i Slavonski Brod.
Pisali su o njemu i Dalibor Cvitan i Josip Užarević, Sanja Jukić, Ivan Trojan, Ružica Pšihistal, Dubravko Jelčić, Miroslav Šicel, Katica Čorkalo i još desetci drugih, a on sam je pisao o stotinama obljetnica i autora, njegujući javnu kulturnu memoriju i lokalnih i središnjih hrvatskih te ranije i jugoslavenskih periodika. Današnje Doba zaborava i odsuća institucijskih i osobnoautorskih Centara, koji bi skrbili o identitetu malih i velikih mjesta našeg prostora, nelagodno je vrijeme, ali zato se treba obnoviti sjećanja na one koje su brinuli o našim najkreativnijim memorijama. Vladimir je Rem preko pola stoljeća bio u našem prostoru daleko najaktivniji pisac same baštinske kulture, memorije sjećanja, pisao je Autor, nenametljivo se šaleći ali i bivajući strogo ozbiljan.