Kolumne
Biblijska poruka Piše: Zvonko Pažin
Dalje ni koraka
Datum objave: 19. lipnja, 2021.
Mi kontinentalci - Slavonci - uz dužno poštovanje, ne poznajemo more i njegovu snagu. Na svjetskim morima valovi budu viši i od dvadeset metara i kao da im se ništa ne može suprotstaviti. Pa ipak, svako more, svaki strašni val - ima svoju hrid na obali, ima stijenu koju ne može slomiti. Tako u Knjizi o Jobu Bog govori o svojoj sili koja čak i moru postavlja granice. Veli: “Tko li zatvori more vratnicama… kad njegovu sam odredio među?... ‘Dotle ćeš! - rekoh - dalje ni koraka, tu nek se lomi ponos tvog valovlja!’”

Svaka, baš svaka sila ima svoje granice. A što reći o silnim ljudima i njihovim velebnim djelima? Eno, Aleksandar Veliki bio je uvjeren da će vojnom silom osvojiti čitav svijet, a onda je iznenada umro ne doživjevši ni četrdesetu. Što reći o silnom Staljinu koji je dao pobiti više ljudi nego što je to uspio učiniti Hitler? A što reći o silnom Keopsu i njegovoj piramidi, o nemilosrdnim diktatorima? Svi su oni u određenom trenutku doživjeli ono: “Dotle ćeš, dalje ni koraka.”

Ograničeni smo. Sve je u svijetu ograničeno i prolazno. Ni sunce nije vječno. Pa što onda? Dići ruke od svega? Ne. Kršćani jednostavno priznaju da je samo Bog vječan, da je samo Bog neovisan, da je sve od Boga i u Bogu, te da je Bog - što je osobito važno! - sâma ljubav i dobrota. I onda se kreću u tim okvirima. Bog je postavio čovjeka u vrt - slikovito govori biblijsko izvješće o stvaranju prvih ljudi - da ga obrađuje i čuva. Stvorio ga je da zemlju sebi podloži te da mudro upravlja bogatstvima zemlje. Stvorio ga je - govori Biblija - da bude njegov suradnik u stvaranju i usavršavanju svijeta, pogotovo u tome da ova zemlja bude mjesto ljubavi i dobrote - odsjaj dobrostivoga Boga. Nesreća je i nevolja kada čovjek počne sebe smatrati vrjednijim i većim od drugih, kada počne sebe bogom smatrati, kada pokušava prolaznim stvarima ispuniti beskraje vlastitoga srca. Čovjek koji se pouzdaje samo u svoju snagu prije ili kasnije će čuti: “Dotle ćeš, dalje ni koraka…” Naprotiv, kada čovjek priznaje Božje gospodstvo, onda se s Božjim blagoslovom može veseliti svim zemaljskim dobrima, onda se može radovati i obitelji i prijateljima jer zna, sve ovo dobro koje ovdje može zadobiti tek je blijeda slika onoga vječnoga, kako veli Pavao u Poslanici Rimljanima: “Što oko ljudsko nije vidjelo, što uho ljudsko nije čulo… to pripravi Bog onima koji ga ljube.” U toj vjeri živjeti znači imati mir i radost bez ograničenja, sada i u vječnosti.

Zvonko Pažin - arhiva

25.9.2021.

Ne branite mu

18.9.2021.

Postavimo zasjedu

11.9.2021.

Neću se smesti

4.9.2021.

Dobro je sve učinio

28.8.2021.

Usnama častiti

21.8.2021.

Tvrda je to besjeda

14.8.2021.

Neznatnost

7.8.2021.

Sin Josipov

31.7.2021.

Kruh života

24.7.2021.

Izreče zahvalnicu