Nije teško odgovoriti na pitanje zašto je Zagreb tri godine zaredom priredio “najbolji adventski sajam u Europi”. Kako to da smo u pečenju kobasica i kuhanju germknedli, ispijanju hektolitara kuhanog vina i piva te priređivanju svakojake razuzdane zabave bolji od drugih? Naši turistički konkurenti padaju u očaj zabrinuto se pitajući: U čemu je kvaka?

Stvar je u pristojnosti. U nekim od zemalja njemačkog govornog područja tradicija Christkindlmarkta ili Weihnachtsmarkta postoji već stoljećima i ondje baš nikome nije palo na pamet da od božićnog sajma napravi razuzdanu zabavu i vašar. Razlog tome je što vrijeme adventa ili došašća u Katoličkoj Crkvi nije samo trenutak iščekivanja nego i kontemplacije, pokorništva i obraćenja. Otuda i ljubičasta boja u katoličkoj liturgiji, a znatno ranije još od vremena pape Inocenta III. tijekom došašća bila je propisana crna boja. O pokorničkom ozračju u tjednima prije Božića, jer advent u istočnome obredu praktički ne postoji, svjedoči i činjenica da grkokatolici i pravoslavni taj blagdan dočekuju strogim postom. Dok drugi narodi koji drže do sebe i svoje tradicije paze na religijski kontekst sekularnog adventa te iz tog razloga ne pretjeruju s doživljajima, to nije slučaj s nama koji bez ikakvog stida i srama nestašno bildamo zimski kontinentalni turizam zlorabeći katoličke religijske pojmove i simbole kao da s njima nemamo baš nikakve veze, odnosno kao da imamo nekakav poseban razlog da ih oskvrnemo i obezvrijedimo. Inače, sama ideja da se nešto tjednima slavi ili iščekuje uz jelo i pilo nije sama po sebi nešto što bi moralo biti negativno. Uostalom, zašto se takva fešta ne bi organizirala, recimo uoči 1. svibnja, 29. studenog ili Severininog rođendana 21. travnja? Čini nam se da su ti nadnevci puno umjesniji kada je riječ o neobuzdanoj zabavi.

Drugi štetni aspekt sekularnog adventa i predblagdanske groznice u trgovinama jest ustrajno bombardiranje javnosti božićnim i pseudobožićnim pjesmuljcima na svakome koraku pa čak i na ulici gdje nas tim oblikom tobožnje zabave zlostavljaju ulični svirači koji očekuju da im to još i platimo. Ne trebate biti neki veliki vjernik ili pak ateist da se složite s time da je riječ o nevjerojatnome teroru koji je teško preživjeti bez posljedica. Ovdje nije riječ samo o nekakvom čistunstvu te normalnoj ljudskoj potrebi da se Božić i Nova godina dočekaju bez uznemiravanja nego i potencijalnim rizicima od psihičkih poteškoća. Dovoljno je podsjetiti da je sezonski afektivni poremećaj (seasonal affective disorder) uvršten u poznati psihijatrijski priručnik DSM-5. Nije uopće riječ o bezazlenom psihičkom oboljenju s obzirom na činjenicu da su osobe koje pate od ovog poremećaja sklonije samoubojstvima nego ostatak populacije.

Srećom, u borbu protiv užasa sekularnog adventa, potrošačkog ludila i blagdanske depresije uključile su se feministice, mada iz svojih sektaških razloga, pružajući nadu i svima ostalima da je pokret otpora pseudoblagdanskom ozračju podgrijavanog sladunjavim pjesmuljcima ipak moguć. Naime, kako je izvijestio britanski list The Independent, jedna američka radijska postaja iz Clevelanda u Ohiju uklonila je iz svog programa poznatu sekularnu božićnu pjesmu “Baby It’s Cold Outside”. Razlog toj autocenzuri bili su prigovori nekih slušatelja da je tekst pjesme neprikladan i nije u skladu sa senzibilitetom pokreta #MeToo. Tu je pjesmu u formi dijaloga napisao Frank Loesser 1944. Iako se u pjesmi Božić uopće ne spominje ta je pjesma od početka svoje popularnosti sve do danas doživljavana kao prigodna blagdanska. Feministicama su zasmetali stihovi u kojima fiktivni muškarac nagovara žensku osobu da prenoći kod njega jer je vani hladno nudeći joj okrijepu iz čaše sumnjiva sadržaja. Naravno, paranoične feministice odmah su u pjesmi vidjeli skrivenu poruku kako je tip iz pjesme zapravo potencijalni silovatelj. Cenzura je bila neumoljiva i popularni hitić koji smo rado slušali je ispao iz programa. Ako išta drugo, mogli bismo reći - jedna sekularna božićna pjesma manje!