Datum objave: 27. travnja, 2020.
Plemićka obitelj Pejačević u 18. stoljeću doselila se iz Bugarske u Osijek.
Na južnoj su strani glavnog tvrđavskog trga kupili dvije kuće, a kasnije su na
širokom području Slavonije postali vlasnici više posjeda, od Virovitice, preko
Podgorača i Našica, do Retfale i Rume u Srijemu, na kojima su sagradili svoje
reprezentativne jednokatne i prizemne dvorce. Jedan od dvoraca sagrađen je iza
zapadne granice Gornjega grada, odmah nakon mitnice koja se nalazila na granici
posjeda grada Osijeka i sela Retfala.
Dvorac je sagrađen u prostranom hortikulturno primjereno organiziranom
perivoju, znatno odmaknut od glavne seoske ceste koja je povezivala grad Osijek
s trgovištima Valpovom i Našicama. Izrazito široka visokoprizemnica, sa
središnjim jednokatnim rizalitom, dvojim je krilima, simetrično izvučenima prema
ulici, dobila "U“ tlocrt. Nad središnjim je jednokatnim dijelom dvorca
dvostrešni krov, dok je nad ostatkom dvorca složeniji mansardni krov koji, osim
što omogućava bolju iskorištenost tavanskog prostora, izvana ostavlja
reprezentativniji dojam.Austrijska je carica Marija Terezija darovala 23.
siječnja 1750. godine Marku III. barunu Pejačeviću posjede Viroviticu i Retfalu
kao zamjenu za njihove posjede u Srijemu koji su uspostavom županijskog ustroja
iz sastava Srijemske županije potpali pod upravu Petrovaradinske pukovnije koja
se nalazila u sastavu Vojne krajine. Nakon smrti baruna Marka III., retfalački
posjed nasljeđuje njegov bratić Josip II., koji je 1772. obitelji Pejačević
priskrbio grofovsku titulu. Retfalu je, uz Podgorač i Rumu, naslijedio Josipov
najstariji sin Sigismund I., koji je i sagradio retfalački dvorac 1801. godine.
O tome svjedoči bijela mramorna ploča s latinskim natpisom postavljena na južnom
pročelju koja u prijevodu glasi: „VJEČNOM JEDINSTVU I POŠTENOJ RADOSTI RODA
POSTAVIO GROF SIGISMUND I.“. Unutrašnjost dvorca organizirana je duž središnjeg
hodnika koji razdjeljuje prostrije prema ulici i perivoju, pri čemu su
najreprezentativniji saloni i blagovaonica okrenuti prema jugu s pogledom na
prostrani perivoj, dok su ostale prostorije orijentirane prema ulici i u bočnim
krilima. U sklopu dvorca bila je, kao i u drugim dvorcima, smještena kapelica za
koju su zvona bila izlivena u ljevaonici zvona Martina Feltla, u Grazu. Manje je
zvono s reljefom Spasitelja, Majke Božje, sv. Pavla i sv. Judite izliveno 1759.,
a veće je zvono s reljefom sv. Sebastijana, sv. Franje Ksaverskog i Madone
izliveno 1777. godine. U zapadnom dijelu perivoja 1891. godine Pejačevići su
sagradili monumentalni mauzolej, oko kojega se danas prostire retfalačko
groblje. Tijekom 19. stoljeća u dvorcu se odvijao iznimno raskošan život jedne
od najznačajnijih slavonskih plemićkih obitelji, da bi udajom Franciske grofice
Pejačević za grofa Manfreda Clary-Aldringena dvorac prešao u ruke njihova sina
grofa Edmunda. On je 1924. godine dvorac prodao Hrvatskoj eskomptnoj banci i
preselio se u Salzburg, u kojemu se i danas čuvaju brojne umjetnine, namještaj,
biblioteka i arhiva obitelji Pejačević koje su se nekoć nalazile u retfalačkom
dvorcu. Banka je golemi perivoj isparcelirala i gradilišta prodala za gradnju
kuća, a dvorac je 1937. kupila Družba Marijinih sestara od čudotvorne medaljice
i pretvorila ga u dom za starije i nemoćne osobe. Dio je dvorca koristila Opća
bolnica Osijek kao Odjel za rehabilitaciju, sve do preseljenja u novu zgradu
sagrađenu nedaleko od termalnog izvora u selu Bizovac, petnaestak kilometara
zapadno od Osijeka.
MJESTO DOGAĐANJA ZAGORKINA ROMANA
Ne smijemo zaboraviti kulturno-povijesnu
činjenicu da je retfalački dvorac mjesto događanja znamenitog romana “Vitez
slavonske ravni“, Marije Jurić Zagorke. Riječ je o romanu iz 1938. godine, u
kojem Zagorka opisuje istinite događaje iz povijesti Slavonije 18. stoljeća. Oko
sudbine razbojničke družine okrutnog Stojana Varnice, koju je pozorno istražila,
slavna je književnica ispreplela ljubavnu priču mitskog junaka, plemića Hrabrana
i djevojke Krasanke.