Korint je u Pavlovo vrijeme bio lučki, kozmopolitski grad, stjecište različitih kultura, vjerovanja, naroda, a među njima bilo je i siromašnih i bogatih, robova i robovlasnika. Osobito su se među sobom razlikovali domaći Grci i doseljeni Židovi. Mala kršćanska zajednica našla se usred toga kotla. I među njima bilo je i Židova i Grka, i bogatih i siromašnih. Lako je moglo doći do teških razdora i sukoba. Zato ih Pavao opominje: "Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje." U pitanju je bila u ono vrijeme velika rasprava, smije li kršćanin kupovati i blagovati meso onih životinja čiji su dijelovi bili žrtvovani grčkim bogovima? Naravno da smiju, jer ti bogovi ne postoje, veli Pavao. Međutim, ako to netko smatra velikim grijehom, iz poštovanja prema njegovu uvjerenju, iz ljubavi prema takvom čovjeku, pravi kršćanin to meso neće blagovati. Zato Pavao kaže da oni ne trebaju sablažnjavati, to jest ne smiju davati loš primjer ni Židovima ni Grcima.

Evo to. Danas nam može izgledati da trebam govoriti i činiti ono što mislim da je ispravno, bez obzira na to koliko moje inzistiranje može povrijediti drugoga. Duhovnom čovjeku, Božjem čovjeku nije najvažnije dokazati onome drugome da je u krivu. Ono što ja činim, nikad se ne tiče samo mene. Sve što činim na neki način ima utjecaja na ljude oko mene. Ako nešto po sebi i smijem učiniti ili reći, neću smućivati druge. Neću, na primjer, iz inata pred Židovom jesti svinjetinu. Niti ću s prezirom govoriti o bilo čijim svetinjama. Temeljno je ovo: ako nekoga stvarno volim, ako ga stvarno poštujem, neću biti bahat u svojim riječima ili djelima. To je kao kad biste trogodišnjem dječaku dokazivali da njegov tata nije najjači i najpametniji... Trebamo pogledati u sebe i razabrati temelji li se moje ponašanje na umišljenosti, sebičnosti, bezosjećajnosti. Majka Terezija bila je velika upravo po tome što nikoga nije osuđivala, što nije ničija uvjerenja omalovažavala, nego je – vjerna evanđelju i ne odričući se svoje vjere – služila najsiromašnijim od siromaha. Kad bismo imali malo od takvoga stava gdje bi nam bio kraj...