Nogometna euforija trese cijelu Hrvatsku, nije bilo grada, sela, mjesta i zaseoka u kojemu se sinoć nije gledalo polufinale Svjetskog prvenstva u Rusiji između Hrvatske i Engleske. Hrvatska se od 20 sati parkirala pred male, veće i najveće ekrane i ludilo je moglo početi. Gledalo se i navijalo, tugovalo i radovalo, živciralo i padalo u očaj. A nakon posljednjeg sučeva zvižduka mnogi su pali u pobjednički trans, zaplakali od sreće, jedna sjajna generacija hrvatskih nogometaša napravila je nešto nemoguće i senzacionalno. Otišla je u finale najveće nogometne svjetske smotre.
Dan je dobro počeo, uvertira za utakmicu krenula je od ranog popodneva. Država nam se pretvorila u jednu veliku crveno-bijelu kockicu, gdje god se okreneš, ljudi na ulicama u prepoznatljivim kvadratićima. Dres je bio obvezna odjeća, nosile su ga prodavačice, konobari, ali i bankarice na šalterima, kao i tete u vrtićima. Bilo je čudno vidjeti nekoga bez ikakvog crveno-bijelog rekvizita. Kako se utakmica približavala, tako je nestrpljenje raslo. A "zagrijavanje" za 20 sati imao je svatko na svoj način, ekipa iz tenjskog kafića Dow Town je bengalke, baklje i dimne bombe zapalila prije utakmice i tim "vatrometom" najavila vatrenu noć. Naravno, ostavili su i nešto za poslije. Noć je bila vatrena, uzbudljiva, napeta i slavljenička. I na kraju smo dobili ono što smo željeli i čemu smo se nadali. Plasman u veliki finale. I. Li.