Datum objave: 11. ožujka, 2024.
Ove je nedjelje ponovo u fokusu Osječana i gostiju bilo španciranje pod
rascvjetalim krošnjama ringlova u Reljkovićevoj ulici. Stanari te nevelike, ali
iznimno šarmantne osječke ulice prije mnogo su se godina organizirali i na jedan
dan za promet zatvorili cijelu ulicu kako bi se moglo uživati u čistoj ljepoti
sklada prirode, arhitekture i urbanizma. Ta je neprocjenjiva građanska
inicijativa u međuvremenu postala tradicija, koju svakog proljeća s velikim
nestrpljenjem očekuju stanari Reljkovićeve ulice, njihovi rođaci i prijatelji,
kao i mnogobrojni Osječani iz svih dijelova grada.
Nastanak
te ulice vezan je uz planove o proširenju Gornjega grada još iz secesijskog
razdoblja. Prve secesijske kuće, sagrađene početkom 20. stoljeća, ubrzo su se
našle i na prvom planu grada iz 1912. godine, u kojemu su prikazane postojeće
osječke ulice, ali i mnogobrojne ulice, trgovi i perivoji koje su Osječani
planirali podići uoči početka Prvog svjetskog rata. Na toj je karti Regulatorne
osnove za Slobodni i kraljevski grad Osijek ucrtana i imenovana Reljkovićeva
ulica. U planu je osim naziva ulice naznačen i rimski broj VI. Za ulicu pod tim
brojem u Štatutu o regulaciji grada i izvedbi gradjevina u Slobodnom i
kraljevskom gradu Osijeku iz 1912. godine, u članku 5. stoji: "Prema tomu imadu
biti široke: Chavrakova ulica (Europska avenija) počam od Teretne (Stepinčeva)
prema dol. Gradu do glasija, ulice V. -X., 33 m. i to sa dvostrukim tramvajskim
tračnicama, dva drvoreda, kao što postoji, sa pločnicima od 4 m širine i sa
predvrtovima od 5 m širine sa sjeverne strane ulice. Pred pukovnijskim vrtom
(Park kralja Tomislava) i časničkim paviljonom ima se ulica odgovarajući
proširiti za smještenje posebno stojećih gradskih zgrada i to gradskog kazališta
i gradske vijećnice. Produljenje te ulice od glasija do trga F. ima biti u
profilu VI.-44 m. široko i k tomu 5 m. za predvrtove sa sjeverne strane te
ulice. Ulica ...VI. 16 m. bez drvoreda, kako se sada u gradnji nalazi."
Nadalje se u članku 10. izričito navodi: "U svim ostalim ulicama i trgovima ima
se graditi visoko prizemlje tako da visina prozorskog parapeta sa ulice bude bar
2 m. nad pločnikom, osim od Kokovtove ulice i Cvjetkove ulice prema vani."
Štatut su, sastavljen 1912., prihvatili zastupnici slobodnog i
kraljevskog grada Osijeka 29. studenoga 1912., a potpisao ga je 24. veljače
1913. osječki gradonačelnik Konstantin Graff. Štatut je u Zagrebu odobrio 21.
srpnja 1913. kraljevski banski savjetnik Fodroczy. Na kraju Štatuta nalazi se
"Dodatak zaključkom gradskog zastupstva od 25. kolovoza 1913.", u kojemu se
ulica s rednim brojem VI. službeno naziva Reljkovićevom ulicom. Taj naziv po
slavnom slavonskom vojnom časniku, književniku i prosvjetitelju Matiji Antunu
Reljkoviću ulica nosi i danas. Matija Antun Reljković rođen je 6. siječnja 1732.
u selu Davor, na obali Save, a umro je u Vinkovcima 22. siječnja 1798. "Satir
iliti divji čovik" najpoznatije je njegovo djelo, objavljeno je u više navrata,
prvi put 1762. u Dresdenu, a drugo mu je izdanje objavljeno 1779. u Osijeku, u
slavnoj tiskari Martina Divalta.
U Reljkovićevoj se ulici nalazi niz kuća sa zanimljivim secesijskim
pročeljima, od kojih su među značajnijima uglovnica Mavre i Selme Šederer te
kuća Josipe i Lovre Kokanović, koju je 1912. godine sagradio slavni osječki
graditelj secesijskog razdoblja Ante Slaviček. Trag o vlasnicima te kuće sačuvan
je u Zbirci skulptura i natpisa Muzeja Slavonije, gdje se čuva kamena
spomen-ploča s natpisom "SAGRADJENO/GODINE 1912. /LOVRO I JOSIPA/KOKANOVIĆ".
Spomen-ploča izvorno je stajala na zidu ulazne veže te secesijske kuće, a
sadašnji dugogodišnji njezini vlasnici, Ana i Anđelko Srđak, darovali su je
Muzeju Slavonije kako bi u toj muzejskoj ustanovi svjedočila o prošlosti našega
grada. Kuća Kokanović jedan je od primjera secesijskog pročelja na kojemu je
sačuvana originalna štukatura, kao i prekrasni pirogranitni dekorativni elementi
proizvedeni u nadaleko poznatoj tvornici keramike Vilmosa Zsolnaya u mađarskom
gradu Pečuhu.