Datum objave: 9. ožujka, 2024.
Naziv Fiziosam nastao je igrom riječi, kada bi ga netko pitao čime se bavi,
rekao bi: "Fizio sam!" Sam Fiziosam nastao je kao projekt koji si je davno
zacrtao - pružati najkvalitetnije usluge u području fizioterapije i za njih
jamčiti vlastitim imenom. Magistar fizioterapije Toni Nenadić kroz godine se
specijalizirao u području regeneracije i rekuperacije tkiva. Završio je mnogo
specijalističkih edukacija, radio s najboljim specijalistima i terapeutima
svijeta, danas razvija Kaizen centar i radi s profesionalnim i elitnim
sportašima, ali i sa svima drugima koji žele poboljšati kvalitetu
života.
Razumijem ozlijeđene
Pojasnite nam razliku
između naziva Fiziosam i Kaizen centar. - Fiziosam je više osobni
brend, koji sam gradio kroz godine rada. Ljudi me prepoznaju po društvenim
mrežama jer dijelim stvari malo izvan okvira klasičnog razmišljanja o
fizioterapiji. Kaizen centar je projekt koji sam s prijateljem Filipom Kunom
pokrenuo kao mjesto gdje ljudi mogu doći unaprijediti zdravlje. Kaizen dolazi od
japanske riječi kojom se poručuje - malim koracima do velikog napretka. Svakog
dana 1 % bolji. Naša je ideja da ljudi implementiraju male životne navike kako
bi poboljšali kvalitetu života. Jer ni jedan problem nije nastao preko noći, pa
neće ni nestati preko noći.
Trenutno
se Kaizen centar širi, razvija. Što možemo očekivati?
- Ne volim
puno govoriti o budućnosti projekata, ali, vjerujte mi, Kaizen polako dostiže
pun potencijal. Uskoro pokrećemo zanimljiv projekt vezan uz ljudsko zdravlje.
Želimo povezati što više generacija u jednu cjelinu na zanimljiv način. Ali o
svemu u svoje vrijeme.
Zašto fizioterapija? Što vas je i kada
privuklo tom zanimanju? - Iskreno, ne znam. Od osnovne sam škole
htio biti fizioterapeut. S obzirom na to da sam se bavio ekstremnim sportovima i
bio sam često ozlijeđen, dio je mene htio sam sebe popravljati! To danas s ovim
znanjem i mogu. (smijeh) Ekipa mi se uvijek smije kad vide da uspijem sam sebi
namjestiti zglobove za koje nisu ni znali da postoje. Puno ozljeda odradi svoje,
tako da, kada mi klijenti uđu kroz vrata i počnu mi objašnjavaju kako ih boli,
jako ih dobro razumijem!
S kojim dijagnozama i poremećajima se
najčešće susrećete? - Dijagnoza bude svakakvih, ali njih ne uzimamo
u obzir jer se više bavimo samim poremećajima kretanja. To bih onako laički
rekao - ukočenja, istegnuća i uganuća. U sportu klasično - regeneracija i
kontaktne ozljede. Sportaši, doduše, znaju reagirati na vrijeme, dok se ozljeda
može sanirati brzo, a mi, obični ljudi uvijek čekamo. Po ono staroj narodnoj -
dok se oženiš, proći će.
Kada je riječ o tehnikama i tretmanima, koje
primjenjujete i s kojima postižete najbolje i najdugoročnije rezultate?
- Na ovo pitanje najbolje mogu odgovoriti moji klijenti. Tko god je bio
kod mene, zna da ne koristim jednu tehniku, nego kombiniram sve što sam do sada
naučio i prilagođavam se stanju tijela. Osnova rada mi je osteopatija. Ali,
budimo realni, bez vježbanja ništa. Tijelo moramo opteretiti nakon bilo kakvog
tretmana kako bi promjena postala trajna.
