Prije nego što je napunio 20, perspektivni glumac Karlo Maloča iza sebe ima uloge u zapaženim ostvarenjima kao što su “Zagonetni dječak” ili “Zg80”, a tu je i ponovno aktualna HRT-ova dramska serija „Crno-bijeli svijet“, čija se treća sezona upravo snima u koprodukciji s Interfilmom. Budući da smo s Karlom porazgovarali nadugačko i naširoko, nećemo duljiti i uvod, stoga samo napomenimo da ćete u nastavku, kao zagrijavanje za nove epizode CBS-a, doznati hrpu zanimljivosti iza scene.

Što te privuklo glumi, zašto si se poželio baviti baš time?

- Nisam ni sam siguran što me točno potaknulo da se počnem baviti glumom. Oduvijek me mnogo različitih stvari u životu privlačilo i pokušao sam se okušati u što više toga, a na izbor aktivnosti utjecalo je i društvo. Gluma je za mene bila igra i čista zabava s društvom iz moje dramske grupe.

Kako su izgledali tvoji prvi amaterski susreti s glumom, a kako oni profesionalni?

- Glumom sam se počeo amaterski baviti još u osnovnoj školi kad sam se upisao u dramsku grupu. Moji prvi nastupi bili su na LiDraNu, a upravo njihov žiri mi je otkrio Zagrebačko kazalište mladih te su mi poručili kako bih trebao ondje upisati dramsku grupu i da imam talent. Nisam imao pojma što je to ZKM. Poslušao sam njihov savjet, šest godina sam išao na dramsku u ZKM, a sada već dvije godine idem na dramsku u Tirenu. To je naravno sve amaterski. Do prvih susreta s profesionalnom glumom došlo je upravo preko dramskih grupa jer su nam često znali dolaziti ljudi koji su tražili klince za castinge za raznorazne filmove i serije. Tako sam i ja otišao na nekoliko audicija, dobio nekoliko uloga, u početku su to bila statiranja, male, a onda s vremenom i sve veće uloge. I evo, sad već neko vrijeme, osim u kazalištu, glumim i pred kamerama.

Kako je izgledao kompletan proces do angažmana u seriji “Crno-bijeli svijet“? Kako si reagirao na saznanje da si dobio ulogu?

- Dobio sam poziv za audiciju preko jedne agencije, ali sam im javio da ne mogu doći. Išao sam baš na skijanje s obitelji taj tjedan. Ubrzo je stigla poruka s upitom za tjedan nakon toga, na što sam odgovorio da bih mogao doći. Ispostavilo se da me redatelj CBS-a Goran Kulenović osobno htio na toj audiciji budući da me je gledao u filmu “Zagonetni dječak“ te smatra da bih mogao biti dobar za ulogu Žaca u CBS-u. Odradio sam audiciju, sjećam se da nisam bio nezadovoljan, ali ni presretan pokazanim. Kulenović me već tada na kraju audicije pitao koliku ulogu imam u drugom projektu koji se snimao u isto vrijeme, a u kojemu sam igrao malu ulogu (film “Ljubav ili smrt“). To mi je bio dobar znak. Rečeno mi je da će mi se javiti kroz tjedan dana, ali je tata dobio poziv od produkcije iste večeri. Bio sam presretan kad sam shvatio s kime i o čemu priča na mobitel, a tek kad sam čuo kolika je to zapravo uloga i koliko snimajućih dana bih trebao imati, doslovce sam počeo skakati i trčati po kući u nevjerici. Zaista nisam očekivao poziv već isti dan, iako sam se nadao da bih mogao dobiti ulogu.

Kako bi opisao Žaca, koje sličnosti dijelite, a po čemu ste totalno različiti?

