Na području Donjega grada koji je nastao pred sam kraj 17. stoljeća sagrađeno je tijekom 18. stoljeća nekoliko krasnih baroknih jednokatnih kuća. Nekoliko je takvih kuća sagrađeno u nekadašnjem Gospodskom sokaku, kako se još sredinom 19. stoljeća zvao zapadni dio današnje Crkvene ulice. Među njima se monumentalnošću ističe kuća Osječanima poznata kao kuća Radanović.

Tko je prvi vlasnik kuće u 18. stoljeću još ne znamo, no prilikom prve katastarske izmjere Habsburške Monarhije 1863. kao vlasnica ove kuće zabilježena je Dragutina Golubović. Njezino ime i prezime nalazimo i na popisu kućevlasnika Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka iz 1874. godine gdje je navedena kao Golubković Karolina, vlasnica kuće u Gospodskoj ulici. Dva je desetljeća poslije kao vlasnik kuće naveden osječki trgovac Ivan Radanović. Ivan Radanović bio je osječki lađar, neoženjeni rimokatolik, rođen u Osijeku 25. ožujka 1870. godine. Njegovo je vlasništvo bilo evidentirano na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, a na popisu vlasnika nekretnina iz 1911. već je kao vlasnik kuće naveden osječki trgovac Joco Radanović. On je rođen 1855. u Osijeku, bio je, kako stoji u rubrici, gradski zastupnik grčkoistočne vjere, a sa suprugom Julkom imao je sina Paju rođenog u Osijeku 1886., kćer Sofiju rođenu u Osijeku 1887., kćer Veru rođenu u Osijeku 1890., sina Dušana rođenog u Osijeku 1893. i sina Milutina rođenog u Osijeku 1900. godine.

Ova je katnica prema navedenoj evidenciji iz 1911. imala šest soba, dvije kuhinje i devet nusprostorija unutar dva trosobna stana i u njoj je živjelo dvanaest osoba. Poslije su u kući nastavili živjeti Jocin sin Dušan Radanović, osječki veletrgovac i Pajo Radanović, kraljevski sudbeni vijećnik. Prema osječkom adresaru iz 1929. u ovoj su kući stanovali veleposjednik Dušan Radanović, sudbeni vijećnik Pajo Radanović, posjednica Julka Radaović i ekonom Milutin Radanović. Početkom tridesetih na toj su adresi kao stanovnici bili navedeni Dušan i Milutin, a 1937. kao suvlasnici kuće navode se veletrgovac Dušan i posjednik Milutin, te je na istoj adresi upisano sjedište Dušanove tvrtke koja se bavila trgovinom žitarica.

Pročelje kuće široko je šest prozorskih osi. Kolni ulaz s drvenim baroknim vratnicama, unutar kojih su pravilne četvrtaste uklade, nalazi se na zapadnom, desnom, kraju pročelja, a prema istoku se u prizemlju nižu četiri dvokrilna prozora s oberlihtima. Kolni je ulaz naglašen i istaknutim zidanim kolobranima koji su u prošlosti sprječavali oštećenje zidova osovinama kola na konjsku zapregu. Nakon vijenca koji dijeli prizemlje od kata prvim se katom proteže pet prozora. Nekoć je osobitu ljepotu ovoj kući davao starinski mehanizam zvona koji je povlačenjem metalne ručice potezao žicu koja je podražavala zvono u unutrašnjosti kuće i time alarmirala ukućane da ih netko traži na vratima. Elegantna ručica zvonca ove kuće bila je smještena unutar okruglog reljefno obrubljenog okvira, unutar čega su četiri lista s cvijetom u sredini flankirali ručicu, stisnutu u šaku, za potezanje zvona. I danas se još u Osijeku može naići na nekoliko primjera takvih starinskih zvona i na njihove tragove u obliku rupa u dovratnicima kuća.

Kuća Golubović Radanović nekoć je imala i raskošno ukrašene zidove svojih soba i salona, a osobito njihove stropove. Oni, nažalost,više ne postoje, no uspomena na njih još živi zahvaljujući nekolicini fotografija snimljenih prije njihova uništenja. Unutrašnje uređenje zidova i osobito stropova bilo je iznimno raskošno. Stropovi su bili podijeljeni na velika geometrijska polja koja su međusobno bila odijeljena okvirima, a unutar svakog polja bio je izveden različit iluzionistički prikaz. Rubna polja, između ruba stropa i središnjeg velikog stropnog ronda, u sivim su tonovima stvarala iluziju neorenesansnog reljefa s lisnatim dekorativnim tondima razdvojenim hermama i girlandama, a ljevkasta trokutasta polja na uglovima bila su oslikana viticama živih boja čiji vrhovi završavaju glavama mitskih bića. Centralni je motiv tih polja također tondo s raskošnim okvirom unutar čega se nalazi oslikana cvjetna kompozicija.

Zahvaljujući knjizi Osijek skriveni grad Mladena Radića i Marina Topića zauvijek je, na dvjema fotografijama, sačuvan bar djelić uništene osječke kulturno-povijesne i umjetničke baštine kuće Golubović Radanović.