Sjevernu stranu glavnog tvrđavskog trga, današnjeg Trga Svetog Trojstva, zatvara široka dvokatna samostojeća barokna palača koja je početkom 18. stoljeća bila građena za sjedište Slavonske generalne komande, tzv. Generalat. Ta se raskošno oblikovana monumentalna zgrada ubraja među najveće i najreprezentativnije primjere barokne arhitekture u našoj zemlji. Njezino je pročelje ukras reversa hrvatske novčanice od 200 kuna s popratnom legendom: “OSIJEK/ZGRADA GLAVNOG/ZAPOVJEDNIŠTVA 1726.”.

U tu se palaču ulazi kroz monumentalni kameni portal flankiran divovskim kamenim atlantima izvedenima u visokom reljefu te je cijeli portal monumentaliziran stupovima nad čijim se kapitelima prostire kamena balustrada balkona prvoga kata. Taj se portal također smatra najreprezentativnijim baroknim portalom u našoj zemlji.

Prema stručnoj literaturi, Generalat je sagrađen 1726. i imao je višestruku ulogu u vojnom, političkom i građanskom životu grada Osijeka. U njegovoj su unutrašnjosti radili, a i živjeli generali zapovjednici osječke tvrđave. Ovdje su odsjedali brojni visoki vojni časnici, a u nekoliko navrata i austrijski carevi prilikom obilaska ovog dijela Monarhije. Među najvažnije njezine stanovnike svakako se ubraja general Petraš sa suprugom Anom Marijom, u vrijeme čijeg je zapovjedništva osječkom tvrđavom i sagrađena ova zgrada, a zahvaljujući njegovoj supruzi, koja je bila kći osječkog generala Beckersa, u središtu glavnog trga podignuta je 1729. i najveća barokna skulptura u Hrvatskoj. U zgradi Generalata stanovao je i barun Johann Reichard Freyherr von Wolfersdorf, koji je također bio zapovjednikom osječke tvrđave, a pokopan je u kripti tvrđavske župne crkve sv. Mihovila, o čemu svjedoči i mramorna ploča iz 1773., na kojoj su nabrojena sva njegova zvanja, od barunske titule, preko statusa komornika, pravog tajnog savjetnika, viteza, generala, maršala, pukovnika pješaštva, do zapovjednika Slavonskog kraljevstva i Srijemskog vojvodstva. Slavonski Generalat, utemeljen 1701. godine, 1783., ujedinjenjem Slavonskog generalata sa sjedištem u Osijeku i Banatskog generalata sa sjedištem u Temišvaru, premješten je u petrovaradinsku tvrđavu.Nakon toga palača Generalata u Osijeku gubi izvornu namjenu te se postupno pretvara u vojarnu sa stanovima za visoke časnike i njihove obitelji. Zgrada je i nadalje bila sjedište za vojna okupljanja, a u njoj se nastavio odvijati kulturni i društveni život grada. U ovoj su se zgradi desetljećima održavale kazališne predstave brojnih putujućih kazališnih družina iz svih dijelova Habsburške Monarhije. Godine 1857. u palači Generalata utemeljeno je društvo “Ressource” u čijem su članstvu dominirali visoki časnici i ugledni osječki građani. Društvo je ondje, sve do propasti Austro-Ugarske Monarhije, 1918., priređivalo brojne zabave, balove, koncerte i priredbe i time znatno pridonosilo društvenom životu grada Osijeka. Uređenje društvenih prostorija bilo je na zavidnoj razini i pariralo je reprezentativnim salonima gornjogradskog društva Kasino, koje se protezalo cijelim katom ranohistoricističke zgrade iz 1866. u kojoj danas djeluje osječko Hrvatsko narodno kazalište. Izvorni je izgled Generalata zabilježen na dvjema fotografijama koje je 1877. snimio osječki fotograf Julius Exner, a koje se čuvaju u Zbirci fotografija Muzeja Slavonije. Danas se u Generalatu nalazi Rektorat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, koje je utemeljeno 1975., te dio prostorija Akademije za umjetnost i kulturu.

ČEST MOTIV OSJEČKIH RAZGLEDNICA

Zgrada Generalata bila je u prošlosti čest motiv osječkih razglednica, a među njima nam je osobito vrijedna ona na kojoj se vidi atrij Generalata s troetažnim, trostranim, baroknim otvorenim trijemom, koji je porušen nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije. Prema muzejskim zabilješkama dr. Danice Pinterović, dio je tih kamenih baroknih stupova otkupio poznati osječki graditelj iz razdoblja secesije Ante Slaviček. Stupovi su bili složeni u skladištu Slavičekove graditeljske tvrtke, u Deszathyčinoj ulici, još i nakon završetka Drugog svjetskog rata.