Sonja Vila, nova prorektorica za znanost, tehnologije, projekte i mađunarodnu suradnju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, rođena je u Osijeku 1969. Kći je samohrane majke, koja joj je, naglašava, usadila snagu, tvrdoglavost i upornost za postizanje ciljeva u životu.

- Odrasla sam na Drvljaniku i VBK-u, gdje sam išla u osnovnu školu. Iz tog vremena posebno pamtim profesoricu Medić, kod koje sam išla na dramsku grupu, što mi je bilo superiskustvo, ali se moja glumačka avantura nije nastavila - kaže prof. dr. sc. Vila.

Nakon mature na matematičko-informatičkog smjeru CUO-a “Braća Ribar” upisala se na ratarski smjer Poljoprivrednog fakulteta. Kada je dobila Rektorovu nagradu, nije ni sanjala da će jednoga dana biti prodekanica na istom fakultetu, a potom i prorektorica. No svi koji je poznaju, reći će kako je prava osoba za tu odgovornu dužnost. Diplomirala je 1993. i počela raditi izvan struke, kao komercijalist, potom i kao novinar u jednom poljoprivrednom časopisu.

- Početkom 1995. dogodila se prekretnica u mojem životu. Profesor Julijo Martinčić, kod kojega sam diplomirala, pozvao me na razgovor za asistenta. I tako je počeo moj znanstveni put – 1. travnja 1995. počela sam raditi na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku kao asistent na predmetu Oplemenjivanje bilja. Sudbina je htjela da je drugi profesorov asistent bio Vlado Guberac, sadašnji rektor Sveučilišta u Osijeku. Magistrirala sam u Osijeku 1998., a doktorsku sam disertaciju radila na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje sam i doktorirala 2002. Do danas sam ispunila sve uvjete za napredovanja i u zvanju sam redovitog profesora u trajnom zvanju. Bila sam dvije godine prodekanica za znanost i 12 godina prodekanica za međunarodnu suradnju na Poljoprivrednom fakultetu. Trenutačno sam prorektorica Sveučilišta u Osijeku te predsjednica Akreditacijskog savjeta Agencije za znanost i visoko obrazovanje - prepričava svoj profesionalni put Sonja Vila.

Slobodnog vremena, kaže, ima malo, no najčešće ga provodi s obitelji i prijateljima. Smatra kako je imala sreću u životu, jer ima nekoliko pravih prijatelja, a neke od njih poznaje još od početaka osnovne škole.

- Također, jako volim životinje, samo nemam vremena za njih koliko bih htjela. Imam psa, mačke, lavoglavog kunića… Jako volim čitati, najviše krimiće, pa, primjerice, imam sve romane Agate Christie i sve sam ih pročitala. Volim kuhati i peći kolače, to me opušta. Obožavam putovati i nastojim si s obitelji svake godine isplanirati bar jedno putovanje - otkriva.

Od 1. listopada ove godine prorektorica je za znanost, tehnologije, projekte i međunarodnu suradnju Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Osječko sveučilište, s više od 18.000 studenata i nešto manje od 2000 zaposlenih, smatra pravom snagom Osijeka.

- Sveučilište jest, i u budućnosti treba biti još jači, pokretač razvoja ne samo Osijeka nego i cijele istočne Hrvatske. Sveučilište je ono koje dovodi ljude u Osijek, koje generira nove ideje i znanja, koje osigurava napredak. Razvoj Sveučilišta trebao bi ići kroz daljnje jačanje izvrsnosti znanstvenog rada, razvoj novih studijskih programa koji će odgovarati na potrebe tržišta rada, razvoj studijskih programa na engleskom jeziku te razvoj interdisciplinarnih studijskih programa - otkriva svoju viziju Sveučilišta.

Osijek je, prema njezinu mišljenju, pravo mjesto za život, jer veličinom pruža sve pogodnosti grada, a opet nema negativnih obilježja velikih gradova, kao što su veliki zastoji i promentne gužve, duga putovanja s posla i na posao, gužve i čekanja kamo god dođeš.

- Puno zelenila i parkova te šetnica uz Dravu daju Osijeku posebnu ljepotu. Okolica Osijeka pruža velik izbor mjesta za provođenje slobodnog vremena, izlete, rekreaciju, sport.... Puno je aktivnosti, samo ako ih tražiš. Mi smo se možda i naviknuli na ono što nas okružuje i što vidimo svaki dan. No u svom radu imam brojne kontakte s ljudima koji službeno kraće ili duže vrijeme borave u Osijeku. Njihovi pozitivni dojmovi o gradu i ljudima, njihove reakcije na ljepotu dijelova grada, prirode, uslužnost i gostoprimstvo ljudi uvijek me podsjete na to koliko nam je zapravo grad lijep i u kako lijepom dijelu zemlje živimo - zaključuje prof. Vila. Ivana Rab Guljaš