Zdravlje
KORISTAN ZA ORGANIZAM

Med je poseban, ljekovit i gotovo čudesan prirodni proizvod
Objavljeno 4. ožujka, 2019.
Osim što je sladak, sadrži niz tvari i svojstava koje koriste čovjeku na različite načine

Med je jedan od najboljih od davnina poznatih prirodnih konzervansa. To je njegovo svojstvo bilo poznato gotovo svim starim narodima i oni su se njime koristili kad god je to zatrebalo. Tako su Aleksandra Makedonskog, kada je umro, mjesecima nosili natrag u Makedoniju u kovčegu punom meda, a da mu je tijelo bilo potpuno očuvano. Ili još jedan primjer, u jednoj je piramidi u Egiptu pronađeno u posudi s medom posve očuvan truplo djeteta staro više od 3000 godina.

Prirodan konzervans
A u nekih se naroda običaj konzerviranja mesa i voća u medu očuvao i do danas. Tako stanovnici Šri Lanke čuvaju meso u šupljini drveta koju ispune medom i ono više od godinu dana tada ostaje potpuno svježe. Da bi ispitali konzervirajuća svojstva meda, bugarski su znanstvenici pohranili jaja, komadiće mesa i ribu u nj, i nakon četiri godine ustanovili da nije bilo nikakvih znakova raspadanja te da su im i okus i konzistencija ostali potpuno nepromijenjeni. Oni su istodobno obavili pokus i s konzerviranjem u umjetnom medu napravljenom na bazi šećera, no već su se za nekoliko dana javili znakovi truljenja i proizvodi su nedugo zatim postali potpuno neupotrebljivi.

Pa što je to u medu što sprječava mikroorganizme da obave svoju zadaću i razore te proizvode. Čini se da su to fitoncidi - tvari koje se nalaze u biljkama i koje, između ostaloga, imaju ulogu braniti biljku od mikroorganizama koje i njih napadaju. Fitoncidi, naime, imaju antibiotska svojstva i nalaze se u biljnim sokovima, nektaru i peludu koje skupljaju pčele i nose u košnicu, gdje im dodaju i ljekovite tvari iz svojih žlijezda i pohranjuju u saće.

Zbog toga med djeluje, uz ostalo, antiseptički protiv bakterija, gljivica i drugih mikroorganizama, i to ne samo koncentriran, nego i razrijeđen u omjeru od čak 1:160 posto. Stoga je on oduvijek imao široku primjenu u narodnoj medicini. Primjenjivali su ga u liječenju raznih bolesti - od bolesti probavnih organa i organa za disanje do bolesti očiju, a primjenjivao se i u liječenju ženskih spolnih organa. Rane namazane medom brže su zacjeljivale i nisu se zagnojile. Uspoređujući, primjerice, lipov med s češnjakom ili antibioticima dobivenim od nižih biljaka kao što su penicilin ili biomicin, stručnjaci su ustanovili da svi oni kod nekih u većoj, a kod drugih u nešto manjoj mjeri, ali jednako djeluju protiv bakterija i drugih mikroorganizama. Dakako, narodni liječnici - vidari i iscjelitelji - u staro doba nisu to mogli ustanoviti pokusima u laboratoriju, nego su do toga došli promatranjem njegovog djelovanja kroz stotine, pa i tisuće godina - i nisu pogriješili. Primijetili su da med blagotvorno djeluje i na živčani sustav, a pomagao je, ne biste vjerovali, u malim količinama i kod šećerne bolesti. Pritom valja napomenuti da ne samo lipov med, nego sve vrste meda korisno i ljekovito djeluju na ljudski organizam i povećavaju njegovu otpornost.

Miješani med
Međutim, ovisno o svom sastavu, neke vrste meda bolje djeluju na neke bolesti, a neke opet na neke druge ovisno, ponajprije, o tome s kojih su biljaka pčele prikupile med i koje supstance u medu prevladavaju.

Ako tražite sortni med samo jedne vrste bilja, recimo med od kadulje ili lipe, teško ćete ga naći. Pčele, naime, ne razmišljaju o tome hoćete li vi isključivo čisti med od kadulje, kestena ili nečeg drugoga, nego, primjerice, uz nektar od kadulje prikupljaju ovaj slatki sok i s nekih drugih biljaka koje cvatu istodobno i koje im se sviđaju. Tako će uoči kraja cvatnje kadulje prikupljati i nektar s neke druge biljke pa će kadulja biti pomiješana s tom biljkom. No, koliko će biti u takvom medu kadulje, a koliko nektara drugih biljaka i hoće li se on moći deklarirati kao sortni med, može se točno ustanoviti tek peludnom analizom u za to opremljenim laboratorijima. Ipak, kako smo rekli, ni miješani med - onaj koje su pčele prikupile s mnogo različitih biljaka, od kojih mnoge - svaka pojedinačno - djeluju ljekovito - uopće nisu loši. Dapače, oni mogu biti čak i ukusniji i ugodniji za jelo od nekog sortnog meda.J.Kn.
ŠUMSKI MED LIJEČI ANEMIJU
Poznato je da med od kestena zbog svog sastava vrlo dobro djeluje kod bolesti želuca, crijeva i bubrega. Vrlo je ljekovit i med od kadulje koji je od velike pomoći kod različitih bolesti - prije svega kod bolesti dišnih organa, a bit će vrlo koristan i kod gripe. Jako antimikrobno djelovanje imaju i planinski med, odnosno med koji su pčele prikupljale na livadama na kojima prevladava naša obična djetelina, iako ne mora biti ona s četiri lista. A ako smo mi, ili naše dijete, slabokrvni te ako nam nedostaje željeza, tada je najbolje koristiti medun, medljikovac, ili kako ga još zovu šumski med, jer on sadrži najviše mineralnih tvari, pa i željeza.
Ne pregrijavati
Važno je da med ne pregrijavate kuhanjem, ili u čaju da se ljekoviti sastojci ne bi razgradili. Zato, ako nabavite kristalizirani med - nemojte ga otapati. Stavite ga takvog u mlaki čaj, ili ga namažite na kruh, s čega onda bar neće curiti. Ili još bolje - žličicu meda pomalo otapajte u ustima - neka ga bar djelomice upiju sluznice usne šupljine. Tako će njegovi korisni sastojci izravno doći u krv, a da ih nimalo neće oštetiti želučana kiselina, a vi ćete biti zdraviji i vitalniji.
Minerali, vitamini
Med se sastoji uglavnom od glukoze, fruktoze i nekih jednostavnih šećera, dok saharoze - koja čini naš obični šećer - u medu gotovo i nema. Ako znamo da u njemu ima i minerala, vitamina i ostalih za naš organizam korisnih tvari, onda njegovo pozitivno djelovanje i nije baš takvo čudo.