Proljetna agonija nogometaša Osijeka novo je poglavlje doživjela u Rijeci. Bijelo-plavi su šaptom pali u derbiju u kojem su protiv sebe praktično imali pričuvnu postavu riječke momčadi. No, to i nije najgora vijest. Puno je gore što bijelo-plavi na terenu izgledaju umorno i mlako.

U njihovoj igri ne vidi se jasna ideja. Puno je tu mrljanja i brljanja, previše besciljnih napucavanja, a premalo konkretnosti i okomitosti u napadu. Osijek kao da je opet izgubio onaj nužni momčadski štih, opet je dojam kako svatko igra za sebe, a na to su se na Rujevici nadovezali već kronični problemi s defenzivnim prekidom i vrlo jeftino primljenim pogodcima. Osijek nepodnošljivo lako guta golove, a slično je nepodnošljivo jalov i bezidejan u organizaciji napada. Uzalud mu posjed kada on ne stvara ni pritisak na protivnika, a još manje prilike za pogotke.

U samo sedam proljetnih kola Osijek je uspio prosuti sve dobro što je jesenas napravio. Ne samo na bodovnom planu nego i kada je igra u pitanju. Jesenas su bijelo-plavi izgledali kompaktno s jasnom idejom kako napasti, a obrana jer zbog kolektivnog duha izgledala čvrsto. Sada je sve to nestalo i od proljeća koje je trebalo biti prepuno pozitivnih uzbuđenja i izazova došlo se u tešku neizvjesnost i nervozu koja kida tkivo osječkog prvoligaša. Plasman u Europu, prvi put u tri godine, ozbiljno je doveden u pitanje, a ako bi on izostao, bio bi to težak rezultatski podbačaj. Pogled na tablicu vrlo je varljiv. Osijek drži treće mjesto, ali od Hajduka koji je peti, a to je mjesto koje ne vodi u Europu, ima samo dva boda više. Treba li naglašavati kako je na polusezoni Osijek Splićanima bježao čak 11 bodova i imao na startu utakmicu protiv njih u Gradskom vrtu. I sve je to uspio upropastiti.

- Ozbiljno smo uprskali stvar u dosadašnjem dijelu nastavka prvenstva. No, još smo živi, još nije ništa izgubljeno. Moramo se trgnuti i nastaviti bitku za plasman u Europu. Neshvatljivo mi je koliko lako primamo pogotke. Naše reakcije na defenzivnim prekidima podsjećaju me na niželigaške utakmice. Vidim li izlaz iz ove situacije? Vidim. Već sam ranije rekao kako se trebamo vratiti korijenima. Svaku sljedeću utakmicu moramo igrati kao da se borimo za opstanak. Moramo ginuti, druge nam nema - kaže Zoran Zekić, trener nogometaša Osijeka.

I njemu samom je jasno kako hoda po rubu otkaza. Nije bilo malo onih koji su očekivali kako će Rijeka biti njegova posljednja utakmica. Da je bilo tako, bila bi to ironija sudbine jer je na kormilo Osijeka prije tri i pol godine došao baš nakon teškog poraza bijelo-plavih na Rujevici (5:0), kada je smijenjen njegov prethodnik Dražen Besek. No, odmah nakon susreta i razgovora koji je obavio s predsjednikom Ivanom Meštrovićem dobio je još jednu, vjerojatno posljednju priliku, da pokuša popraviti loš dojam koji sada ostavlja igra njegove momčadi i posljedično slabe rezultate. Možda je takva odluka i produkt nespremnosti čelnih ljudi za ovakvu situaciju. Jednostavno se nije računalo da bi moglo doći tako loše rezultatsko razdoblje, pa se nije razmišljalo o pričuvnim opcijama za trenera. Inače, u posljednja četiri kola osvojili su Osječani samo dva od 12 mogućih bodova, a da bi postigli pogodak, moraju svaki put proći prave "muke Tantalove". Međutim, Zekić je uspio uvjeriti predsjednika kako je sposoban probuditi momčad i promijeniti njezinu sliku. Želi se boriti.

- Najlakše bi sad bilo podviti rep i otići. Pitao sam igrače je li u meni problem, jer sam se bio spreman maknuti ako bi njihov odgovor bio potvrdan. No, bio je negativan. Preuzeli su odgovornost na sebe, a opet ne izgledaju kao da su se spremni do kraja boriti za grb i boje NK Osijek - kaže trener bijelo-plavih.

U tjednu koji je pred nama trebat će donijeti velike odluke. I Zekić, ali i klupsko vodstvo. Pritisak oko trenerova statusa postaje ozbiljan uteg kada je atmosfera u pitanju. Ako su mu odlučili pružiti još jednu priliku, onda klupski čelnici i javno trebaju stati iza trenera i tako bar malo umanjiti taj pritisak. Situacija je vrlo delikatna, a izlazak iz te "crne rupe" uvelike će ovisiti o Zekićevim potezima. Priče o tome tko kako trenira trebaju prestati. Iskreno, briga nas kako su trenirali, mnogo je važnije kako izgledaju na utakmici. Prema pričama u posljednje vrijeme čini se kako Osijek ima odlične igrače za trening koji se ukoče kada dođe utakmica. No, postoji tu još milijun otvorenih pitanja. Najveći dio vezan je uz način igre, a ima ih i vezanih uz izbor igrača. Konkretno za taj susret u Rijeci otkud odjednom Kamenar u udarnoj momčadi? Čovjeka nije bilo ni na mapi ovog proljeća i odjednom je starter u derbiju. Slična priča kao i ona sa Šoršom i Šutalom, te Škorićem na zadnjem veznom u Maksimiru. Uopće nam nije jasno zbog čega je Zekić odustao od svojih ideja i onoga što je uvježbavao na pripremama u Rovinju, a funkcioniralo je dobro. Tada se nije napucavalo preko veznog reda nego se igralo kroz njega. Danas se sve svodi na nekakve dijagonale koje su najčešće upućene "jako i nikome", pa nije ni čudo što Osijek djeluje jalovo. Morat će Zekić mijenjati ideju igre, a možda i formaciju, pa krenuti s dva napadača jer od krila trenutačno ne dobiva baš ništa. U biti, sada bi glavne role trebali preuzeti najiskusniji, pa makar dosad nisu bili starteri. Ovo je vrijeme u kojem Lopa, Boban i društvo trebaju opravdati svoje plaće. Možda u vatru treba gurnuti i Ejupija bez obzira na dugu stanku i činjenicu da mu na ljeto istječe ugovor. Sada više nema prostora za "projekte" i kojekakve floskuletine o razvoju mladih igrača. Pred Osijekom je razdoblje gadne borbe, a nju ne mogu voditi djeca ili golobradi mladići. To je borba za iskusne ljude kakvih Zekić u kadru ima, a sada ima pred sobom i dva tjedna da ih osposobi ili ih treba zauvijek prekrižiti. Ne Zekić, nego NK Osijek. Nema više izmotavanja i traženja ispraznih alibija kojih smo se naslušali od početka drugog dijela sezone.