Jednokatna ranohistoricistička kuća osječkog trgovca Leopolda Hillera sagrađena je 1867. godine u novonastalom uličnom nizu u Županijskoj ulici. Projekt kuće potpisao je osječki graditelj Alois Flambach, koji je sagradio gotovo sve kuće u ovom skladnom, stilski ujednačenom, uličnom nizu.

Leopold Hiller u novosagrađenoj kući nije dugo uživao, nego ju je tri godine nakon gradnje, 1870., prodao trgovcu Miskolczyju, koji je prodao svu svoju imovinu u Mohaču i preselio se u Osijek. Njegova unuka Vilma Vukelić, rođena Miskolczy, u svojim je memoarima sačuvala dragocjeno sjećanje na Osijek krajem 19. i početkom 20. stoljeća. U prijevodu dr. sc. Vlade Obada njezini memoari postali su dostupni široj javnosti, iako ih je autorica pisala za svoje unuke, kako bi se sačuvala uspomena na život obitelji i grada u prošlosti. Zahvaljujući ovim sjećanjima poznati su nam detaljni vjerni opisi izgleda unutrašnjosti ove kuće koju Vilma Vukelić opisuje kao izrazito solidnu, udobnu i raskošnu sa stubama od skupocjenog šikloškog mramora u unutrašnjosti, pozlaćenim štukaturama i slikama romantičarskih krajolika u prostranim, četiri i pol metra visokim sobama te baroknim kaljevim pećima poput onih u dvorcu grofova Pejačević u Retfali. U donjem su dijelu kuće prema ulici bili smješteni dućani za trgovanje na veliko i na malo koji su bili dupkom puni robe, a nadalje su se u dvorištu protezali gospodarski objekti u sklopu kojih su bile i staje.Na prvom se katu nalazio sedmerosobni stan koji je prema opisu Vilme Vukelić bio opremljen ovako: “Nabavljeno je skupocjeno pokućstvo koje je odgovaralo stilu otmjenoga gradskog stana. Salon je bio dug dvanaest metara i njegov glavni ukras činio je reprezentativni mramorni kamin s mjedenom rešetkom i isto takvom potplatom. Zrcala u širokim zlatnim okvirima sezala su sve do stropa, konzole su bile od trešnjeva drva i s lijepim intarzijama, salonska garnitura u kasnom empire-stilu sa stolcima visokih, brokatom presvučenih naslona i ovalnim stolovima. Sa stropa je visio pozlaćeni višekraki luster s nebrojenim staklenim prizmama, kako je to već odgovaralo tadašnjoj modi.” Susjedi Miskolczyjevih bili su s jedne strane vlasnici osječke tvornice žigica Maria i Emerich von Reisner, a s druge strane trgovac Heinrich Fuller. U unutrašnjosti kuće, unatoč brojnim pregradnjama, do danas je ostao sačuvan čitav niz detalja od štukatura do mramornog stubišta i ograde, kao što je na pročelju ostao sačuvan znatan dio štukodekoracija, konzola i reljefa koji stilski kuću definiraju kao rani historicizam.Najveća mijena dogodila se u prizemlju kuće, koja i danas ima izvornu trgovačku namjenu, no oblikovanje izloga promijenilo se u više navrata, svaki put u duhu vremena u kojem je promjena izvedena. Izvorni izgled kuće Hiller, kao i mijene nastale u kasnijim razdobljima, vidljiv je na mnogim razglednicama Županijske ulice koja je, zbog svog sklada i položaja u najstrožem središtu grada, nasuprot palači Županije i gornjogradske župne crkve, bila jedan od najznačajnijih simbola grada Osijeka u prošlosti.

DJETINJSTVO I MLADOST U OSIJEKU
Vilma Vukelić, rođ. Miskolczy rođena je u Osijeku 8. veljače 1880. godine, a umrla je 1956. godine u Zagrebu. Djetinjstvo i mladost provela je u Osijeku, a zatim se školovala u Beču, nakon čega se vratila u Osijek, gdje je upoznala svoga budućeg supruga Milivoja plemenitog Vukelića s kojim je imala četvero djece, dva sina i dvije kćeri. Sinovi su poginuli, jedan početkom, a drugi krajem Drugog svjetskog rata, a kćeri su se udale. Potomci Vilme Vukelić danas žive na četiri kontinenta, u Europi, Australiji, Aziji i Americi. U subotu je, na Vilmin 140. rođendan u Austrijskoj čitaonici Gradske i sveučilišne knjižnice u Osijeku, prof. dr. Obad priredio rođendansko prisjećanje na ovu donedavno nepoznatu, ali vrlo zanimljivu hrvatsku spisateljicu koja je pisala na njemačkom jeziku.