U svom poslu najčešće
radite s profesionalnim i elitnim sportašima. Možete li nam izdvojiti neka
imena, koliko često su na vašim tretmanima, putujete li s njima na turnire i
natjecanja, jeste li dio njihovih priprema? - Od imena s kojima sam
radio mogu izdvojiti Miloša Raonića, Vaseka Pospisila, Donnu Vekić, Franka
Škugora, Gorana Ivaniševića, braću Lončarić i jako veliki broj nogometaša čija
imena ne smijem trenutno navoditi. S imenima iz svijeta tenisa dosta sam putovao
po svijetu, a trenutno pomažem slovenskom prvoligašu NK Olimpiji u ovom dijelu
sezone. Ako mi privatno dolaze i nemaju bolove, dolaze jednom tjedno sigurno.
Kada
je riječ o tenisu, koliko dugo traje vaše "putovanje" u ovom sportu? Sigurno ste
upoznali brojne zanimljive ljude? - Većinu znanja koje posjedujem
danas pokupio sam dok sam putovao s tenisačima. Prvi sam put na turnir otišao
2018., a dandanas putujem po potrebi. Od svih ljudi koje sam upoznao definitivno
bih izdvojio hrvatsku legendu Gorana Ivaniševića, s kojim sam proveo godinu dana
u timu, a i Miljana Amanovića (prvi fizioterapeut Novaka Đokovića), koji mi je
prvi mentor u terapeutskom razvoju. Imao sam priliku sudjelovati u razgovoru za
stolom s Rafaelom Nadalom, Stanom Wawrinkom, Gaelom Monfilsom, Taylorom Fritzom
i još mnogima, da ih sad sve ne nabrajam. Neka od tih iskustava zauvijek će mi
biti urezana u pamćenje kako je mladi fizio iz Osijeka imao priliku biti blizu
svima njima.
U čemu je razlika u poslu fizioterapeuta za "obične"
građane i profesionalne sportaše? - O ovoj bismo temi mogli do
sutra. Ukratko, sportski terapeuti mogu funkcionirati pod velikim stresnim
faktorima i u većini slučajeva brzo i efikasno rješavaju problem. Recimo to
tako, generalni terapeuti imaju puno više vremena s osobom. Sportaši nemaju taj
luksuz vremena. Oni moraju hitno na teren, jer svaki dan izvan pogona znači
gubitak forme.
Završili ste mnogo specijalističkih edukacija, radili
s najboljim specijalistima i terapeutima svijeta. Izdvaja li se na vašem
dosadašnjem putu koja edukacija odnosno edukator? - Definitivno sam
svoj put pronašao u osteopatiji kao osnovi mog rada. Već sam u razgovoru naveo
Miljana Amanovića koji me je puno toga naučio.
Vrijeme za trening i čitanje
Kako održavate
vlastitu formu, čime se hranite, što vas opušta? - Kako održavam
vlastitu formu? Jedva! (smijeh) Počeo sam sebe tretirati kao klijenta, tako da
dnevno odvojim minimalno sat vremena za treninge. Bavim se jiu jitsuom i
teretanom. Trening me jako opušta. Pokušavam jesti zdravo koliko mogu, ali
nekada "proradi" i sendvič iz Mlinara. Kao netko tko radi sa sportašima, ne mogu
si dopustiti da govorim o zdravlju i aktivnosti, a da se sam time ne bavim.
Knjige i čitanje za edukaciju i za opuštanje? Možete li nam dati
nekoliko preporuka? - Prošle sam si godine uveo pravilo o čitanju
minimalno deset stranica dnevno. Ne držim se toga uvijek, ali nadoknadim. Volim
čitati knjige vezane uz poslovanje, mindset, način života. Posljednja koju sam
pročitao je o minimalističkom načinu života - Goodbye Things (Fumio Sasaki).
Trenutno čitam Never Finished Davida Gogginsa, a od stručnih knjiga imam više od
60 GB na Kindleu, pa čega se prvog uhvatim. Volio bih se vratiti u onu dob kada
sam pročitao sve knjige o Harryju Potteru i Gospodara prstenova, gutao Marvelove
i DC stripove. Nažalost, trenutni tempo koji sam si zadao to mi ne dopušta, tako
da od knjiga tražim, uz opuštanje, i poneku kvalitetnu informaciju koju
potencijalno mogu implementirati u život.