Lovački rog 80-ih je godina prošlog stoljeća bio kultni restoran koji je slovio kao jedan od onih u kojem se može pojesti najbolji roštilj i, naravno, jela od divljači, a na terasi, u dubokom hladu, ljeti bi se tražio stol više. Bilo je to mjesto druženja i okupljanja u kojem su u poslijepodnevnim satima često sjedila velika društva kartajući belu. Čak je i biti konobar u Lovačkom rogu bio znak prestiža, jer znalo se da je bakšiš veliki.

Svi rođeni nakon 90-ih ne znaju ništa o zlatnom razdoblju ovog društvenog restorana koji je nakon Domovinskog rata neko vrijeme radio samo kao kafić, a potom bio pretvoren u trgovinu kineskom odjećom. No, nakon što su iz njega izišli i Kinezi, ovaj atraktivni prostor u Gundulićevoj ulici, površine 250 četvornih metara, zjapi prazan i propada. Razlog tome zapravo leži u imovinskim odnosima prema kojemu se ovaj prostor dijeli na čak 64 udjela. Tako je vlasnik 30 od 64 udjela Republika Hrvatska, a ostalih 34 podijeljeno je između pet privatnih vlasnika s adresama u Zadru, Splitu, Zagrebu i Osijeku.

U potrazi za nekada kultnim osječkim restoranima, a koji danas stoje napušteni kao mrtvi kapitali, svakako treba spomenuti i donjogradski Bendek koji je svoja vrata zauvijek zatvorio 2013. godine. Taj je donjogradski ugostiteljski objekt počeo rad 1896. godine, a ime je dobio prema obitelji Bendeković, vlasnicima objekta. Osim toga što je bio omiljeno mjesto za brojne poslovne ručkove, svatove, različite druge proslave i obljetnice, ovaj je restoran u dobroj mjeri odredio život i profesionalnu karijeru Branka Varenine koji je ondje kao mladi konobar počeo raditi 1975. godine, a od 1994. postao je zakupoprimac ovog restorana. Upravo on bio je posljednja osoba koja je simbolično izišla iz njega. Osnovni je razlog zatvaranja Bendeka bio njegov odlazak u mirovinu. U obitelji, ali i nitko na tržištu, nije bio zainteresiran otkupiti tvrtku i nastaviti poslovanje. Bendek je inače u doba društvenog vlasništva, pod nazivom “Donji grad” bio omiljeno mjesto i sastajalište poslovnih ljudi. Poslije rata, a posebice za Vareninina upravljanja, 14 je godina bio restoran namijenjen uglavnom studentskoj populaciji. Inače, ovaj je prostor državno vlasništvo.

Restoran Bonus, koji je otvoren 80-ih godina prošlog stoljeća kao prva pizzeria u Osijeku, a poslije Domovinskog rata slovio za restoran s najboljim grillom, svoja je vrata zatvorio 2014. godine. Vlasnica objekta Enesa Bukvica tada je tvrdila kako je to radi uređenja i promjena instalacija te uvođenja videonadzora. No, do ponovnog otvorenja ovog objekta nikada nije došlo, a uvidom u zemljišne knjige evidentno je kako je glavni razlog za to najvjerojatnije dug prema Poreznoj upravi u visini od gotovo 300 tisuća kuna, zbog čega je založno pravo na ovu nekretninu upisalo upravo Ministarstvo financija.