- Žac je jedan karakterno jako dobar dečko. Pristojan je i ne radi gluposti, ali zna biti i buntovan, ne puši, ne pije, ne drogira se, bavi se sportom, uživa u muzici, pogotovo punku. Rekao bih da je on sličan mnogim tinejdžerima jer prolazi kroz iste probleme kroz koje i mi svi prolazimo ili smo već prošli. Mislim da se gotovo svaka osoba koja je proživjela to doba mogla u nekoj od situacija poistovjetiti sa Žacom i prisjetiti sebe u tim danima. Žac, iako inače pristojan, i dalje kao i većina drugih tinejdžera doma ima česte svađe s mamom, ima ljubavne probleme, a oko cura je podosta spetljan. U školi nema baš najbolje ocjene jer mu se ne da, no inteligentan je i mogao bi postići što god želi ako se potrudi. Iako je dosta pametan dečko, često je teška zbunjola, ali mislim da ga to čini još samo simpatičnijim. Osobno smo slični po tome što smo oboje lijenčine, iako sam ja bolje prolazio u školi, bavimo se sportom, ne pušimo, ne pijemo, ne drogiramo se, muče nas slični problemi, oboje volimo muziku, ali dok on voli punk, ja najviše slušam rap i trap. Također se razlikujemo po garderobi jer privatno baš ne furam stil iz osamdesetih. I mislim da nisam baš toliko zbunjen kao on, he-he.

Koliko se vaš lik promijenio od prve do treće sezone?

- Žac je odrastao od prve do treće sezone baš kao što sam i ja odrastao. Ja sam samo godinu dana stariji od uloge koju igram, tako da mislim da je taj kognitivni razvoj praćen i kod mene i kod Žaca. Bolje razumije neke stvari, prošao je kroz ljubavne krize, sukobe s najboljim prijateljima, s roditeljima i općenito autoritetom. U trećoj sezoni Žac uz nove ljubavne probleme prolazi i kroz krizu identiteta. Ocjene mu postaju još lošije nego dosad i ugrožava odnos s obitelji. Unatoč svemu, on i dalje ima iste crte osobnosti koje je imao i u prethodne dvije sezone pa se zapravo i nije promijenio osim što je još malo sazrio.

S kim ste se najviše zbližili na setu?

- Na setu je vrlo prijateljska atmosfera i imam osjećaj da su svi međusobno povezani. Svi glumci koji igraju glavne uloge u seriji su privatno predivni ljudi i sa svima sam si dobar, i starijima i mlađima. Općenito, iako sam među najmlađima na setu, osjećam se vrlo prihvaćeno od starijih. Ne bih volio izdvajati ljude jer su mi svi dragi, no najviše vremena na setu i izvan seta provodim s mladim kolegom Ivanom Validžićem i redateljem, s kojima ponekad igram nogomet.

Jeste li dobili kakve korisne savjete od starijih kolega?

- Imam sreću što imam iskusne starije kolege glumce uz sebe na setu, jer se od njih zaista puno toga može naučiti samo gledajući ih. Oni su uvijek spremni pomoći i udijeliti savjet ako je potrebno. Svojom dobrom glumom i sigurnošću oni i meni ulijevaju sigurnost. Baš ove treće sezone upitao sam kolegu Franju Kuhara za savjet vezano uz plakanje i pokazao mi je nekoliko trikova vezanih uz taj problem.

Sigurni smo da pamtite neke anegdote sa snimanja, možete li ih podijeliti s nama?

- Kad me pitaju za anegdote sa snimanja, nikad ne znam što ispričati jer se doslovce svaki dan nešto zanimljivo ili smiješno dogodi, ali na kraju uvijek pričam jednu te istu priču iz prve sezone s biranjem broja na starom telefonu (nisam znao treba li okretati brojeve prije nego što podignem slušalicu ili nakon). No, evo, ovih dana na setu smo kolega Validžić i ja snimili scenu i apsolutno nitko nije primijetio da on nosi privatno naočale (njegov lik uopće ne nosi naočale). Čim smo snimili scenu Ivan se sjetio da je imao naočale na nosu i morali smo snimati sve ponovno.

Što vam se najviše sviđa vezano uz 80-e?

- Iako privatno ne furam stil iz 80-ih, zanimljivi su mi svi ti kostimi na setu i za to vrijeme karakteristične frizure. Također, iako sam ovisan o mobitelu i internetu, sviđa mi se što u to vrijeme mobitela nije bilo. Bio je to jedan posve drukčiji svijet od ovog današnjeg i mogao bih zamisliti da živim u njemu. Čudesno je kako su se ljudi koji su živjeli u to vrijeme brzo naviknuli na sve te nove gadgete i promijenili način života. Tada se puno više vremena provodilo izvan kuće, ljudi su se masovno družili u gradskim kavanama, parkovima, klubovima, jednostavno društveni život bio je na jednoj potpuno drugoj razini.