Više od 600 emisija snimljeno je tijekom 20 i više godina, koliko Branko Uvodić sa svojom ustaljenom ekipom šeta “Lijepom našom”. Tu dugogodišnju marku Hrvatske radiotelevizije i cjelokupnoga hrvatskog televizijskog etera, simbol tradicijske kulture i jednu od desetak najgledanijih emisija u Hrvatskoj, stvara 55 članova HRT-a. Najuži krug Uvodićevih suradnika čine producent Zdravko Sandrin, redatelj Vladimir Koščević, asistentica redatelja Aleksandra Haller te Marijana Duler, sekretarica redatelja. Oni ne stvaraju samo emisiju, nego prate sve što ima veze s tradicijskom kulturom – prate festivale, od Đakovačkih vezova, preko Zlatnih žica Slavonije do Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, posjećuju gradove u Hrvatskoj i inozemstvu. Trenutačno odabiru mjesto gostovanja, što nije nimalo lagan posao, jer je ponuda mnogo. Pripremaju i novu scenu nakon više od deset godina.

Gdje ćete sve putovati u novoj sezoni emisije "Lijepom našom"?

- Prevelik je broj onih koji bi htjeli ugostiti naš serijal "Lijepom našom" i ovaj koji odlazi u inozemstvo, a zove se "Mostovi kultura". Vrlo nam je teško odlučiti se gdje ići. Da krenemo slagati mjesta i datume snimanja, mogli bismo, s obzirom na interes, dogovoriti sve za tri godine unaprijed. Vidjeli smo da Hrvati, a i stanovništvo u krajevima gdje Hrvati žive, u zemljama okruženja, vrlo rado gledaju ovu emisiju. Imamo pozive iz Banja Luke, Čapljine, Mostara, Sarajeva, Ljubljane, Skopja. Imamo tri "izlaska" vani s našim serijalom. Dogovaramo destinacije. Jedna je sigurna – Sarajevo. Idemo u Skenderiju. Ljubljana je također već gotovo dogovorena za studeni. Trebali bismo ići u Stožice, u najveću slovensku dvoranu. Ono što je vrlo bitno u ovome jest početak suradnje sa susjednim državnim televizijama, s Radiotelevizijom Slovenije (RTV Slovenija) i s bosanskohercegovačkom nacionalnom televizijom (BHRT). Zajedno bismo polako radili koprodukcije koristeći dijelom njihovu tehniku i njihove ljude, a u programu bi participirali sasvim sigurno izvođači iz Slovenije i BiH.

Za Dan državnosti bili ste u Ninu. Jeste li ponosni što je "Lijepom našom" ostvarila jedan takav događaj?

- Ponosni smo na to. Znate da je tada nevrijeme poharalo veliki dio Lijepe Naše. I nas je bilo omelo, ali nije zaustavilo. Usprkos svemu uspjeli smo 26. lopnja u 21 sat izravno prenijeti sve ono što smo pripremili za sam Dan državnosti. To može odraditi samo jedna profesionalna, kooperativna ekipa. Pojedini suradnici morali su, nažalost, zbog nekih razloga otići na druge dužnosti i poslove, no ekipa je uglavnom ista. Televizija je timski rad. Ako za svako drugo snimanje mijenjate ekipu, onda naravno da će vas to skupo koštati, i kvalitete i vremena.

Kako ste uspjeli postići da vaša emisija već dva desetljeća bude u top 10 HRT-ovih najgledanijih emisija?

- Mislim da smo našli "zlatnu žicu" koja se zove tradicijska kultura, nešto što je narod održalo ne samo na ovim prostorima nego i inače. Ta tradicija je nešto prema čemu se ljudi poznaju, gdje najlakše uspostavljaju kontakte. Znate i sami da je pjesma ta koja ne poznaje granice i koja zbližava ljude uvijek i u svakoj situaciji. Upravo ta mjera s kojom smo mi pristupili tradicijskoj kulturi, odnosno običajima, gastronomiji, enologiji, prirodnim ljepotama, ono je što su ljudi prepoznali kao najbolju namjeru da se još dodatno upoznaju s pojedinim dijelovima Lijepe Naše, s njihovim običajima. To je jedan recept za uspjeh. Smatram da je to zaista neiscrpno vrelo.

Možete li s nama podijeliti još koju dragu uspomenu?

- Jednom kada budem malo manje radio, onda ću zafrkancije s kolegicama i kolegama staviti na papir. Nije sve tako ozbiljno kao što izgleda na prvi pogled. Sjećam se situacija kada su pokojna Helga Brnobić i Ksenija Urličić znale pobjeći od smijeha iz studija, a ja bih umjesto njih nastavio raditi. Mi smo zaista voljeli svoj posao. Nismo bili samo kolege, nego i prijatelji. Međusobno smo se poštivali, što je danas postala rijetkost na ovim našim prostorima. Ovi mladi ne znaju više niti pozdraviti na hodniku kada te sretnu, a ja bih, kada bih ušao u lift, pozdravio i njega jer sam znao da će me 40 godina voziti u ovoj kući. Mladima treba pomoći, ali im treba i dati mogućnost da i sami svojim trudom i zalaganjem dođu do određenih rezultata.

Držite da mladi teže pristaju na težak rad kako bi došli do cilja?

- Neki logički slijed profesionalnog sazrijevanja trebalo bi se proći. Prije svega, od lijepog govora. Izgubio se taj hrvatski standardni jezik i to mi jako smeta. Previše prevladava "sleng". Ljudi govore i onako kako su od doma donijeli.

Gdje volite provoditi ljeto?

- Ono malo što imam vremena, provedem ga u Šilu, na otoku Krku. Jedva čekam provesti vrijeme sa svojom unučadi Laurom i Davidom. Bude ondje i moja obitelj – supruga, moja kćerka Sara koja se udala u Rijeci, gdje i živi. Ona je veterinarka. Ima veterinarsku ordinaciju. Tata joj je malo pomogao u organizaciji svega toga. Petra je molekularna biologinja, forenzičarka. Nastojim što je više moguće vremena provesti s njima.

Primjećujemo da vam je obitelj zaista važna…

- Jest. Podijelit ću s vama jednu anegdotu. Kada sam završio intervju kod predsjednika Tuđmana, sjedili smo jedan do drugoga. Iskoristio je priliku da sa mnom porazgovara. Kazao mi je da gleda povremeno moje emisije i da primjećuje da su posvuda pune dvorane, te da mi ljudi vjeruju. Pitao me je kako bih ja uredio Hrvatsku. Kazao sam mu sljedeće: “Predsjedniče, ovo je jedno ad hoc pitanje. Ja ću vam takav dati i odgovor, ono što mi prvo padne na pamet, jer obično to bude najiskrenije. Neka svatko uredi svoju obitelj, i evo vam sretne i zadovoljne Hrvatske”.

Živimo u vremenu kada je brak sve teže očuvati. Broj razvoda neprestano raste. Kako to promijeniti?

- Više strpljenja. Nema dovoljno novca i nema dovoljno strpljenja. Razumijevanja također nedostaje. Ne možemo biti sami sebi najvažniji. Ne smijemo biti ni robovi. Treba pronaći mjeru. Ostaviti se malo laptopa, interneta, društvenih mreža… Gledam neki dan – dvoje mladih dolazi na večeru, svatko tipka svoje. Ne razgovaraju. To je stvarno prešlo svaku mjeru s tim dostignućima suvremene tehnologije. Tehnologija nam je dala mogućnost da budemo bliski, ali nas je i udaljila.