Droga je, nažalost, već duboko ustoličena u naše društvo. Sve više mladih ljudi bezbrižno je uživa uopće ne razmišljajući o posljedicama svojih akcija, dok se drugi žustro bore protiv nje.

Rat protiv ovisnosti ima samo dva ishoda: smrt ili pobjedu! O svojoj 20 godina dugoj borbi osječkoj je publici u sklopu OLJM-a u svojoj predstavi “Stara škola kreka – iz tame u svjetlo” govorio kontroverzni zagrebački reper Marin Ivanović Stoka. Krenuvši od samih početaka svojeg života na rap-sceni, kada je kod kuće stajao ispred ogledala s “kazićem” i mikrofonom, hrabro je prepričao brojnim prisutnima svoj teški životni put. Sve što je rekao preslika je, kako kaže, realne situacije u kojoj su svoj mah uzele krađa i laž, smijeh i suze, psihijatrije i incidenti.

“To je predstava koja prikazuje najcrnije trenutke jednog narkomana”, stoji u opisu Stokine predstave. Predstavu je započeo nasmijavši publiku anegdotama iz svoga najranijeg života. Potom je objasnio da njihov smijeh simbolizira bezbrižnost kojom čovjek upadne u tamu svijeta dilera i droge. Simbolizira onaj osjećaj naleta serotonina koji nas sprječava u razmišljanju da će upravo taj “joint” ili ta crta biti posljednja. No, kako je Stoka slikovito prikazao u predstavi - tada nastupa drama i kreću priče od kojih nam postaje neugodno, od kojih nam se vrti u glavi i od kojih nam se mijenjaju emocije. Svatko se treba zapitati: može li se to dogoditi meni? Svoj put do neovisnosti objašnjava kao da se cijeli život držao za stup, potom pao, a onda morao ponovno naučiti hodati.

Ovaj 37-godišnjak napominje kako u svijet droge i ovisnosti ne upadaju samo djeca ili ljudi s otežanim životnim situacijama. Naime, on dolazi iz dobrostojeće obitelji koja mu je u životu pružila sve. Upravo zbog tog razloga odlučio je izvesti ovakvu predstavu kako bi pomogao djeci, roditeljima, mladima i starijima da uvide situaciju u kojoj su i da se riješe srama koji dolazi uz ovakve situacije.

Svojom predstavom želi obići cijelu Hrvatsku upravo kako bi pomogao mnogima koji si sami ne znaju pomoći. Napominje kako uvijek, ali baš uvijek, postoji izlaz, svjetlo na kraju vatrom ispunjenog tunela. U njegovu čišćenju, naglašava, pomogao mu je sam Bog, kojega je vizualizirao gotovo svakoga dana dok se molio i prolazio kroz razne ovisničke krize. Naveo je da bi bez vjere danas sigurno bio mrtav. Još jedan veliki utjecaj na njegov život imala je zajednica Cenacolo koja mu je pomogla da bar na neko vrijeme “Stoku” ostavi postrance, a u sebi ponovno pronađe Marina, kojega je izgubio s 14 godina. Danas je Stoka očišćen, neovisan i sretan te jedva čeka nadolazeće vjenčanje sa svojom ljupkom zaručnicom Jasnom Saletović.