Bruno Koić magistar je medijske kulture i kulturologije zaposlen kao stručni suradnik na projektima društvenog razvoja u udruzi DKolektiv, organizaciji za društveni razvoj. Dio je pjesničke inicijative Na krajičku jezika, s kojom na području Slavonije i Baranje održava tematske pjesničke večeri i afirmira poeziju na online-platformama. I sam je autor, dosad je objavio dvije zbirke pjesama (Umovina, 2012. i Versionar, 2017.). Razgovaramo o uključivom društvu i izazovima civilnog sruštva, ali i o kulturnoj sceni, poeziji, horor-filmovima...

CIVILNO DRUŠTVO

Recite nam više o DKolektivu, čime se u organizaciji bavite, čemu težite, u kojim područjima djelujete?

- DKolektiv je organizacija koja djeluje od 2005. u području razvoja civilnog društva, volonterstva i građanskog angažmana, usmjerena na programe i projekte osnaživanja zajednice, zagovaranje demokratskog i uključivog društva. Mi smo tim od deset ljudi koji voli to što radi i koji, uz veliku podršku naših volontera i suradnika, djeluje u različitim područjima koja obuhvaćaju sve društvene i dobne skupine, posebice one ranjive i one koje osjete nejednakost ili marginaliziranost. Ovaj je format premalen da predstavim sve što obuhvaćamo, ali ukratko: svakim novim projektom i svakom novom suradnjom želimo poboljšati društvo u kojem živimo i inspirirati druge da nam se u tome pridruže.

Recite nam o projektima na kojima radite, izdvaja li se koji, neki na koji ste kao organizacija posebno ponosni?

- Nakon ovih gotovo 20 godina djelovanja u zajednici kao kolektiv vjerujem da smo ponosni i da smatramo uspješnim svaki projekt koji je imao pozitivan utjecaj na određenu skupinu ljudi, bilo da je on bio lokalnog, regionalnog, bilo europskog karaktera. Sretni smo zbog svake ostvarene nacionalne i međunarodne suradnje s udrugama, obrazovnim i znanstvenim institucijama te pružanja podrške organizacijama civilnog društva diljem Hrvatske. Kao Volonterski centar Osijek od 2006. svake godine na Međunarodni dan volontera nagrađujemo istaknute pojedince i organizacije u zajednici. U samom centru Osijeka prije nešto više od dvije godine otvorili smo društveni centar Društveni atelje, koji je u dosadašnjem djelovanju u svoje aktivnosti uključio uistinu velik broj građana i organizacija, provodimo jednogodišnji program obrazovanja za demokraciju Demo akademija... Dio sam kolektiva od 2018. i posebno sam, zapravo, ponosan na ljude s kojima imam čast surađivati i na sve što smo zajedno ostvarili.

Na čemu trenutno radite, pripremate li nove suradnje i projekte u skorašnjoj budućnosti?

- Trenutno kao organizacija imamo 15-ak aktivnih projekata, no aktivnosti unutar programa Društvenog ateljea, Volonterskog centra i razvoja civilnog društva idu u kontinuitetu. Da budem malo konkretniji, primjerice, superizborna je godina, pa nam se dio aktivnosti temelji na osvješćivanju i poticanju građana, posebice mlađe populacije, na važnost izlaska na izbore i upoznavanja s konceptom europskih i parlamentarnih izbora.

Vodite i uređujete PoDcast Kolektiv, koji govori upravo o stanju, razvoju i izazovima civilnog društva u Hrvatskoj. Kako je nastao, kakve su reakcije publike?

- Unatoč postojanju velikog broja podcasta na našoj sceni, smatrali smo kako se u medijskom prostoru nedovoljno otvaraju i promišljaju doprinosi, izazovi i uloga civilnog društva, teme aktivnog sudjelovanja građana, građanskog odgoja i obrazovanja, socijalnog uključivanja, lokalnog razvoja... PoDcast Kolektiv osmišljen je kao dodatni sadržaj koji bi pomogao otvarati nove poglede, pitanja i perspektive, a sugovornici su nam do sada bili relevantni stručnjaci, praktičari, znanstvenici, novinari i volonteri. Sve epizode možete pogledati i poslušati na YouTube kanalu DKolektiva i na mrežnoj stranici www.dkolektiv.hr.

Uz djelovanje u organizacijama civilnog društva, aktivni ste i na glazbenoj i kulturnoj sceni.

