Ne želite svaki dan gledati lice svoga šefa, nećete odjenuti kravatu, ili navlačiti šminku, spas je u radu od kuće, ili kako ga još zovu - u radu na daljinu. Iako takav način rada nije fenomen, baš kao ni digitalni rad, jer su mnoge digitalne kompanije i neke financijske institucije već niz godina omogućavale svojim djelatnicima rad iz svoga doma, pandemija korone donijela je tu problematiku u medije, a rad na daljinu je prisilno postao moderan kako bi se održalo poslovanje, bar u djelatnostima gdje je to moguće.

Podaci Eurofounda - Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta - kažu kako je 36,5 posto radnika počelo raditi od kuće tek tijekom pandemije, dok ih je prije toga na taj način radilo u prosjeku 15,8 posto. Istraživanje Eurostata je, pak, upozorilo kako su izuzetno velike razlike među članicama EU-a u radnoj praksi, kada je riječ o razvijenosti, gospodarstvu, suvremenoj infrastrukturi i dostupnosti širokopojasnog interneta. Analiza Eurostata za 2020. godinu tako je pokazala da najviše zaposlenih radi na daljinu u Finskoj, jedna četvrtina. Slijede Luksemburg s 23,1 i Irska s 21,5 posto. U Hrvatskoj je bilo tek 3,1 posto građana koji su radili od kuće. Ili figurativno, dok je u EU-u rad od kuće bio omogućen svakom 19. zaposlenom građaninu, u Hrvatskoj je to mogao samo svaki 71. No, analitičari tvrde kako će rada na daljinu, ne samo od kuće, biti sve više nakon pandemije, kako će se razvijati razni modeli i kako će on biti značajan u svijetu rada. Takav će rad, tvrde oni koji se bave tom problematikom, saživjeti i tamo gdje ga nikada nije bilo. Zato su sve češće prisutna pitanja poput: Kakvo je zanimanje zaposlenika za takav način rada, koliko je on produktivan, koje su prednosti i nedostaci, pa i opasnosti?



Istraživanja pokazuju da su djelatnici diljem svijeta sve više zainteresirani da ne dolaze u urede zbog posla koji mogu obaviti od kuće, ili s nekog drugog mjesta. Tehnološka kompanija Cisco objavila je istraživanje da 60 posto anketiranih iz zanimanja koja ne zahtijevaju fizičku nazočnost smatra da mogu biti jednako produktivni kod kuće ili na putovanju, kao i u uredu. Najveće su zanimanje pokazali u Indiji - 90 posto, Kini 80 i Brazilu 75 posto. Valjda su se prisjetili mudrog Maksima Gorkog, koji reče: “Kad je rad prisila, tada je život robija”. Većinu tih koji se raduju radu na daljinu privlači to što ne moraju putovati do posla, što im omogućuje fleksibilnost u određivanju vremena i mjesta rada i mnogo veću autonomiju. Potvrđuje to istraživanje u SAD-u gdje je 39 posto ispitanika spremno dati i otkaz ako poslodavac ne bi pokazao razumijevanje oko rada na daljinu. Jedno drugo istraživanje pokazalo je kako djelatnicima mnogo znače i uštede koje su moguće u radu od kuće. Više od trećine ispitanika ustvrdilo je da su uštedjeli najmanje 5000 dolara. U anketi portala MojPosao na 7000 ispitanika čak je 57 posto radnika koji su se okušali na poslu od kuće reklo da bi željeli povremeno tako raditi, dok 17 posto njih želi tako raditi trajno. Da su se neki zaljubili u rad na daljinu, govori podatak da bi 14 posto zaposlenika pristalo i na manju plaću ako bi stalno radili od kuće. U svemu tome oni koji su zaljubljeni u rad od kuće ne vode računa i o opasnostima koje on nosi. Naime, ruši se granica između kuće i posla, radi se duže i više, a sve se to ozbiljno odražava na zdravlje svakog pojedinca.

Konkretan odgovor dalo je nedavno istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne organizacije rada. Prekomjerni rad, koji se definira kao onaj dulji od 55 sati tjedno, godišnje u svijetu izazove 745.000 smrti od moždanog udara i ishemijske bolesti srca, što je skok od 29 posto u odnosu na 2000. godinu. Studija koju je za Europski parlament načinio Odjel za ekonomske, znanstvene i politike kvalitete života, kaže da veći radni intenzitet i dulje radno vrijeme do kojeg uobičajeno dolazi kod rada od kuće dovodi i do osjećaja izolacije, što ima negativni učinak na mentalno zdravlje radnika. Zbog većeg mrežnog nadzora ugrožena je i privatnost. Do zdravstvenog rizika dolazi i zbog nedostatka adekvatnog prostora za rad kod kuće, kao i ergonomske opreme. Nije zato čudno što je rad na daljinu daleko popularniji među visokoobrazovanim radnicima koji posjeduju veće digitalne vještine, onima koji imaju više prihode, veći stan, ili svoju kuću. Zato se upozorava i na to kako će širenje rada na daljinu još više produbiti razlike u društvu.



Radeći od kuće, tvrde stručnjaci, zakinuti su posebno mladi i samci, koji u malenim stanovima trpe zbog izolacije, a ne mogu niti razmjenjivati iskustva i učiti od starijih, a teže im je i napredovati, jer se ne mogu dokazati kao što to mogu radeći u kolektivu. S druge strane, tvrtke su na dobitku, jer djelatnici, ne pitajući za cijenu, od kuće povećavaju produktivnost, a vlasnici tvrtki nemaju visoke troškove ureda, namještaja i opreme, grijanja, struje… Sav trošak u radu od kuće pada na zaposlenike. Problem je i u tome što u EU-u, ali i u mnogim zemljama svijeta, ne postoji jedinstvena regulacija i implementacija rada na daljinu. Zato su i eurozastupnici potegnuli to pitanje i ustvrdili kako je potrebno što prije osigurati sigurne i pravedne radne uvjete. Kao da su se dosjetili one lijepe izreke njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea, koji reče: “To god nema dvije trećine svoga dana za sebe, taj je rob, bez obzira na to bio on državnik, biznismen, službenik, ili znanstvenik”.