U organizaciji Doma učenika Ugostiteljsko-turističke škole i Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, srednjoškolci su na poseban način iskazali počast Vukovaru, njegovim poginulim braniteljima i civilima. Osmu su godinu zaredom iz Osijeka do vukovarskog groblja pješačili 46 kilometara duže od 17 sati. Ove su se godine osječkim srednjoškolcima, u pratnji profesora i ravnatelja, pridružili i učenici iz osam srednjih škola i devet učeničkih domova iz svih krajeva Hrvatske: Splita, Kaštela, Rijeke, Zagreba, Ivanca, koji su prvo došli u Osijek, odakle su se zaputili na dugi put. Četiristo je učenika i njihovih profesora ove godine jednim srcem zakucalo u Vukovaru.

Duga je kolona 17. studenoga krenula u hladnu noć kako bi se u prijepodnevnim satima pridružila Koloni sjećanja u Vukovaru.

- Odati počast Vukovaru i Vukovarcima ponos je učenicima, bez obzira na žrtvu koju svjesno postavljaju pred sebe jer znaju da žrtva koju su iskazali Vukovarci nije mjerljiva s bilo kakvim uzvraćanjem. Impresivno je bilo vidjeti mladost koja je u prvim kilometrima iskazivala radost i euforiju. Kako je noć postajala dublja i hladnija, žamor se utišavao. Mnogima je 14 godina tek, a hodali su bez pritužbi. Svanuće nas je dočekalo na ulasku u Vukovar kada se jasno očitovala sva težina izražena umornim korakom. Na samom kraju puta ukazuje se slavonska poljana s bijelim križevima, ljepota i strahota u kontradikciji. Tišina s ovog mjesta vrišti o Istini. Nakon dugog puta stigli smo u vukovarsku bolnicu gdje su nas domaćini, djelatnici vukovarske bolnice, ugostili u skromnom prostoru restorana. Svake je godine bolnica za nas mjesto utočišta, u prostoru u kojem zrak još uvijek titra od straha i patnje - trag koji je ostavila 1991. – kaže nam, još pod snažnim domovima Gabriela Poslon, profesorica i odgajateljica Doma učenika i organizatorica putovanja.

Od 2010. do 2017. godine 880 učenika prehodalo je ovu dionicu i ukupno prešlo 40.000 kilometara, čime su, kažu, zatvorili prvi krug oko ekvatora, za Vukovar. Učenici kažu da i sljedeće godine, na isti način imaju namjeru iskazati počast gradu heroju, bez obzira na težinu puta.

- Mi smo tu da se ne zaboravi. I da se ne ponovi. Nikada! Nikome! - poručuju. J. Pejaković