Prosječni građani Hrvatske koji danas rade, a imaju oko 50 godina s dosta nepoznanica gledaju u budućnost kada je riječ o tome koliko će iznositi njihova mirovina jednog dana. Znaju jedino da će one biti male, da s njima neće biti lako preživjeti i da ni jedna naša vlast dosad nije našla rješenje kako u tome bilo što promijeniti. U tom svjetlu gledaju i na najavljene promjene u mirovinskom sustavu.

Projekcije broja stanovnika koji će Hrvatska imati, broja zaposlenih (koji trebaju puniti mirovinski sustav) i broja umirovljenika za 18, 20 ili 25 (pa i 50) godina istina postoje, no u njima je sadržano toliko nepoznanica da ih je teško tretirati pouzdanim podatcima. Kako su plaće i mirovine međusobno vezane, ovisno o visini jednih kretat će se i iznos drugih, no naši sugovornici ističu kako se pokrivenost mirovina doprinosima iz plaća neće bitno pomaknuti u odnosu prema danas.


Danijel Nestić, znanstveni savjetnik Ekonomskog instituta, ističe kako je visina mirovine, prilikom izračuna, dobrim dijelom vezana uz plaće. Naime, dodaje, u normalnim okolnostima 70 posto mirovine ide uz rast plaća, a 30 posto uz rast cijena.
- Dakle, kako god mi povećavali plaće, uvijek će se povećavati i mirovine. Trenutačno se mirovine financiraju iz doprinosa koje uplaćuju sadašnji zaposlenici. Međutim, to je dovoljno samo za oko 52,5 posto mirovina, a 47,5 posto mirovina pokriva se iz proračuna. Dakle, mi to danas ne možemo pokriti. Kako povećavamo plaće, tako će se i ovaj iznos potreban za mirovine povećavati. Pitanje je za koliko bi trebalo povećati broj zaposlenih da se to pokrije. Po mehanizmu, kako bude raslo gospodarstvo, rast će i mirovine, što je u redu. Ako smo kao društvo bogatiji, logički je da i umirovljenici dijele taj ukupan rast standarda. Prava poboljšanja moguća su ili u tome da više ljudi radi ili da postojeći rade više ili duže, što se sada i pokušava. Pri čemu Hrvatska očito već ima problema jer dolazi do granice kada više i nema puno nezaposlenih ljudi. Taj bazen nezaposlenih dobrim je dijelom iskorišten. Možemo uvesti strane radnike, što može ublažiti problem, no ta rupa je prilično velika - ističe Nestić.
On ipak upozorava i na jednu olakšavajuću okolnost za sustav, o kojoj se malo govori, pa cijela slika, kaže, ipak nije prestrašna. Naime, s obzirom na velik broj braniteljskih mirovina i dosta invalidskih, mi smo zapravo velik dio ljudi koji bi trebali ići u mirovinu za 10 ili 20 godina tamo već poslali. "Tako da i ne možemo puno povećati broj umirovljenika", pojašnjava Nestić. Kada je riječ o omjeru radnika i umirovljenika, on se prema projekcijama za budućnost pogoršava, ali ne drastično. "Nažalost, tu su demografske posljedice ipak vrlo jake, pa ‘ubiju‘ čak i efekt toga što smo dio ljudi ranije umirovili. U nekim od projekcija pretpostavlja se da će i stopa zaposlenosti u Hrvatskoj rasti, jer je sada vrlo niska, kako ćemo se oporavljati. No, i uz to demografija ruši omjer zaposlenih i umirovljenika (sa sadašnjih 1,2 na 1,05 ili tu negdje), a dulji je i životni vijek", zaključuje Nestić.
Predrag Bejaković, znanstveni savjetnik Instituta za javne financije, rekao nam je kako nije upoznat kakva su posljednja razmišljanja, hoće li se mijenjati švicarska formula izračuna mirovina, koja znači usklađivanje mirovina s polovicom zbroja rasta plaća i cijena. On podsjeća da su, kako cijene u Hrvatskoj slabo rastu, umirovljenici tražili da se mirovina usklađuje samo s plaćama.
- To je načelno možda dobro, ali u praksi moguće i neće biti jer nigdje ne stoji da će plaće i dalje rasti. S druge se strane samo nekih 53 posto iznosa mirovina prikupi iz doprinosa, dok su sve ostalo transferi iz središnje države, prije svega iz PDV-a koji tu čini oko dvije trećine ili čak i više ukupnih proračunskih prihoda. Što se tiče dostupnih projekcija za budućnost, u njima nigdje nema migracijskih kretanja, nego samo kretanja prirodnog stanovništva gdje se predviđa da će doći do usporavanja porasta stanovništva ili nekog blagog pada. No, ako budu jako velike migracije, stvari se mijenjaju. A migracije ne možete projicirati jer tko zna kako će se stvari s tim u svezi razvijati, hoće li se bitno mijenjati ili ostati iste. Hoće li zato što je sve manje radnika u Hrvatskoj poslodavci morati povisiti plaće? Hoće li onda mladi biti više zainteresirani za ostanak u zemlji? To su sve pitanja na koja ne znamo odgovor i teško ih je ukalkulirati u predviđanja. Demografska kretanja gotovo nikad ne obuhvaćavaju migracije zato što su one nepredvidive - kaže Bejaković.
On ne vjeruje da će se 47 posto iznosa, koliko za mirovine nedostaje iz doprinosa, smanjivati. Bilo bi, naravno, dobro da se smanjuje jer time trošimo sredstva koja bismo mogli namijeniti za obrazovanje, zdravstvenu zaštitu ili tehnološki razvoj. Kada ponekad kažemo kako iz svoga dohotka pola ide nama, a pola dajemo državi, zaboravljamo da se to opet vraća nama, kroz transfere iz središnje države. Da se to smanji, porezni pritisak i cijena rada bili bi manji, a mogućnosti zapošljavanja veće, ali Bejaković ne vidi značajniji prostor da se to u dogledno vrijeme napravi. Čini mu se da prije svega moramo razbiti predrasudu prema starijim osobama.