- Od osnovne glazbene škole pa, recimo, do početka faksa svirao sam aktivno tamburu i povremeno bas-gitaru, a tijekom faksa prebacio sam se na pisanje o glazbi: ekipa s faksa i ja otvorili smo 2013. glazbeni portal Mixeta i osnovali udrugu Mixeta Media, gdje pišemo o glazbi i kulturnoj sceni, zauzimamo se za studentsko novinarstvo i dajemo prostor ljudima iz svih ex YU država da pišu o glazbi. Organizirali smo i nekoliko događaja u Osijeku, a nedavno smo objavili i glazbenodokumentarni film o osječkoj alternativnoj sceni "Bankina", čiji je autor Mislav Bartoš.

Tu je i ljubav prema horor-filmovima i blog o njima. Od kada traje vaša ljubav prema tom žanru i možete li nam izdvojiti nekoliko baš strašnih filmova?

- Uh... Ljubav prema filmovima je ogromna, ali horor-filmovi imaju posebno mjesto od ranog djetinjstva, upravo zato što je sam pojam horor-filma u toj dobi bio "zabranjeno voće"... negdje u osnovnoj školi, u doba kada su blogovi bili najpopularniji, otvorio sam blog Groblje horora, gdje komentiram horor-filmove i serije i koji pišem i dandanas, a na kojem je 700 recenziranih filmova. Ljubav je toliko snažna da mi se diplomski rad bazira na žanru horora u hrvatskoj beletristici i filmu. Pojam strašnog filma jako je individualan, ali posljednjih godina definitivno treba obratiti pažnju na filmove Arija Astera, Demiána Rugne ili Mikea Flanagana.

S horora prelazimo na poeziju. Zlonamjerni će reći da tu i nema neke prevelike razlike... No vaša su iskustva ipak drukčija?

- Između horora i poezije ima razlike, no moguće je da je nekome moja poezija horor, pa se ta dva pojma ne moraju toliko distancirati. (smijeh) Pisanjem se bavim od, recimo, dvanaeste godine i ono samo po sebi može biti odličan katalizator nečeg ružnog, tjeskobnog ili jezivog. Tijekom godina širenja krugova ljubitelja književnosti i poezije postao sam dio pjesničke inicijative Na krajičku jezika i tu potičemo mlade da aktivnije promoviraju svoju poeziju, održavamo događaje poput Čitamo Arsena, svake godine na godišnjicu Arsenove smrti, čitamo na ulici kada padne prvi veći snijeg u Osijeku u sklopu festivala 50 poems for Snow, sudjelujemo na raznim književnim manifestacijama, imali smo čast čitati i družiti se s velikim Enesom Kiševićem te organiziramo čitanja autorske poezije. Stalo nam je da se o poeziji govori i da se poeziju konzumira, pogotovo da to čine mlađi uzrasti.

USKORO "SJENOVNIK"

Uskoro će svjetlo dana ugledati i vaša treća zbirka pjesama.

- Tako je, nadam se da će treća zbirka, radnog naziva Sjenovnik, ugledati svjetlo tijekom 2024. i bit će završetak svojevrsne trilogije započete zbirkom Umovina i nastavljene zbirkom Versionar. Sve su tri zbirke podijeljene u nekoliko tematskih poglavlja, pa će tako i treća govoriti o raznim svjetovnim temama, odnosima ljudi i pogleda pojedinca na društvo. Sjenovnik je također prilagođena igra riječima poput prethodne dvije: um + imovina, vers + kolekcionar i sjena + dnevnik.

Kakve vas knjige zanimaju, što čitate i možete li nam i ovdje dati nekoliko knjižnih preporuka?

- Zanimaju me gotovo svi žanrovi i posljednjih mjeseci dosta čitam naslove na preporuku, manje na vlastito istraživanje. Volim (gle čuda!) žanrove strave i kriminalistike, glazbene i filmske biografije, poeziju redovito čitam, posebice domaću, a u posljednje vrijeme volim davati priliku i kupovati naslove domaćih autora o čijem radu nisam prethodno imao saznanja ili ih nisam imao prilike čitati, svačeg se kvalitetnog može naći u našem bazenu. Nedavno sam uživao u nekoliko naslova Zorana Pilića, Zorana Žmirića i Marka Gregura, u Bijegu od budućnosti Darka Lukića i Svi smo dobro Ive Hlavač, a trenutno sam na vraćanju klasicima: Sanjaju li androidi električne ovce? i Kingovu Isijavanju.