Datum objave: 26. kolovoza, 2019.
Palača Prve hrvatske štedionice u Osijeku sagrađena je na uglu glavnog
gornjogradskog trga i Kapucinske ulice. Za potrebe njezine gradnje porušene su
barokna katnica Ladislava Pillera u Kapucinskoj ulici i barokna jednokatna
uglovnica, širom stranom orijentirana glavnom trgu, Bauera i Katzthalera. Prva
hrvatska štedionica osnovana je u Zagrebu 1846., u vrijeme hrvatskog narodnog
preporoda, a osnivači su joj bili brojni članovi toga pokreta, od Ljudevita Gaja
i Dimitrija Demetra, preko Antuna Mažuranića do baruna Ambroza Vranytzanyja i
baruna Franje Kulmera te drugih. Sjedište u Zagrebu bilo joj je u raskošnoj
palači koja je sagrađena 1898./99. prema projektima arhitekta Josipa pl.
Vancaša, a danas je poznatija pod nazivom Oktogon.
Nakon Zagreba prva filijala ove štedionice otvorena je 1902. u
Crikvenici, druga 1904. u Varaždinu, a treća 1905. godine u Osijeku. Nepunih pet
godina od osnutka osječke podružnice u strogom središtu grada sagrađena je
reprezentativna trokatna uglovnica s kupolom u stilu secesije. Zgradu je
projektirao zagrebački arhitekt Dioniz Sunko, čije autorstvo potvrđuje i natpis:
"DIONIZ SUNKO/ARHITEKT“, uklesan na pročelju nedaleko od ulaza u poslovnicu
štedionice. U prostranom predvorju, s lijeve i desne strane, uzidane su crne
mramorne ploče oivičene mramornim stupovima s pozlaćenim natpisima. Na ploči s
lijeve strane od ulaza piše: "PRVA HRVATSKA ŠTEDIONICA/OSNOVANA U ZAGREBU U DOBA
NARODNOGA PREPORODA GODINE 1846./PODIGLA JE OVAJ DOM ZA VRIJEME KADA JE BIO
PETIM PREDSJENIKOM/MIROSLAV GROF KULMER/TREĆIM RAVNATELJEM/MILIVOJ CRNADAK/PO
NACRTIMA ARHITEKTA/DIONIZA SUNKO/GODINE 1909. I 1910.“, a na ploči s desne
strane piše: „PODRUŽNICA PRVE HRVATSKE ŠTEDIONICE/U OSIJEKU/OSNOVANA GODINE
1905. USELILA SE U OVAJ DOM GODINE 1910./ZA VRIJEME KADA JE BIO PRVIM
PREDSJEDNIKOM PROTONOTAR/JOSIP HORVAT/DOK SU ČLANOVI UPRAVNOG ODBORA
BILI:/ALADAR GOBETZKY. DR DRAGUTIN NEUMANN/EMERIK HERRMANN. DR. ANTE
PINTEROVIĆ/JEREMIJA KIENTZ. FRANJO DRAGUTIN SCHMIDT/DR. FERDO KNOPP. STJEPAN
ŠARČEVIĆ/IVAN TITTJUNG. ZA UPRAVITELJA/RUDOLFA KNEŽEVIĆA“.
Palača ima
tri ulaza, središnji koji je ulaz u banku i u dva poslovna prostora te po jedan
ulaz za stanare smješten u ravnini krajnjih prozorskih osi. Središnji uglovni
dio pročelja konveksno je izvijen, upušten u dubinu pročelja, istaknut okruglim
tornjićem koji završava panoramskim balkonom iz kojeg se izdiže, također
okrugla, etaža natkrivena bakrenom kupolom koju je do završetka Drugog svjetskog
rata krasila moćna, vjerojatno, brončana skulptura rimskoga boga trgovine
Merkura. Prizemlje s mezaninom služilo je trgovačkoj namjeni, tri katne etaže
prema ulici bile su namijenjene raskošnom stanovanju, a uvučeni središnji dio
služio je kao poslovni prostor štedionice s velikom mramornom šalter salom koja
je sačuvana do danas no prenamijenjena je u knjižaru Školske knjige. Veći dio
poslovnih prostorija danas služi kao osječki studio Hrvatske radiotelevizije.
Pročelje i unutrašnjost zgrade oplemenjeni su geometrijski stiliziranim
vitrajima, pozlaćenim mozaicima, štukaturama i reljefima, od kojih su
najmonumentalniji oni s motivom seljaka i seljanke s pripadajućim atributima, te
maskeroni, osebujnih muških likova, u kapitelnoj zoni kamenih pilastara. Stanovi
su nekoć ogrjevom bili opskrbljivani s četiri, i danas djelomično sačuvana
teretna lifta, smještena s vanjske strane dvorišnog pročelja.
SUNKO PROJEKTIRAO ZA SARAJEVO I BEOGRAD
Dioniz Sunko je godinu dana nakon
gradnje osječke palače Prve hrvatske štedionice dobio narudžbu za projektiranje
palače Zakladnog doma Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Sarajevu, koja je
sagrađena 1913., u samom središtu grada. Na ovoj je zgradi Sunko gotovo
identično ritmizirao prozore i trostrane erkere, kao i većinu reljefne
dekoracije nalik onoj kakva je izvedena u Osijeku. Isti je autor projektirao i
reprezentativnu palaču Prve hrvatske štedionice u Beogradu, koja je sagrađena
1921., u Knez Mihajlovoj ulici, a u kojoj je danas smješten Muzej Zepter s
respektabilnim postavom srpske suvremene umjetnosti.