Kad se jednom Isus našao pred opsjednutim čovjekom, iz opsjednutoga je progovorio nečisti duh riječima: “Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine. Došao si da nas uništiš?” Slikovito govoreći, nečisti se duh udobno nastanio u nekom čovjeku i želi da ga svi ostave na miru. Što briga Isusa što je s tim čovjekom? Zašto Isus radije ne gleda svoja posla nego ide uokolo i uznemirava nečiste duhove?

Rekli bismo danas da je na neki način nečisti duh – sotona, bio u pravu. Vele Amerikanci: “Živi – i pusti druge da žive.” Zašto komentirati tuđe živote, zašto upirati prst u ono što se meni ne sviđa? Međutim, ovdje nije lako biti pametan. Smijem li ja uopće komentirati bilo čije ponašanje? Mogu li i smijem li uopće “ulaziti u tuđe živote”? Smije li, na primjer, svećenik danas jasno kazati da je neki oblik ponašanja grešan, s time da uopće ne osuđuje grešnika? Isus je jasno rekao da je zlo – zlo. Isus je božanskom moći istjerao zloduha iz toga čovjeka. Međutim, Isus je u svome nastupu bio “blaga i ponizna srca”. Isus se, u konačnici, iz ljubavi prema (nama) grešnicima predao u smrt. Međutim, važno je naglasiti: Isus je uvijek osuđivao grijeh, nikad grešnika.

Pa kako da postupimo mi, obični i slabi ljudi? Ljubav je jedino mjerilo. Ako s puno ljubavi opomenem svoje dijete da ne bude previše na društvenim mrežama, pogotovo na nekim određenim društvenim mrežama, kršimo li mi njegova ljudska prava? Ako svome rođenom bratu ili dobrom prijatelju ukažem na to da previše pije, da zanemaruje obitelj, da je neodgovoran prema djeci, da nije korektan u poslu, da mu je ponašanje na rubu korupcije, taj prozvani bi mi mogao hladno odgovoriti: “Što ti imaš sa mnom, umišljena glavo?” I stvarno, mogu li to činiti ja koji, za razliku od Isusa, nisam bez grijeha?

Ljubav će nam pokazati put, kako da jedni drugima pomažemo u dobru. Činim li ja to iz ljubavi? To je smisao. Međutim, valja pogledati i drugu stranu. Kada i meni netko uputi opomenu, kada mi ukaže na moje loše postupka, ne bih trebao govoriti riječima oholog sotone: “Što ti imaš sa mnom?” Naime, često nam se događa da će nam neku bolnu istinu reći upravo onaj tko nam je stvarno prijatelj, onaj kojemu je stvarno stalo. Blago onome tko ima takvog prijatelja. Dobro ga je zadržati.