- Poslodavci diljem svijeta hvale njihovu pouzdanost i iskustvo, ali ih ne zapošljavaju. Mislim da će u nedostatku radnika morati mijenjati stav, jer mladih će u ponudi biti malo. Prema najavljenim rješenjima, postojat će mogućnost da starije osobe rade i nakon što odu u mirovinu. Mislim da je to tako jako dobro i sa stajališta javnih financija, odnosno borbe protiv siromaštva, jer koliko god bile male mirovine, ako još nešto zaradite iz rada, onda je to razmjerno pristojan ukupni dohodak. S druge strane, istraživanja su nedvojbeno pokazala da se osoba koja je radno aktivna, socijalizirana, osjeća i društveno vrednovanom, a ne kao balast. Ta dvostruka korist trebala bi dovesti do toga da rad bude jeftiniji. Mogu čak i mirovine biti manje ako vi možete iz rada steći dodatni prihod. Osobama koje su potpuno radno nesposobne, primjerice sa 75+ godina, onda se uveća mirovina, a razmjerno mlade umirovljenike se pogurne da dodatno nešto malo i rade - ističe Bejaković.
Prema njegovim rječima, sveto je pravilo - kada vam netko kaže da zna kako će svijet izgledati za 20 godina, taj govori ono što zapravo ne zna. Jer tko zna, dodaje, hoće li EU opstati ili se dogoditi nešto drugo. Problema s mirovinama će, kaže, biti, ali to nije specifikum Hrvatske. Situacija je takva, podsjeća, da smo 90-ih godina "tjerali" sve ljude u mirovinu, koji su još mogli raditi, a danas slijedom toga imamo mlade umirovljenike.
- Mirovinski sustav je jako dobar kada ima puno onih koji u njega uplaćuju, a malo onih koji ga koriste. To je sveto pravilo mirovinskog sustava. Jeste li ikada sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća čuli za probleme s mirovinama? One su bile velike, doprinosi razmjerno mali, baš zato što je bilo puno onih koji su uplaćivali, a malo onih koji su to koristili. Kada dolazi do starenja sustava, uz veći broj korisnika, a razmjerno ili relativno se smanjuje broj onih koji uplaćuju, onda svaki mirovinski sustav dolazi u poteškoće - pojašnjava Bejaković.